Ratnik paorskog srca

Ne pamtim kad sam imao ovako dugu pauzu u postanju. No u svakom slučaju, nije ni čudo, život me pomalo pregazio. Puno posla, puno civilizacije III, malo učenja, i za blog jednostavno nije ostalo vremena. A i bilo ih je toliko zanimljivih za pročitati da za pisanje nije bilo vremena.
U svakom slučaju...jesen je došla. I počeo sam osjećati opet onu tromost koja me uhvati svake godine kada se zrak ohladi. Da ne spominjem hunjavicu, začepljen, nos, kihanje i slične ljepote. Kad bi mi netko dao priliku, prespavao bih od 1.10 do 1.3 i ne bih žalio. Pogotovu kad bih sav godišnji san sabio u te mjesece pa više ne bih morao spavat. Ihaj-haj, koja fešta! Imao bih noći samo za sebe. Al sve su to sanje puste.
Inače, zašto jadikujem? zato što će me ovaj posao dokusuriti. ovo mi je danas 11. radni dan ovaj tjedan. U prijevodu: nisam imao vikend! U subotu sam radio od 2 do 10 uvečer, došao kući, prespavao i u nedjelju ujutro otišao na dežurstvo. Sve to s migrenom. A tek kakvo dežurstvo! Nisam prestao s radom do pola pet ujutro! Umro sam. Ponedjeljak sam preležao s teškom glavoboljom, bolovima u trbuhu, temperaturom 37.4, totalno nesposoban za bilo kakav pomak. U utorak sam s glavoboljom otišao na posao, morao sam otkazat sva druženja, uključujući AD&D jet taj dan još nisam bio ni za što. Tek sam se jučer oporavio. I kuhao. A što, to ću vam postati od kuće, jer mi ovaj IE 4.0 na poslu ne da otvoriti boxove.
Najgore je to što sam danas opet dežurni. I ne samo to. Iako sam ovaj vikend slobodan, idući opet radim i subotu i nedjelji. Mogu samo reći: AAAAAAAAAAAA!!!! Pustite me na miru!!!! Hoću kući!!! Dosta mi je da se na meni krše zakoni!! Prema zakonu o radu u sedam dana MORAM imati jedan slobodan. Al jebe se njima za zakone, kad znaju da moram šutjeti jer kod njih polažem specijalistički ispit, o kom mi ovisi egzistencija. Tko kaže da je robovlasništvo mrtvo?