Korak od sna
utorak, 26.07.2011.
Nordijski individualizam u svome najgorem
Ovaj pokolj u Norveškoj me ne čudi. Skandinavci su takvi. Tko je imao posla ikada s njima vrlo vjerojatno se nije začudio. Samoživi, bez manira, skloni alkoholu, depresiji i pomalo trknuti. Sad će netko reći da eto kako nemam suosjećanja s njima. Imam suosjećanja, ali kada su nas Srbi stjerali u ratove, onda je cijeli svijet sjedio ispred televizora, ždrao kokice i komentirao: "oni su takvi, ne treba se čuditi, to su Balkanci". E bogme, sad je došao red na nas.Prvo, začudna je količina gluposti koja se piše o tome manijaku imena Anders Behring Breivik. Taj fanatik nije nacist. Svakako je lud, jerbo kao protuislamist da je poubijao lokalne muslimane (ni u ludilu to ne predlažem), to bi imalo logike, ali on je poubijao vlastite sunarodnjake. Frajer obožava Izrael, prosrpski je nastrojen (Raša Karadžić mu je cool), nacizam mu nije dovoljno dobar, a u ispitivanju je ispalio da je dio veće skupine na čijem je čelu nekakva srpska junačina koja se borila u Libiji. Sad koliko je ovom luđaku za vjerovati, to ostavljam vama. Moje skromno mišljenje je da je ovaj luđo to sam izveo. Primjer uspješnog Norvežanina. Društvo koje je koncipirano da te osposobi za samostalni život. Nema tamo života s roditeljima do 45. Ovaj je imao biznis, ciljani biznis s gnojivima tako da bi mogao na miru sastaviti bombu, kako je norveška policija neefikasna (navodno se gore siluje kao ludo, gdje bi Paravinji bio kraj tamo, a policija ništa ne može, jer ih ima premalo i premalo su plaćeni), nije bilo teško mu napraviti ovo sranje. A te nordijske budale pričaju o više demokracije, mjesto da otvore više policijskih postaja. Inače, totalni apsurd. Uzmimo Srebrenicu. Gdje su junaci našeg manijaka Andersa pobili 8 000 ljudi. Tko to u svijetu zna za Srebrenicu? Ili Ovčaru? Ali kada lokalni manijak pobije 70setak plavookih i plavokosih arijevaca onda se cijeli svijet plače. Djeca u raspadnutoj Somaliji crkavaju, nikom ništa. Nisam dojma da je baš zabavno u Libiji. A da stvar bude luđa, smrt Amy Winehouse je na mome dijelu fejsbuka povukla puno više jadikovki. Uglavnom su za Norvežanima plakali moji prijatelji koji bi emigrirali iz Hrvatske. Dakle, Amy Winehouse prva, zatim nevino nastradala arijevska mladež, a sav ostao dnevno umirujući svijet iza njih. Ne želim iskazivati nekakvo nepoštivanje spram žrtava, ali čemu su to veće žrtve od ostalih? U Americi se to zbiva non-stop. Štoviše neki frajer taj isti dan napravio je također pokolj. Zbivalo se to već u Europi. A svi su na svim domaćim televizijama bili iznenađeni. I pogođeni. Srećom, pa je odabrao Srbe za uzore. Da smo mu bili uzori, Zoran Pusić i Vesna Teršelič se ne bi micali s teve ekrana, Miljenko Jergović bi napisao djelo inspirirano njime naslova "Miris Pavelića na Sjeveru", ekipa iz Nobocti bi trijumfirala i tako to. Ono živi pakao. Meni je žao da se gazi žrtve time što se tome liku pridaje toliko pozornosti, a indirektno ovim postom sam i ja dio toga. Jadni ljudi. Pero Panonski |
- 23:13 - Ako si pametna/an, klikni (17) - Prebaci na papir - #
srijeda, 06.07.2011.
