...u indigo svijetu

Dragi moj,
Znam da si ljut i bijesan. Osjećam da me želiš udariti,ostaviti trag na mojem licu i bedru,kao što ja već dugo ostavljam po tvojoj duši. Vidim da su tvoji osjećaji zarobljeni. Neki tamni sloj navukao se preko te plemenitosti. Izbjegavaš me svjesno.
Tvoje ruke više nisu onako tople dok me grliš,tvoj dah nije vreo i ne dišeš ubrzano dok te diram. Gluposti pričam,misliš na glas,ali u sebi znaš da je istina. Ostavljaš me ponovno,znam...

Oprosti što više nisam neiskusna curica i što ne mislim da si najbolji ljubavnik na svijetu.
Oprosti što postajem tako obična i proturječna samoj sebi
Oprosti što te u noći slijepo ljubim,jer još uvijek imam povez zalaska preko očiju
Oprosti što se smijem njegovim intelektualnim šalama,koje ti ne razumiješ
Oprosti za sve boli koje ti nanosim dok se gledam u ogledalo i zamišljajući njega,dodirujem

Patiš li koliko i ja,ljubavi?
Primaš li više moje osjećaje u tvoju dušu?
Vidiš li me uopće ili vidiš samo njega uz mene?
Izjeda li te?

Umirem...
Imam neizlječivu bolest,stanje je sve gore
Recepti ne pomažu,sve manje vidim,sve više osjećam
Kažu da ubijem samu sebe...

I ne želim ti ovo govoriti,a moram
Ne želim ovo pisati,a moram
Pa ja sam ipak rob vlastite duše...ovisnik
Bodem se sve češće i češće

Rastapam te u žlici,
Ušmrkavam zorom,
Udišem u suton,
A tijekom noći ponestane mi te,pa imam krize..

Ošišat ću svoju dugu kosu i njene veselo uvijene vrhove
Postat ću siva i žuta
Miješat ću se s ljudima na pješačkom
Dozivat ću te u snovima

Nije da patim,dragi,jer ja nisam zaljubljena. Rekli smo da nećemo uključivati osjećaje,pa nemam pravo na njih. Primjećujem da te svakim izlaskom sve dulje nema,no ne smeta mi,nemam pravo na to. Otiđi ako želiš,snaći ću se ja...
Molim te nemoj uzeti plavu lampu iz boravka,jako mi je draga. I ako može,neke knjige mi ostavi,ipak bez njih ne mogu.
Imaš nekoliko kutija iza kreveta i kufer na ormaru. I ovaj,pokušaj to obaviti prije nego se vratim doma,da ne trebam gledati prazninu..
A ako se ipak odlučiš ostati i ako se nasmiješ mojoj poruci na hladnjaku...
I ako misliš da osjećaš prema meni nešto....da,dragi, i ja tebe volim.....

..moj poziv upomoć....

Večeras nemam snage da pustim rijeku inspiracije kroz tijelo na tipkovnicu.
Povlačim kočnicu za hitno kočenje i silazim s vlaka.
Sve što vam mogu ostaviti je ovaj poziv upomoć.
Do sunčanijeg dana..

TJESKOBA

Nijedna Institucija
(i nijedna Revolucija)
ne garantira čovjeku
pravo da diše

Nijedna garancija nije
toliko potrebna:

LJUDI
ŽIVE DAVEĆI
JEDAN DRUGOGA
ČITAVO VRIJEME

Ti me daviš:

Uvijek kad Tebi ne mogu reći što mislim,

Uvijek kada moram mijenjati boju svog glasa,
da Ti ne primjetiš što osjećam,

Uvijek kada govorim sam sa sobom
pravdajući se pred svojim unutarnjim sucem,
što si Ti

Uvijek kada se pred Tobom moram paziti i kontrolirati,
da Ti ne primjetiš
moje želje i moje strahove.

MOJA JE OSVETA TO ISTO TRAŽITI OD TEBE.

Svi živimo gušeći se.

Svi mi davimo.

Vrijeme je da počnemo
disati slobodno.

Vrijeme je da pustimo
drugog disati
slobodno.

OTVORITI SE- to je

Amen.

Tjeskoba se pojavi uvijek kad je duh zatvoren,
bez da se može širiti, letjeti, tražiti, djelovati.

