Nekako sam se uhvatio jučer u razmišljanju...blogovi koje obilazim su uglavnom ženskih autora. od muških jedino redovno čitam Leba, valjda zato što ga ne smatram ozbiljno.Ajde, afrika, je isto muškog autora, ali to je i tako putopis. od ostalih sam odustao jer su mi bili ili dosadni (sport, auti, natjecanja...) ili pak cinični, ili vulgarni, ili cinično-vulgarni. nekako mi žene više leže. Da li zao što sam emotivac po prirodi, ne znam. Uvijek sam se dobro znao družit s curama. i imao dosta ženskih prijateljica. nekako me muške teme nisu privlačile. Dok su drugi pratili štatijaznam ligu prvaka i pjenili nad najnovijim modelima alfa romea, ja sam upijao znanje o stablima, i čitao pustolovne romane, putopise, etc.
Nisam peder, ne. Na stranu što bi me mačoistički ekstremisti možda takvim i proglasili, jer, kakvo si muško ako ne gledaš nogomet. Nisam ni metro, jer mi se gadi pomisao o šminkanju i odlasku kod pedikere. i deziće sam počeo koristiti tek pred koju godinu, prije sam ih stalno dobijao pa bi im istekao rok trajanja. Uostalom, gadi mi se sama pomisao na muškarca kao objekt seksualne žudnje. Ne, volim ja žene. Ali ih volim i kao osobe, i smatam zanimljivima i kao sugovornicima, a ne samo kao mjestom za utaknuti joystick. I znate što još? Sretan sam zbog toga. Mislim da sam na taj način postigao i bolje razumijevanje samoga sebe. I vjerujem čvrsto da ne bih našao tako dobru partnericu, i da ne bih živio u tako skaldnoj zajednici da nisam otvorenog uma. ma cure moje, volim vas sve :D
Post je objavljen 15.09.2004. u 15:03 sati.