Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
It's all over the media that you're divorcing your husband Tom Cruise. To be honest, I really do enjoy the soundtrack of the Top Gun and I find Kelly McGillis to be one beautiful woman. Yes I know, she likes girls. So do I. And that's that what I like about Tom Cruise. When You decided to married him, I was deeply saddened. I was much younger and still in age when I was thinking, if I only met You, maybe I could do something. Crazy college kid. Happens to everyone.
I've never met You. Only saw You on the TV. The only reason why I was watching Dawson's Creek back in high school. When Joshua Jackson's character managed to date your character, that was really nice (Yes, I know you were dating, also, in real life). I watched few of your movies, Wonder Boys are really great, Batman Begins I don't really like (I don't like the way Christopher Nolan makes his movies) and I haven't seen the new stuff, to be honest. Honesty is my real problem, in this country, being honest is like having no hands. But, it's one beautiful country, where people have their little ways.
Why am I writing all this? Since You're getting divorced, that means you'll be free to date. There are probably few dozen hundred guys thinking the same thing. I know You will never see this, but I would really like to call You for a glass of wine or something like that. I don't have money, I don't have magic powers, You would have to fly to Croatia, to Zagreb.
I do offer good company, intelligent talk, crazy little crowd made of smart girls and boys who drink wine from the plastic cups in the parks of Zagreb. You could feel like You're back in high school. And I know how You Americans love that high school feeling, probably because you're old enough to do some adult stuff and still young enough not to worry about future, like one has to do when you turn eighteen. Here in Croatia, we probably do this until we're 40. Married people do it, when their parents keep eye on their kids. I know you have a daughter and that's not a problem, for some strange reason kids seem to like me.
So if You ever see this, think about it.
Sincerely Yours,
Pero Panonski/Pete of Pannonia
(Editor je super, objavis, a ne objavis! I tako od kada postoji ova stvar!)
O mrtvima sve najbolje. Odbijam. Ivo Škrabalo je možda bio vrhunski filmski znalac, ali ovo što je uništio 30. svibnja i stvorio dva Škrabalova (Škrabalovo I. danas i Škrabalovo II. tamo negdje u listopadu, valjda), to mu ne ide na čast. Da, ja sam iz onoga dijela Hrvatske koja je glupavo glasala za Koaliciju narodnog sporazuma i kasnije za HSLS (pokoj mu duši), HDZ nikada nisam volio, ali 30. svibnja nije dolazak HDZ-a na vlast, nego uspostava višestranačkog Sabora, koji je oduvijek bio temelj državnosti i Sabor je taj koji je temelj državnosti (ne bi ZAVNOH sebe pretvorio u Sabor da nije tako). Evo, dok ovo pišem kiša lijeva, a ja ne pamtim kišni 30. svibnja. Ali neće političari pokisnut. Imaju svoje limuzine, svoje osiguranje i svoje kišobrane.
Hrvatska danas se nalazi u najgoroj situaciji u svojoj povijesti. Tatari, Mađari, Turci, Nijemci (neispravno zvani Austrijanci, Austrijanci su kao narod nastali 1955.), Venecija, Vatikan, Srbi, ustaše i komunisti su mila majka za ovu trenutnu vlast. Jer uvijek je bilo nade. Ne bi endehaška vojska imala oko 250 000 ljudi 1945. da nije bilo nekakve nade. Iste godine, nakon komunističkih pokolja, bilo je nade. Usred Milke Planinc i sulude štednje po rumunjskom modelu (Juga kopirala Ceausescua), bilo je nade. Ante Marković je bio donosioc nade. Usred Domovinskog rata, kada je Tuđman bio obasupnut činjenicom da su ga napali beogradski prijatelji iz Generalštaba, bilo je nade. Ali danas nema nade. Ova vlast je karcinom. Ova vlast je zlo. Ova vlast je sotonska. Ova vlast je glupa, a Matoš tvrdi da zlo nastaje iz gluposti, što ova vlast samo pokazuje.
Kaže onaj tamo kojega bole prepone da on nije duhovni otac. Ateisti nažalost ne shvaćaju da duhovno je nešto vrlo važno. Ne shvaća to ni Kaptol. Bozanić je izgubljen u vremenu i prostoru, jednako kao i preponaš. Od HDZ-a ne očekujem ništa, jer ne glasam za njih, oni su ovako skup ljudi koji je sastavljen da bi se okoristio vlašću, ali i dalje mislim da su manje zlo od ove sadašnje garniture.
Hrvatska je na umoru. Mislim, valjda će entitet Republika Hrvatska živjeti još neko vrijeme. Nadživjela je NDH za nekoliko puta. Ali duhovna smrt je gora od one fizičke. Crnilo je gore od rata. Ne imati nadu je gore od biti u zatvoru, jer zatvorenik se nada da će gledati sunce bez rešetaka. Uzeti svaku nadu narodu, mogu samo glupi i zli ljudi. Ova vlast baš je takva. Glupa i zla. Očito da Hrvatskoj nema pomoći. Bankrot države je itekako moguć. Europi se jebe za Hrvatsku.