Tjeskoba se pojavi uvijek kada se ne dopusti
da duša želi, osjeća, teži za nečim.

Tjeskoba je željeti disati- i ne uspjeti.

Tjeskoba je trebati disati- i ne moći.


Angelo Gajarsa

Oni me dave.....>

Počelo je.
Sunce se visoko uzdiže,a ja sam još u krevetu.
S nekim smješkom na licu i sjajem u očima..
Struje mirisi kolača i toplina čaja
Silazim tiho na prstima
Ugledah divan prizor...
Moja duša na zrakama u kuhinji hihoće se jutru.

Hodam kamenim palačama,a pod i ne dotičem
Prigušeno lebdim tek malo iznad tla
Divan je osjećaj gledati na svijet iz oblaka...

Spokojna slika mirne pučine krasi moje oči
I znam da su previše plave...neka su...moje su
Pletem dugu ljubičastu haljinu s motivima djece
Neke davne osobe iz djetinstva šaraju oblike
Zagrljaji pričaju o toplinama ruku i njezinih grudi
Pjevušimo neku poznatu melodiju

Okret za okretom, plešem s tvojom taštinom
Još uvijek se ne zna tko vodi,tko igra ulogu muškarca
Stvaraš neke trokute i četverokute
Teško mi padaju tvoje trepavice
Mislim da mirišu na cimet

Pijeskom gađam zvijezde
Svi mi se smiju
Misle da su nedostižne...
Varaju se...

Potapljaju se brodovi mržnje i boli
Nova sam osoba
Izgrađena od struna samoće
Koračam popločanim puteljcima života u dvoje...

Pepeljara snova je prepuna
Iskrivljeni opušci i ugašene želje
Samo prah i pepeo
Od kula maštanja.

Izlazimo u satima kad samo on je prisutan
Njegove srebrene udice na mojem licu
Sad misliš da sam lijepa,a ujutro nisi siguran
Pa se pitaš voliš li moje mane kao nekada.

Prestat ću razmišljati
Samo ću disati i sanjati
U autu,u krevetu,u snu,u pokretu,u šapatu....
Samo ću disati i sanjati....bez odgovornosti

I šuljat ćeš se po običaju,znam
A ja ću te čekati,spremna
Plakat ćemo nad sudbinama,onako sebično
I želiš me držati za ruku,kažeš

Samo dišem...i sanjam
Svijeća na prozoru
Sjenke u kutevima
Opet čujemo onaj smijeh

Počelo je i znaš to
Oklijevaš me dirnuti
Goriš pod mojim prstima
A ja sam samo voda...

Nemam doma
Ne znam kud i kamo idem
Ne možeš me kontrolirati
Ne znaš me zadržati

Žuborim tiho
Šapućem slatke tajne
Samo me rijetki čuju
A ti me ne vidiš
Jer samo se srcem dobro vidi....

moje dvije ljubavi...svakome njegova pjesma..

on--puno više od prijatlelja,ali kilometrima udaljeni

On.....uvijek on.
Zašto je uvijek on tema mojih jednoličnih pjesama?
Zašto kad sam pokraj njega dobivam valove inspiracije,one neke neobjašnjive?
Zašto se osjećam tako pusto kad poklopim slušalicu i kad u meni odjekuju njegove riječi?
Zašto sam tako prokleto zaljubljena u njega?

Dajte mi odgovor
Jer sama ga već dugo ne nalazim,a muči me...
Muči me ta njegova nova cura
Muči me njegov bezbrižan pristup životu,kojim toliko vrijeđa moju kompleksnost.
Muči me što on tako rijetko iskazuje meni ono što osjeća..ako još uvijek osjeća.

I sad, dok pišem u rukavicama kraj peći,opet razmišljam o njemu
Pitam se hoće li me nazvati i misli li na mene koliko ja na njega?
Pitam se je li on taj zbog kojeg moji snovi više nisu isti,zbog kojeg su postali tako nejasni?
Pitam se ima li više smisla čekati da me ugleda,onako rengenski kroz kožu, da shvati što mi znači?
Pitam se....gdje smo MI na ovom planetu i ima li mjesta za NAS?

