Ovaj pokolj u Norveškoj me ne čudi. Skandinavci su takvi. Tko je imao posla ikada s njima vrlo vjerojatno se nije začudio. Samoživi, bez manira, skloni alkoholu, depresiji i pomalo trknuti. Sad će netko reći da eto kako nemam suosjećanja s njima. Imam suosjećanja, ali kada su nas Srbi stjerali u ratove, onda je cijeli svijet sjedio ispred televizora, ždrao kokice i komentirao: "oni su takvi, ne treba se čuditi, to su Balkanci". E bogme, sad je došao red na nas.
Prvo, začudna je količina gluposti koja se piše o tome manijaku imena Anders Behring Breivik. Taj fanatik nije nacist. Svakako je lud, jerbo kao protuislamist da je poubijao lokalne muslimane (ni u ludilu to ne predlažem), to bi imalo logike, ali on je poubijao vlastite sunarodnjake. Frajer obožava Izrael, prosrpski je nastrojen (Raša Karadžić mu je cool), nacizam mu nije dovoljno dobar, a u ispitivanju je ispalio da je dio veće skupine na čijem je čelu nekakva srpska junačina koja se borila u Libiji. Sad koliko je ovom luđaku za vjerovati, to ostavljam vama.
Moje skromno mišljenje je da je ovaj luđo to sam izveo. Primjer uspješnog Norvežanina. Društvo koje je koncipirano da te osposobi za samostalni život. Nema tamo života s roditeljima do 45. Ovaj je imao biznis, ciljani biznis s gnojivima tako da bi mogao na miru sastaviti bombu, kako je norveška policija neefikasna (navodno se gore siluje kao ludo, gdje bi Paravinji bio kraj tamo, a policija ništa ne može, jer ih ima premalo i premalo su plaćeni), nije bilo teško mu napraviti ovo sranje. A te nordijske budale pričaju o više demokracije, mjesto da otvore više policijskih postaja.
Inače, totalni apsurd. Uzmimo Srebrenicu. Gdje su junaci našeg manijaka Andersa pobili 8 000 ljudi. Tko to u svijetu zna za Srebrenicu? Ili Ovčaru? Ali kada lokalni manijak pobije 70setak plavookih i plavokosih arijevaca onda se cijeli svijet plače. Djeca u raspadnutoj Somaliji crkavaju, nikom ništa. Nisam dojma da je baš zabavno u Libiji. A da stvar bude luđa, smrt Amy Winehouse je na mome dijelu fejsbuka povukla puno više jadikovki. Uglavnom su za Norvežanima plakali moji prijatelji koji bi emigrirali iz Hrvatske. Dakle, Amy Winehouse prva, zatim nevino nastradala arijevska mladež, a sav ostao dnevno umirujući svijet iza njih.
Ne želim iskazivati nekakvo nepoštivanje spram žrtava, ali čemu su to veće žrtve od ostalih? U Americi se to zbiva non-stop. Štoviše neki frajer taj isti dan napravio je također pokolj. Zbivalo se to već u Europi. A svi su na svim domaćim televizijama bili iznenađeni. I pogođeni.
Srećom, pa je odabrao Srbe za uzore. Da smo mu bili uzori, Zoran Pusić i Vesna Teršelič se ne bi micali s teve ekrana, Miljenko Jergović bi napisao djelo inspirirano njime naslova "Miris Pavelića na Sjeveru", ekipa iz Nobocti bi trijumfirala i tako to. Ono živi pakao.
Meni je žao da se gazi žrtve time što se tome liku pridaje toliko pozornosti, a indirektno ovim postom sam i ja dio toga. Jadni ljudi.
Pero Panonski
Post je objavljen 26.07.2011. u 23:13 sati.