...u indigo svijetu

Krune moga uma potonule su
Na dno hladnih, modrih dubina
Piskutavim pijeskom se skrile u plavetnila.
Na nebu mora, zamamna površina
Štono poput najdražeg vela djetinjstva,
Dijeli od stvarnosti moja pjesnička prostranstva.

Daleko gore,u svijetu želja,
Kriju se zlaćana sunca u okretajima vala.
Mehki dahtaji,smoli put ukazuju,
Krutoj kori drveta novi sjaj podaju.
Crveno carstvo nastupa pod teškom opnom kapaka
Prigušeni zvuci cvrčaka razliježu se do oblaka.

Još jednom reže suha toplina usijanog zraka
Posred pluća kao u namreškana starca..
Rugobne,ljute hridi žalcima tvrdim prijete
Baršun kože bolnom rupicom obilježe.
Tek tkanina solju ukrućena, škripi podno suha lica.

Bijele plahte zraka na leđima mi vijore
Mirisi što ljuljaju me o slobodi mi zbore.
Zemaljska žeđca po tijelu krv brže tjera
Tek slaba slina usahla usta u život vraća
Sve zakone prirode ova ljepota prihvaća.

A ja ne pripadam zemljici žilavoj
Već hramovima vodenih bića
Ja sam uljez među ljudima
Tek nebeska duša u okovima tijela.