Marketing
Muke po splitskom Prideu
Kada se istroši omiljena tema medija u Hrvatskoj, koja se može svesti na igrokaz mrtvi ustaše i živući partizani i prepucavanje oko broja mrtvih koji su ostali iza dva revolucionarna režima, onda se okreće na rezervne teme. Kao npr. gorući problem nogometnih huligana na praznim stadionima. Ili nekakva crkvena spačka. Ili tako nešto. Sad je došao na red Gay pride u Splitu.
Homoseksualizam? Ne smatram da pravo na izražavanje seksualnosti ide pod temeljna ljudska prava. Svaka osoba bez obzira na spol ili bilo što ima pravo na sigurnost. Splitski pride nije lokalni događaj, nego je uvozni proizvod na kojem sudjeluje anacionalna ljevica i jugoslavenski orijentirani šljam, te razni poslanici EU-a, dakle europski birokratski šljam. Dok u SAD-u na Gay prideovima mašu američkim zastavama, marširaju u vojnim i policijskim uniformama, ovdje marširaju Jugoslaveni u titovkama i razni EU kvislinzi koji su Beograd zamijenili Brüsselom.
Split? Kažu ljudi da ne volim Dalmatince, pogotovo Splićane. Ja se s time ne bi složio jer dobar dio ljudima s kojima se družim su podrijetlom Dalmatinci i mislim da time demantiram takve optužbe. Ljubim li Split? Ajde, ne baš. Zašto? Studenti iz Splita, Makarske i Šibenika kao primarni izvor bahaćenja i vređenja svega što ima veze sa Zagrebom, kajkavskim i svime nedalmatinskim. Šibenik je doduše čudan grad, jer ima dosta dinamovaca, ali i ljudi s nekim drugačijim predznakom. Najgora osoba koju sam upoznao u životu, 300% zlo je Šibenčanin. Jeb'ga, ali shvaćam taj grad više nego Split.
Dalmacija ne voli različitost. Točka. Jeb'ga, takvi su ljudi, valjda splet povijesnih okolnosti, uostalom svi hrvatski krajevi pate od viška lokal-patriotizma. Čini mi se da je rat napravio strašne lomove u dalmatinskim glavama, pogotovo jer Srbijanci su, kao, voljeli Dalmaciju. Da se organizira Zagreb pride u Splitu, mislim da bi reakcije lokalnog pučanstva bili kudikamo gore. Oni tamo neće Pride i točka. Nije to Zagreb koji to ignorira, što je možda i opasnije nego reakcija u Splitu.
S pravnog gledišta, murija treba to osigurati i točka. Ne znam, ali da sam homoseksualac, ne bih ja da me predstavljaju stvorovi kao Juras. Da sam homoseksualac, bio bih već sad oženjen. Većina ljudi koje znam da vole muške su u brakovima. Od malih nogu, kada čuješ što ne smiješ, desetina muškarčina s hrpom djece, blesavom ženom poznati su po svojoj sklonosti istom spolu. Ajde, društveni pritisak, kao navodno i neprijateljska katolička sredina (sjemeništa su rasadišta homoseksualizma i sve ih treba razjuriti) su za to krivi da su oženjeni, ali koji vrag je svim tim ženama da se udaju za muškoljupce? Vidio takve stvari i u vlastitoj generaciji. Jedine su gore lezbijke koje nađu nekoga naivca i onda kad naštancaju djecu s dotičnim, rastaju se, te odu s ljubavnicom.
Za naše krajeve, čudan potez je napravio dubrovački biskup Mate Uzinić. LGBT udruge mora da ga mrze jer je delegitimizirao nasilje. Uvijek se protuhomoseksualno nasilje povezivalo s majčicom RKC, a prelati se nikada nisu pretrgli da bi se ogradili. Na fini način biskup Uzinić je rekao da tko koristi nasilje protiv Pridea, da nije katolik. I tu nema rasprave. Uzinić je začudno racionalan čovjek. Dobar vjernik, iskreno voli ljude i nije ga sram svoje čovječnosti. Čitajući komentare ispod članaka o toj Uzinićevoj gesti od LGBT jurišnika, izbijala je samo mržnja.
Postoje li homoseksualne i ine osobe u Hrvatskoj? Postoje! Zaslužuju li zakonsku i pravnu zaštitu? Svakako, svi smo jednaki pred zakonom i pred Bogom. Je li Pride u Splitu pametna ideja? Pa je, ako mrziš Hrvatsku i ako si financijski ovisan o stranim parama. Neće to dobro završiti u subotu. Za LGBT jurišnike ovo je vrlo vjerojatno skandalozan tekst. Ali ovo još uvijek nije diktatura u kojoj bi se neistomišljenike odvodilo u logore, što vjerujem da krug oko Splitskog pridea priželjkuje.
Pero Panonski
775. post
Post je objavljen 05.06.2012. u 16:47 sati.