Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Pisano je dosta stihova o tome. Zlatko Arslanagić u "Nekako s proljeća" ne spominje tugu, ali rekao bi da uz sve opisano, tuga je nekako dominantna, iako se ni jednom riječju ne spominje. Balašević se pita da šta je tuga za D-moll? Sve su to lijepe ljubavne stvari. Kad smo već kod takvih slika, ja se nekako osjećam kao da sam siromah zaljubljen u kurvu. To ti je onaj osjećaj nemoći, kad te uhvati. Anto Gardaš je u jednoj lokal-patriotskoj napisao "Oh da mogu, kao što ne mogu". Zločesti Houra, kad mu je Bogović dezertirao, napisao je "Prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve". Inače jako volim Prljavo kazalište, ali ne svršavam na "Heroja ulice", kao što to mnogi rade, ali često, jako često citiram taj stih. Iluzije su super. Najgora stvar je kada čovjek vidi dobro situaciju, to sam puno puta pisao.
Kamo sreće da sam nesretan zbog ljubavi. To su nekakvi pubertetski luksuzi. Biti nesretan zbog žene ili pak biti sretan zbog žene, kada su prioriteti nekako drugačije posloženi. Slušam sam od mnogih ljudi, da mi se barem vratiti u srednju školu. Ja ne bih. Priznajem, da mi Bog da, da sadašnji ja, posjeti 14godišnjeg ja, pa da sam sebi podijelim nekolicinu šamara, da si objasnim neke stvari i da se malo derem na sebe, to vrlo rado. Naravno, to je nemoguće. Ali natrag u srednju, ipak ne bih. Malinkonija drma ljude. Znakovi krize.
Naravno da dobar dio ljudi iz generacije živi dobro i naravno da je dio ljudi uspio. Samo nekako super uspjeh mi ide na tragu onoga staroga vica o članstvu u JAZU/HAZU. Svaki akademik izdao je dvije, tri knjige i dva, tri prijatelja. Najviše cijenim nekolicinu ljudi koji su uspjeli radom svojih ruku i svojom pameću, a da nisu izdali nikoga. Imam takva dva prijatelja i oni su mi nekako svjetlost u ovoj čudnoj tami. Da izbije neko sranje i da banke propadnu i da se društvo sruši, oni bi najviše nastradali. Ovi veliki, koji nas drže za muda, njima se ne bi ništa dogodilo. Pare ovako drže vani. A ovi hard-working people, ti bi nastradali.
I sve mi se nekako vraća na osjećaj nemoći. Osjećaj da je premalo dobrih ljudi uspjelo, da dobri ljudi trunu, a da zlo prevladava u ovoj jadnoj maloj zemlji. Što sam rekao, da sam ja nešto nesretan, a da su svi sretni, to bi bilo dobro i sasvim prihvatljivo. Ali nekako da je dobar dio ljudi utučen, a trebali bi početi nešto veliko, nešto dobro, to me smeta. Hiljadu puta sam sebi rekao da barem mogu pobjeći, da nestanem i da jednostavno zaboravim na sve iza sebe, počet od nule na bilo koji način. Samo sam je nekako preuvučen u ovu malu zemljicu i nekakav povijesni niz.
Toma Grobar ilitiga po ličnoj kartiTomislav Nikolić konačno je osvojio izbore. Bivši i umiveni radikal te Šešeljev doglavnik, po riječima Vladimira Popovića u Antinu je navodno nekoga ubio 1991. (u Antinu je ubijeno ili nestalo 27 osoba u jesen 1991.) nesumnjivo nije najveći prijatelj Hrvatske. Ali je puno veći prijatelj od Borisa Tadića. Ljubav života Ive Josipovića je SANU-ov pomladak, dakle dijete Prečana i napajao se na samom izvoru zla. Nikolić je Šumadinac, po svem sudeći, ne bi imao ništa protiv da se u Virovitici viori srpska zastava, ali kako se čini, vodit će puno pošteniju politiku od Borisa Tadića. Tadić premrežio je Srbiju sanaderovskom hobotnicom koja crpi novac od najvišeg nivoa do mjesnog odbora, koji se onda slijeva u DSovske ruke. Boris Tadić je nešto najgore za tzv. regiju. Prikriveni pokvareni četnik, kojega hrvatski mediji, po naredbi s najviše instance, nisu nikada ni očešli, navodni je prijatelj Hrvatske. Toma Grobar, iako otvoreni četnik, za Hrvatsku je sto puta bolji od prečanskog četničkog šljama. Pod jedan, Srbin je iz Srbije, što znači da ga primarno zanima Srbija, a onda sve ostalo. Pod dva, mora se non-stop dokazivati pred Europom. DS ništa nije napravio za Hrvate u Srbiji. S druge strane, Toma Nikolić nalazi se u idealnom položaju. SNS nije na vlasti, a on je moćna figura. Kompletni mediji u Srbiji su bili u rukama Spiridona Kopicla i na neki način Nikolićeva pobjeda je živo čudo. Toma Nikolić neće biti prijatelj Hrvatske. Ali manja je opasnost od Borisa Tadića.