Sedmi rođendan bloga
Došlo je i do toga. Ravno pred sedam godina, šestoga srpnja 2004. u 15:44 postao sam prvi post.  Nemam snage pisati koliko se toga izmijenilo u sedam godina, nekada davno se toliko ne bi izmijenilo u 700 godina. Ali svijet, kao što svi vidite i primjećujete, naglo se ubrzava, a obećani marksistički progres i/ili fukujamistički kraj povijesti nikako da dođe. Svijet je odlučio otići u rikverc, odnosno na povijesnoj klackalici trenutno smo na putu prema dole.  Ali to je tako. Većinu bloga sam pred više od godinu dana odlučio obrisati, prvo sam probao brisati postove, što je teško išlo, sustav je izbrisao negdje oko 15, uključujući i onaj prvi, a ostalo je predugo trajalo, pa sam pomalo na ho-ruk ručno izbrisao sadržaj. Ni to mi se baš neda na široko i na duboko objašnjavati.Ja se nalazim u nekom čudnom životnom trenutku. Nikada se nisam osjećao ovako nemoćno. Fali mi onaj pomalo ludi ja od prije 10 godina koji je bio pravedoljubiv i koji nije razmišljao nešto previše o tome što je moralno, nego je djelovao po principu pošteno ili nikako. Ne vidim neku perspektivu, što me zaista brine. Imam neki umjetni osjećaj da sam star, ne toliko star, koliko nemoćan. Na koju god se stranu čovjek okrene, nekakav zid. Sad mi se čini da sam možda trebao za zidara, to je očito in u ovim tmurnim vremenima. Tupav je taj osjećaj, hoćeš, a ne možeš. A toliko ideja još imam, toliko želja, tako se osjećam živim, a čini mi se da nikad ovoliko ideja neću imati. Jer ideje su jedno, a želudac i ezgistencija drugo. Ideje su valjda droga siromašnih. Rijetko tko bogat se bavi nečim smislenim. Nađe ljude da rade i opluđuju kapital. Valjda bih i ja isto da sam bogat. Stvarno ne znam, nikada nisam bio bogat.  Dok ovo pišem, nekako me drma osjećaj kao da pišem nekrolog vlastitom blogu. Sedam godina je dug period, pomirio sam s činjenicom da sam valjda u sedam godina ovdje izložio 95% onoga što mi se vrzma po glavi. Glupavo i bolno sam bio iskren, što je sasvim sigurno povrijedilo neke ljude, ali moja namjera je uvijek bila da iznesem ono što mislim. Ja se mijenjati baš i nešto ne mogu previše, iako sam postao tolerantniji s godinama. Žao mi je ako su moje riječi nekoga povrijedile, ali nemam ih namjeru povući. Samo dobri Bog zna što će biti za sedam godina od danas. Tmurna su vremena, gospodarstvo ne valja, a kad ekonomija ne valja, onda se čuje Borisa Novkovića kako zavodi nevine curice i pjevuši bit će rata kažu sviiiii. Pojmam nemam hoće ili neće, ali barem ćemo mi muški sredit problem vlastite nezaposlenosti. Šalu na stranu, kak je, tak je, nekak navek je. Hvala na pažnji po 752. put. Pero Panonski |
- 15:44 - Ako si pametna/an, klikni (16) - Prebaci na papir - #
ponedjeljak, 04.07.2011.
Moć zaborava
Postao sam ponosni vlasnik volonterske knjižice neki dan. Ovo zadnje što sam volontirao razvedrilo me nekako. Iako sam volontirao prije i imam dosta iskustva u davanju svoga vremena, nekako mi se većinom činilo da bivam pokraden, iako sam dobrovoljno prihvaćao postavljene zadatke. Sad sam se nekako dobro osjećao. Kako je došla ova kriza, nevladin sektor je propao. Pred pet godina sam imao sjajan životni plan da ću postati NVO-pijavica, imam sve predispozicije, ne bojim se medija, neki vrag i znam, a imam specifična znanja, koja posjeduje mali broj ljudi u Hrvatskoj. Okej, npr. Jimbo je isto homo universalis, koji me i šiša po nekim područjima, a sreo sam toliko divnih ljudi koji su me oduševili s količinom znanja i mogućnosti prenošenja istoga. Nažalost, oni koji su me najviše oduševili, sad su na Mirogoju, jer su poumirali prije vremena, većinom nagli srčani udari. O Bože, kakve dobre ljude oduzimaš prije vremena. Kad vam mentor umre sred pisanja rada, a s većinom tih ljudi sam počeo graditi dugoročne planove, jer su mi ti ljudi stvarno bili spremni pružiti priliku, onda se čovjek može samo plakati. Već sam mogao biti godinama vani.Rijetko tko će vam pružiti priliku. Barem meni. Grozan je taj osjećaj kada se s nekim nađeš na istoj ravni, a čovjek nestane. Prođu godine, institucije zaboravljaju te ljude, kao da nikada nisu postojali, a bili su ravnatelji, dekani, uvaženi članovi zajednice. Nigdje se više ne spominju. Mene nosi misao da ću jednoga dana moći nazvati zaklade po tim ljudima, nekakve ustanove. Općenito povijest guta ljude. Zadnjih pet godina strastveno skupljam određeni tipove spisa. Generalno gledajući, ti spisi malo vrijede. Da ih moram prodati hitno, dobio bi sitniš s kojim ne bi tjedan dana preživio. Ali u NSK ih nema. Nekih tih spisa