Problem s prvenstvima je nekad bio da sam bio u školi često ili kada sam studirao da su eto baš rokovi u isto doba kada se igra. Nogomet je nešto više, koliko god da neki okretali oči na takvu izjavu. Koliko znam za sebe, znam za Dinamo. Reprezentaciju gledam kako postoji, od onoga susreta sa SAD-om kojega sam gledao, ali se, da budem iskren, pretjerano i ne sjećam. Aktivno gledanje prvenstva mi je počelo sa Svjetskim u Americi 1994. Finale relativno dobro pamtim, američki stadioni su mi bili jako, jako čudni, ali nogomet je valjda uprogramiran u dušu svakoga zagrebačkog kvartovskog klinca. U osnovki smo ga luđački igrali, doslovce svi, bez obzira na kvalitetu. Vidim da klinci i dalje naganjaju loptu, što je dobro. Moj kolektivni sport kojega sam igrao i kojega najbolje razumijem je rukomet. To je po meni vrhunac kolektivnih sportova, uživam gledati rukomet. Ali nogomet je opet nešto posebno. Nisam od onih tipova koji znaju napamet postave pojedinih momčadi, iako sam nekoliko puta pijan uspio nabrojit postavu Dinama iz 1967. i 1982., što mi trijeznom ne ide nikako. Apsolutno mi je najdraži igrač Robert Prosinečki, da se zauvijek preselio u Srbiju, preimenovao u Decembarski i nosio četničku šubaru, taj čovjek mi je miljenik. Od golmana Tomo Butina, napadača Dado Pršo (apsolutni nogometni genijalac), obrambeni Igor Štimac. Treneri? Hm. Nakon pobjede nad Engleskom, rekao bih Bilić, ali taj čovjek ipak nije tako dobar trener. Hm, kad razmislim najdraži mi je Zeko, jer je vodio Dinamo u Ligi prvaka.
Kako volim reći, nekoliko godina sam hodočastio na Maksimir. Već me dugo nema, iako sam prošle godine čak bio na jednoj tekmi nakon dugo godina. Jednostavno to nije to. Nešto sam stariji, Dinamo je izgubio onaj specifični sjaj kakav je imao. Iako mislim da me muče, ne bih se odrekao toga kluba. To je nešto tradicijski. Dolazim iz HAŠKovske tradicije (većina navijača Dinama dolazi iz tradicije Građanskog), nogomet je bio oblik nacionalno-lokalpatriotskog legitimiranja, u Jugi se znalo tko navija za Dinamo. Sjedio sam po groznim utakmicama, kada je bilo jako malo ljudi, ali najgore utakmice su, u navijačkom smislu, uvijek bile one od reprezentacije. Dok je arsenal navijačkih pjesama za Dinamo nepresušan (pitati navijače Rijeke kakve im se balade pjevaju kad su u Zagrebu), reprezentacija u tolike godine nije razvila ni 10 pjesama. Čudesno je kako se uvijek netko uspio na Maksimiru redovno potući, a količina pijanih pojedinaca uvijek je nadilazila publiku na Dinamovih tekmama. Grozna atmosfera, barem meni. Po novinarima veličanstvena, po meni koji je bio u toj masi grozna. Najbolja atmosfera redovno Dinamo-Rijeka.
Jedan fenomen koji je meni vezan uz repku je tzv. vikend-hrvatstvo. Ja sam Hrvat 365 dana u godini. Znam od srednjeg vijeka kako mi se familija selila pred Turcima iz stare Hrvatske, znam od kuda se dolazilo iz drugih zemalja u Hrvatsku, meni po onim popisima uz pretke piše redovno Hrvat i meni ne treba jebena reprezentacija da bi bio ponosan Hrvat. Stajao sam na Trgu kada je himna svirala za Hrvatska-Irska i ljudi su hodali uokolo kada svira himna i to obučeni u kockice. Kako možeš nositi kockice i ne poštovati himnu? Gade mi se ljudi koji pljuju po vlastitom narodu, zemlji i državi, ali kada popiju jednu žuju ili karlovačko, onda su überhrvati i super-navijači. Ja nemam ništa s kockicama, niti ću ikada imati. Nemam dres, nemam šal, a vidio sam repku uživio previše puta. Meni je Hrvatska u srcu, kakva god da bila. Ne znam, ja sam valjda blesav i donekle pošten, pa primjećujem licemjerje. Ti što nosaju kockice, a prije su bili Jugoslaveni veći od Tita, takvih nas i jesu pokrali dok su pošteni i blesavi bili pošteni i blesavi. Sljedeći put, kada se stvara novi poredak, treba drugačije. S nepoštenima treba onako kako su oni s nama. Da ne kenjaju da vole one što zaista mrze. Jebeš državu kojoj je jedina zajednička točka nogometna reprezentacija.
