Mislio sam se izvući od teme Osetije i opsade, jer mi je bilo previše mučno od toga, ali jednostavno ne mogu. Stalno mi se vrti po glavi redak koji sam pročitao.kada su žene među teroristima izlazile preobučene u medicinske sestre, te vodile djecu sa sobom, i jedna je raznijela i sebe i troje mališana. Totalno mi je bilo salbo pročitavši to. Kakve to spodobe moraju biti? bez obzira što rusi učinili u Čečeniji, nema opravdanja za napad na djecu! Djeca su sveta. posljednji bastion nedužnosti na ovom usranom svijetu. S takvima, koji su uopće u stanju uzeti djecu za taoce treba obračunati po kratkom (i po mogućnosti bolnom) postupku. Kad je već dugi postupak zabranjen konvencijama. Jednsotavno je previše jezivo. I još su govorili zatočenim majkama da su rodile buduće kurve i narkomane koji truju ovaj svijet. kako pregovarati s nekim takvim? Nema šanse. čim djeca počnu ginuti, rat je izgubljen. Čitao sam kod Žute Minute da je jedan od zarobljenih terorista izjavio da mu nije bila namjera pucati ??! Ma nemoj! Stajao si s puškom nad tom bespomoćnom djecom i majkama, obradatio, zakrtvavljneog pogleda. Bio si u društvu koje je pucalo. I sad bi se izvlačio. kakva šteta što je čerečenje ispalo iz mode. Krive ljudi Putina. Istina, vjerojatno se operacija mogla bolje izvesti. Ali nije za ubojstvo kriv onaj koji uplaši ubojicu. kriv je onaj koji drži oružje. I nitko, nitko drugi. Sve se može riješiti na bolji način. Sa svakom ovakvom akcijom, vjerujem da su šanse za čečene sve manje. nakon što su pobrali simpatije svijeta za svoju borbu (koje istinabog nisu puno pomogle9, sada dolaze na glas kao najgori beskrupulozni terorist. neće dugo moći tako.
Kada sam prvi put vidio leševe djece poginule u američkom bombardiranju Bagdada, bio sam potpuno siguran da taj rat gubi svaki smisao-nije da ga je imao i prije, ali nakon toga, opravdanja više nema. Ako ćeš prouzročiti više boli nego što bi bilo bez tebe, bolje da nisi došao.
Bio sam u svom rodnom gradu kad je četnička granata ubila petoro djece na dječjem igralištu. ta rana na srcu mog grada nikada nije zacijeljela. I neće. Sada nedaleko tog mjesta stoji brončana statua djevojčice u igri. No slaba je to satisfakcija roditeljima poginule djece.
Nema pravednog rata. ako ništa drugo, zato što u nejmu stradavaju najnedužniji od nedužnih. Možda ima nužnog rata. Ali nije zato manje mučan. A li ovo što je učinjeno čitavom jednom gradu-i to ne u ratnoj zoni-je jednostavno nedopustivo. takvima-rat do istrebljenja. to je nužno.
Post je objavljen 11.09.2004. u 09:01 sati.