nema ni u jednoj knjižnici u Hrvatskoj. Jednostavno izbrisani iz povijesti. Pisao sam za jedan znanstveni časopis prikaz povijesti izdavanja jednoga tipa publikacije, našao sam drugo i treće izdanje pojedinog djela, ali nikako nisam mogao naći prvo izdanje. Imam doma drugo izdanje s početka dvadesetih godina 20. st. (i to u groznom stanju), ne mogu pronaći prvo nikako. To drugo izdanje postoji samo još u jednoj knjižnici i povijest kao da je izbrisala tu publikaciju, ne spominje se nigdje, ni u jednom pregledu. Bojim se da će povijest tako izbrisati i moje profesore. Nema nikakvog spomena na webovima o tim ljudima, nema nikakvih skupova, kao da se hoće ubiti sjećanje na te ljude. Kao da se namjerno dobre ljude zaboravlja. Zle stvari se pamte dugo, dobro izgleda nestaju s rosom. Država nam izgleda počiva na volontiranju. Obrazovni sustav se raspada. Sveučilište bahato hoće u štrajk. Neka siđu među srednjoškolske i osnovnoškolske razine. Neka vide kako ti ljudi gutaju govna dok šupci s Filozofskog fakulteta se igraju revolucije, dok maloumnici s prevelikim plaćama dižu revolucije. Salonska sveučilišna ljevica ruga se hrvatskom odgojno-obrazovnom radniku koji dobiva neodgojenu djecu s kojom ne može ništa, jer sve je dopušteno. "Sve mi je dopušteno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je dopušteno!" Ali - neću da mnome išta vlada. "Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne saziđuje. Ti kreteni iz visokoobrazovnog sustava, te maloumne ljevičarske budale koje na nastavu dolaze jednom mjesečno, ako je sreće, ti kradljivci, te hulje, ta živinčad, to bi štrajkalo usred rokova. Ovo nisu bilo kakvi rokovi. Ovo su zadnji rokovi za nebolonjske studente. 30.09.2011. nestaje predbolonjski sustav. Tko završio, taj je završio, svi ostali lete na bolonjski preddiplomski studij. Mjesto da se riješe tih ljudi, oni štrajkaju. Pozivaju se na solidarnost, a sami gaze vlastite studente. Ti ljudi doživit će duboko starost, a pravednici će umirati prije vremena. Život nije fer. Ali to nije ništa novo. Pero Panonski |
- 12:06 - Ako si pametna/an, klikni (3) - Prebaci na papir - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ovo je jedan od onih blogova
Faza 4. Zadnja opaska (Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli. Ovdje od 2004. :) Faza 3. Jos naknadnija opaska No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :) Faza 2. Naknadna opaska Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici (2005: 3X, 2006: 12X, 2007: 27X 2008: 25X 2009: 11X 2010: 8X 2011: 8X 2012: 10X 2013: 21X 2014: 8X 2015: 4X 2016: 4X 2017: 1X 2018: 4X 2020: 1X 2022: 2X 2023: 3X 2024: 3X), preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :)) Faza 1. Opaska Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji. *** Dnevnik.hr pojavljivanja: 47 2009: 7X 2010: 9X 2011: 8X 2012: 4X 2013: 11X 2014: 3X 2015: 3X 2016: 2X *** Bloger.hr naslovnica pojavljivanja: 17 2006: 4X 2007: 6X 2008: 7X
Faca dana
Trenutna faca dana : zbog uspjeha u karijeri Faca desetljeca : Janica Kostelic Ovo tu stoji vec dugo vremena :) Izvanredna faca dana : Janez Jansa Blogist je jedno vrijeme odabirao "Face dana" 9. F.D. : Laibach 8. F.D. : Juliet Landau 7. F.D. : Katarina Matanovic-Kulenovic 6. F.D. : Franjo Asiski 5. F.D. : Augustin Ujevic 4. F.D. : Vatroslav Lisinski 3. F.D. : Platon 2. F.D. : Nikola Tesla 1. F.D. : Ante Starcevic-Stari Bratski nesvrstani blogovi: ljetopis.blog.hr tomajuda.blog.hr jimbo.blog.hr www.ribafish.com pravas.blog.hr crosirmium.blogspot.com glassanchi.blog.hr broco.blog.hr povratakpitomace.blog.hr auzmish.blog.hr crniblogkomunizma.b.h bernard3.blog.hr modestiblejz.blog.hr fanfo.org svetipetardemerje.b.c strumpf-usklicnik.blog.hr lido.blog.hr sempercontra.blog.hr Povremeno aktivni i neaktivni: anitazagreb.blog.hr benedictus.blog.hr burazfilip.blog.hr cell.bloger.hr chantalwilson.blog.hr deus.bloger.hr donadini.blog.hr gajo.blog.hr gorkiprijekor.bloger.hr hsp1861.blog.hr homoludens.blog.hr idaca.blogger.ba istartedajoke.blog.hr istina_ili_ne.bloger.hr junkyarddawg.bloger.hr koprivnickabajka.b.hr lakozapaljivo.blog.hr laznimesic.blogspot.com nepismeni.bloger.hr nome.blog.hr pnen.bloger.hr rijeckipravas.blog.hr rooskie.blog.hr rukometzenski.bloger.hr samo.blog.hr socijalizam.bloger.hr socrates1.bloger.hr tragicnamisao.blog.hr tresssnja.blog.hr upitnik.bloger.hr vansvakepameti.blog.hr zlocestoprase.bloger.hr zoompolitikon.blog.hr I jos jedna za kraj :) Slusaj sve, samo cirilicu ne :) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||