Pero Panonski
P.S. Gledam sve skupine, osim skupine A na ovom prvenstvu. :)
Kada se istroši omiljena tema medija u Hrvatskoj, koja se može svesti na igrokaz mrtvi ustaše i živući partizani i prepucavanje oko broja mrtvih koji su ostali iza dva revolucionarna režima, onda se okreće na rezervne teme. Kao npr. gorući problem nogometnih huligana na praznim stadionima. Ili nekakva crkvena spačka. Ili tako nešto. Sad je došao na red Gay pride u Splitu.
Homoseksualizam? Ne smatram da pravo na izražavanje seksualnosti ide pod temeljna ljudska prava. Svaka osoba bez obzira na spol ili bilo što ima pravo na sigurnost. Splitski pride nije lokalni događaj, nego je uvozni proizvod na kojem sudjeluje anacionalna ljevica i jugoslavenski orijentirani šljam, te razni poslanici EU-a, dakle europski birokratski šljam. Dok u SAD-u na Gay prideovima mašu američkim zastavama, marširaju u vojnim i policijskim uniformama, ovdje marširaju Jugoslaveni u titovkama i razni EU kvislinzi koji su Beograd zamijenili Brüsselom.
Split? Kažu ljudi da ne volim Dalmatince, pogotovo Splićane. Ja se s time ne bi složio jer dobar dio ljudima s kojima se družim su podrijetlom Dalmatinci i mislim da time demantiram takve optužbe. Ljubim li Split? Ajde, ne baš. Zašto? Studenti iz Splita, Makarske i Šibenika kao primarni izvor bahaćenja i vređenja svega što ima veze sa Zagrebom, kajkavskim i svime nedalmatinskim. Šibenik je doduše čudan grad, jer ima dosta dinamovaca, ali i ljudi s nekim drugačijim predznakom. Najgora osoba koju sam upoznao u životu, 300% zlo je Šibenčanin. Jeb'ga, ali shvaćam taj grad više nego Split.
Dalmacija ne voli različitost. Točka. Jeb'ga, takvi su ljudi, valjda splet povijesnih okolnosti, uostalom svi hrvatski krajevi pate od viška lokal-patriotizma. Čini mi se da je rat napravio strašne lomove u dalmatinskim glavama, pogotovo jer Srbijanci su, kao, voljeli Dalmaciju. Da se organizira Zagreb pride u Splitu, mislim da bi reakcije lokalnog pučanstva bili kudikamo gore. Oni tamo neće Pride i točka. Nije to Zagreb koji to ignorira, što je možda i opasnije nego reakcija u Splitu.
S pravnog gledišta, murija treba to osigurati i točka. Ne znam, ali da sam homoseksualac, ne bih ja da me predstavljaju stvorovi kao Juras. Da sam homoseksualac, bio bih već sad oženjen. Većina ljudi koje znam da vole muške su u brakovima. Od malih nogu, kada čuješ što ne smiješ, desetina muškarčina s hrpom djece, blesavom ženom poznati su po svojoj sklonosti istom spolu. Ajde, društveni pritisak, kao navodno i neprijateljska katolička sredina (sjemeništa su rasadišta homoseksualizma i sve ih treba razjuriti) su za to krivi da su oženjeni, ali koji vrag je svim tim ženama da se udaju za muškoljupce? Vidio takve stvari i u vlastitoj generaciji. Jedine su gore lezbijke koje nađu nekoga naivca i onda kad naštancaju djecu s dotičnim, rastaju se, te odu s ljubavnicom.
Za naše krajeve, čudan potez je napravio dubrovački biskup Mate Uzinić. LGBT udruge mora da ga mrze jer je delegitimizirao nasilje. Uvijek se protuhomoseksualno nasilje povezivalo s majčicom RKC, a prelati se nikada nisu pretrgli da bi se ogradili. Na fini način biskup Uzinić je rekao da tko koristi nasilje protiv Pridea, da nije katolik. I tu nema rasprave. Uzinić je začudno racionalan čovjek. Dobar vjernik, iskreno voli ljude i nije ga sram svoje čovječnosti. Čitajući komentare ispod članaka o toj Uzinićevoj gesti od LGBT jurišnika, izbijala je samo mržnja.
Postoje li homoseksualne i ine osobe u Hrvatskoj? Postoje! Zaslužuju li zakonsku i pravnu zaštitu? Svakako, svi smo jednaki pred zakonom i pred Bogom. Je li Pride u Splitu pametna ideja? Pa je, ako mrziš Hrvatsku i ako si financijski ovisan o stranim parama. Neće to dobro završiti u subotu. Za LGBT jurišnike ovo je vrlo vjerojatno skandalozan tekst. Ali ovo još uvijek nije diktatura u kojoj bi se neistomišljenike odvodilo u logore, što vjerujem da krug oko Splitskog pridea priželjkuje.
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.