A često mi priča kako je želja velika...
Priča mi o nogometnim utakmicama i pametnom klađenju
Priča mi o ljubavnim pothvatima mačo muškaraca
Priča mi o nekim svjetovima koje ja ne poznajem i kojima ne pripadam..
Priča mi o svemu osim o sebi...a to me boli.

Pa ponekad je bol tako glasna da me namrgođeno gleda...
Gleda me i promatra mi oči dok pričamo o ljubavi
Gleda me dok se smijem i kao da traži nešto lažno u mojem osmijehu
Gleda me kad skačem po livadama punih tratinčica
Gleda i šuti jer zna da je kriv...kriv što u svakoj mojoj kretnji ima njega,što se svakim danom sve više razotkrivam.

I lijepo govoriš,samo da mi ugodiš
Sa figom srcu je lako dati časnu riječ
Ako te pokušam sačuvati
Sam ću sebi se narugati
To je prevelika cijena
Za nešto čega nema
Što u tebi ne postoji...ono nešto...
Za ljubav sveto..nešto kao..
Časna riječ

on2--prijatelji,svakim danom sve bliže


Večer je protekla savršeno
Vozio me je u svojoj kočiji sa crnim konjem da ne bismo pokisli na kiši
Pričali smo o šarenim cvjetovima i bljeskovima na moru
Nasmijavao me je....

Šetali smo kroz prirodu do velikih klifova na obali
Štitio me je od zlih paukovih mreža i njihovih strašnih stanara
A onda smo jeli haribo bombone koji imaju čudno podrijetlo
Zavšili smo na rastopljenoj čokoladi

Tražili smo puteljak do male klupice s lijepim pogledom
Našli smo ju
Usprkos nagrizajućoj zimi sjedili smo satima
U nekim svjetovima i danima

Smijeh,šutnja,pogled,smijeh, tišina,srce....udah,izdah
Kasne ure, trebam doma, ali ne želim
Pita me je li mi hladno...odlazimo
Još pričamo o knjigama,dobre su i tako nam se sviđaju,možda i mi fikciju pretvorimo u realnost....jednom...u jednoj zori

Jurimo mostovima,kroz ulična svjetla letimo
Brzo do igrališta da mama ne pita gdje sam
Sami u kočiji...zadnje riječi padaju
Znam da neće biti poljupca,rano je za to.

Ostavljam mu sve slatkiše...buni se, ali znam da je sretan
Skakućem asfaltom i ubijam svu njegovu crninu
Zašto dolaziš iz tog smjera? Gdje si bila?
Ma zaspala u autobusu,htjela malo prošetati,zaboravila izaći,izaberi laž...

Nešto govorim,a misli su još s njim
Vrtim filmove i nedefinirane poglede....možda se i on pita kao i ja sad
Ona šutnja u kočiji i njegov ozbiljni pogled...da, to je moralo nešto značiti
Gle...poruka...od njega...

Uspijeva me osvojiti.....na neko vrijeme...

Ne poštujem više zakone. Volim u dahu, u žaru, potpuno anarhijski. Svaki dio moga tijela svoju ljubav iskazuje. Jedinice za red i mir lete na sve strane, vatra bukti, prekasno....

Djeca u igri, znali smo biti. U igri odraslih, nažalost. Gubili bismo svakodnevno, bez ikakve nade u bolje sutra. Vrtili se na vrtuljcima i vodili ljubav. Čovječe ne ljuti se, a varali smo. Licemjerno dvolični,za druge bili smo. Za nas.....prokleto slobodni.

I sva ta mirisna pisma....oh, da... sjećam se. Napisana u školiskim klupama života, pod budnim okom materijalizma, u trenutačnom zanosu. Neuredna, razbacana slova zgužvana i neke rjieči davnih ljudi, misli lažnih osoba. Tinta se razlijevala...ostavljala je specifičan vonj. Tvoj dah isprepleten oštrinom mirisa boje, one mornarsko plave. Zamišljala sam poput djeteta, a voljela poput kurve. Po potrebi, cijela sam se davala, samo tebi.

Govorio je da sam lijepa i da sam drugačija od ostalih. No, zablude znaju unijeti zraka u život. Mi smo disali prebrzo.

Poput plesne kraljice, na sred podija, skakućem po tvojoj duši. Ostavljam tragove..ups, malo su preduboki...obilježen hodaš ulicama neke nove sirotinje. Nema starog slijepca na poznatom uglu, buni te ovo novo doba. Vječni rob loših navika, govorio si....