S druge strane, HDZ je dobio novoga predsjednika Tomislava Karamarka. Kako je situacija nestabilna, nekadašnji prvi pendrek Hrvatske i oličenje domaće špijunske scene može se nadati laganoj pobjedi na izborima. Prvi pendrek Srbije Ivica Dačić sigurni je budući premijer Srbije. U krizi ljudi vole policajce i vole one koji su čvrste ruke. Karamarko je meni enigma. HDZ se pokazao nepredvidljivim, odnosno masovan broj glasova za dr. Kujundžića, očito da dobar dio članstva je stvarno nezadovoljan. Povezan je kao rijetko tko. Najbolje je reći da je bio tajnik kabineta Franje Gregurića. Sasvim dovoljno rečeno. S druge strane kmečidba protiv Karamarka ulijeva nekakvo povjerenje. Koliko je taj frajer napadan, očito da mnogima smeta. To može biti samo dobro.
Hrvatska i dalje ide u propast. Sadašnja vlast ulijeva povjerenje kao zapovjedništvo Titanica. Ako Bog kažnjava bahatoću i glupost, mnoštvo će članova SDP-a i HNS-a pržiti se u paklu. Srećom, pa je Bog milostiv, pa onda je, valjda, pakao prazan. S druge strane, čekam da me SDP i HNS ugodno iznenade i da se imam priliku posipat pepelom zbog izrečenih kritika. Naivno od mene, ali nada umire zadnja.
Onima kojima su usta puna morala, a u politici su, takvih se treba bojati. Osobno, pojma nemam što je to točno bio Plan 21. Izbori su bili, ne znam više što su stranke nudile, nitko zapravo točno ne zna, ali kako se meni čini, trenutna kukulele koalicija se klela da oni nisu HDZ. A HDZ je kao korumpiran, ono hrpa lopova, netransparentni, Sanaderov kadar koji je 6 godina hapao državnu lovu. E sad, dok je Sanader bio, bila je klima da se čak nešto i gospodarski zbivalo, jer da se ima što krasti, prvo to treba napraviti. Sanaderokracija je u stvari bio neki čudesni oblik općeg podmićivanja cijelog društva. Da Amerikanci nisu razjebali svjetsku ekonomiju, sad bi striko Ivo bio u trećem mandatu, čašćen od Europske unije najvećim komplimentima i opće obljubljen. Istina, nešto je ovom političkom padu drIve pridonio i austrijski krah Hypo kleptokracije, ali budimo realni, Sanadera su mase voljele. Bio je bahat, bogat i moćan. I nije bio cicija. Niti sam ja glasao za njega.
Kaže mi jedan prijatelj, pa dobro kako si znao da će biti ovako? Glasao je čovjek za SDP, ljevičar, pošten do zadnje kapi krvi, radišan, obrazovan, pametan, a svejedno je glasao za kukulele koaliciju. Znao sam kada znam SDPovce. Čak bi rekao da većina da je većina SDPovaca u biti poštena. Ali, teška srca, jednostavno SDP kolektivno nema kvalitete voditi državu. Linić je digao kredite veće, skupa sa Čačićem diže režije, sve će poskupiti, kupovna moć će nam nestati. A nije ni sada sjajna. Milanović je nedohvatljiv. Vodi li on vlast, pa sve loše odluke prepušta Čačiću? Ili pak Linić je vođa?
Problem ove vlasti je da je furala vibru da su oni bolji od HDZ-a. Sve do sada je pokazalo da su možda i gori. Slanjem policije na radnike na Braču, dokaz je da je ova vlast servis krupnog kapitala. Navodna lijeva vlast koja šalje vlast na radnike, a da niti ne proba pregovorati s njima, to nije lijeva vlast. Barem ne u zapadnoeuropskom smislu. Da nisu tvrdili da su bolji od HDZ-a, nikom ništ.
Tolike godine u opoziciji, navodno shvaćanje stanja, navodna briga za hrvatskog čovjeka. Laž. Ova garnitura je došla na vlast da sebi napuni džepove, da strani kapital ugrabi ono što valja i da gurne državu u bankrot. A vi koji ste glasali za njih, vi ste za to krivi.
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.