Zapleteni vlastitim lažima, nemamo izlaza. Nema veze, nije nama loše. Samo nekad zna biti naporno sakrivati sve te divne i plemenite osjećaje u nama. A to svakako nije nešto za pokazivanje...oh,ne....

A sad ga pozivam...svake noći. Da mi dođe, pa makar i u san. U obliku prijatelja, u obliku roditelja, u obliku ljubavi....jer divno je biti nekome nešto, divno je biti njemu sve...

Od nedavno imam...
Posjedujem,zovem samo mojim.
Lijepo je otvarati oči uz tu sliku..
Nježan miris tijela..
Okus poljupca..

Čekati gola,njegovu kavu
Potpuno nepitku,gorku i prejaku.
Smiješiti se košćatim prstima,
I neposlušnim pramenovima.
Možda i kojem zalutalom otisku od jeftinog ruža.

Krevet je savršen u kaosu
Baš ga takvim želimo.
Ne znamo gdje je balkon..
Tražimo u histeriji moju drugu papuču...

Otvaramo širom prozore i brzo ih zatvaramo,
Ne sviđa nam se novi miris sobe.
Lijeno se razvlači po krevetu,
Mirišući plahte na mjetima gdje ja spavam..
Zagonetno miluje nabore na jastuku.

I znam da me gleda dok hodam sobom..
Da prelazi očima mojim leđima,nogama i kosom...
Prilazi nespretno,drhtavo,a valjda s ljubavlju...
I sve se opet vraća na onu sliku...

Poput bolera,mi se vrtimo u krug.
Sviđa nam se...
Ne pitamo se za sutra,jer ne poznajemo ništa osim danas i eventualno sinoć..
Tako je udobno tijesno u ljubavi..
Ostajemo u sobi do daljneg...

Nema slike da ne pokvari onu zamišljenu.....

Tamni snovi prekrivaju mi pogled
Čujem prigušeno pumpanje srca..usporeno je...tromo..
Tijelo diše kroz tvoje pojave u mislima,
Pretvaram se da spavam...za vječnost....

Čežnja me grize,krište uzdasi mojih želja ,
A ti kao da me ne poznaješ,smiješiš se mojim poljupcima.
Koraci su ti tvrdi,ponoćni..
Majka sam tvojih seksulanih fantazija..

Zašto me više ne čeka njegov ugriz na vratu?
Gdje su neprospavane noći u velu tajni?

Vezani pupčanom vrpcom tragedija iz djetinjstva,
Čekamo zvono da zajedno koračamo.
Slobodu tražimo u kutovima čelija modernog svijeta.
Kamufliramo strahove u nezainteresiranost..


Alkoholom gazimo grobove moralnih predavanja.
Kosa nam se isprepliće na popodnevnom suncu.
I imam te uvijek kad to poželim...tvrdiš....
Ali ja želim tvoj san,tvoju želju...
Dodirni me vrelinom tvoje strasti.
Bojim se reći na glas riječi ..
Bojim se samoće..hladnih zimskih noćiju i bezvrijednih dodira u suton...
I ponovno se pojavila ta riječ: očekivanje...

A sada,dok dišete,tražite znakove povećanja ljepote...
Vaša sposobnost opažanja ljepote glavni je pokazatelj činjenice da božanska energija ulazi u vas.

Čekam ga u grijehu svake večeri
Više se i ne šulja
Slobodno me dira gdje ne smije



Često smo sjedili uz obale rijeke i razgovarali. Bio je suzdržan,no oči su ga izdavale. Predvidjela sam što me čeka,ali ipak sam ga voljela. Znao me je držati na lancu. Davati mi komadiće sebe sa sigurne udaljenosti. Mislio je da neću tražiti više, da neću posegnuti za nebeskim pričama i pamučnim snovima. Gledado me je, ali me nije vidio.
Petak je bio dan za pokazivanje. Obukao bi me u crvenu haljinu i stavio mi osmijeh na lice. On je bio u klasičnim crno-sivim tonovima s gospodskim manirima u rukavu. Bili smo školski primjer para.
Obitelji su bile zadovoljne, jer je ona znala kuhati i prati, a on je pametan i studira za liječnika. Imat će tri zdrava sina i kamenu kuću sa psom.
Međutim, ja sam prohodala, s vremenom i progovorila. Gledao me je u čudu, strahovao je od mojih glasnih misli. Iznenađen mojom strašću,mojom željom za dodirom,poljupcem,seksom.... Redovito me je stišavao u društvu.
„ On ju je istjerao, nije bila dovoljno dobra za njega...“ govorilo se... Ali nije, ja sam pobjrgla.
Ja težim visinama,a ti me vezivaš svojim nedjeljnim ručkovima, crvenim haljinama i obiteljskim sastancima.
Odlazim,dušo....jer ja sam nebeska ptica,iako slomljenih krila.....

.....žrvta ljubavi.....ona svakodnevna...

U zadnje vrijeme se često svađamo.
Ona mi napominje da sam bezosjećajna...
Ne,majko,nisam....
Ja sam preosjetljiva..to je prava riječ....
Preosjetljiva...zapamti

Ona je uvijek sexy i voli mamiti uzdahe radnika...
Obožava kad ulica odzvanja njezinim koracima,
Jer ona voli slušati samo sebe..
Tako uvijek ima pravo...

I što je najgore..
Više se ne trudim...
Ne trudim se voljeti je...odnosno ne mrziti je
Puštam stvar u ruke neke druge žene...valjda sudbine

Najgore je u satima pred zoru,kad sam sama,
Sa svojim kuferom osjećaja
Tada se neki topli miris širi sobom
I znam što traži od mene
Uvijek to i dobije....pa s lakoćom pustim suzu
I priznam si...

Ona je dio mene...a ja sam cijela njena....
Osuđene smo jedna drugoj
Ubijamo se ljubavlju......

zamislite nešto ovako lijepo....

Često mu je govorila kako joj nedostaje..
Premda to nije bila istina(ali nikom ni riječi)
Sviđala joj se ta riječ odraslih u njenim ustima.

Voljela je zamišljati neke davne uspomene koje ne postoje,
Pričala je sama sa sobom dok je išla u trgovinu..
Nije bila čudna,samo joj je bilo dosadno...

Na kratko je postala kulerica,ali ju je sustav ispljunuo.
Nije funkcionirala u tom velu tajne i depresivog zadaha..
Ona je još uvijek bila dijete,sretno dijete...

I znate one smiješne emisije o životinjama na htv-u?
E,te...te su joj bile najdraže...
Upijala je svaku zanimljivost s takvom radošću,da biste bili ljubomorni.

Bila je uistinu posebna...
Nije se bojala reći,postojati,sanjat...
Prigrliti svijet u svim njegovim bojama.
Čak i u crnoj i bijeloj...ona je znala da one ne spadaju pod boje..
Ona se nije bojala sreće...ona ju je svakodnevno stvarala....

Ti si taj koji se trudiš biti neshvaćen,bolan
Onaj koji misli da svi problemi nestaju u mojem krevetu.
Uvijek želiš bit sam,a u biti me trebaš...očajnički

I ne smeta mi što nikad neću dobiti taj zagrljaj
Tu lijepu riječ koju trebam.
Što je smajl u esemesu tvoj izraz ljubavi.
Jer me uopće ne poznaješ....

Nekad kad čekam autobus,volim si lagati
Stavim slušalice i govorim stihove nekih ljubavnih pjesmi
Uistinu djeluje stvarno,pa se pojavi i sreća
Ali ona je uvijek kratak gost u mojem domu....

A kad me pitaju za tebe,šutim...
Čekam da bujica prođe.
Na tren i ne dišem,samo osluškujem tvoje ime u zraku..
A kad prođe taj trenutak-godina,progovorim....

Kažem nešto jednostavno,
Lažno se osmjehnem,kao da je nebitno..
Sa smješkom se okrenem i izdahnem....
A s izdahom ispustim i jednu malu bol...

I bojim se tišine,
Jer ako govoriš tiho i pažljivo osluhneš..
Uistinu čuješ tiho pucketanje.
Negdje duboko,duboko u meni....

Nitko ne vidi,ne zna i ne čuje
A htjela bih biti razotkrivena,istinita...
Ali ne smijem,nemam to pravo...
Pa ti umjesto toga dajem svoje tijelo kao kaznu što te volim.