...u indigo svijetu

Korijenje mojih misli duboko u tebi se hrani
I svaki plod tvoje sveto ime nosi.
Uz crnu kaplju i mirisne svijeće
Još jednom knjigu plača ću otvoriti.

Večeras te pijem za pomračenje osjetila.
Ti si moj slatko gorki nepente.
Hladno je u kavezu snažnih žena,
Toplina suza je posljednje što me grije.

Prošli su moji slavni dani glume
I ne znam čime bih te udarila.
Riječ il' djelo?
Što dublje u te' će ući?

Svi mjeseci mojih noćiju su izašli
Protekli su slatki snovi ljubavi.
Tek tiha nesanica pokraj mene sjedi
Pijane uzdahe mi broji.

Teška su moja pleća,
Stoljetni hramovi tebi na njima stoje.
U sred pijeska, oko mene maglica vreline
Još jedna noćna fatamorgana tebe.

U postelji mojih boli
Ti najdraža oštrica si.
Grlim te, a ti jače i jače
U me' urezuješ se.

Za mene više nikad,
Laka zora ne sviče...

Letjeti u ritmu mislima
Skrivati se tek lanenim plahtama
Suncu zjene okretati.
Jedna želja se skriva u ljetnim sjenama.

Podatno tijelo, čežnjom okupano
Protkano mirisima vrelih popodneva
Satkano okusima bogova
U vodi svjetlucavoj giba se.

Noge,što na dvije mokre guje nalikuju
Jedna o drugu omataju i trljaju se.
Preduga kosa, medene bradavice skriva
A ona se izvija u svoj ljepoti zavođenja.

Tekućina hladna reže vrelinu tvoje utrobe
Alkoholom gasiš sve bujne u tebi pohote.
Mirišeš njezine uzdahe
Opijen si tim kapljama što niz nju polagano klize...

Tek sjena treptaja nju zamagli
Ona se ne boji otkriti.
Glazba stenjanja urezala se u tvoja sjećanja
Maze te slatki sokovi njeni.

Pod tobom ona kroti se
Tek usne vlažne ne daju se.
Gubiš se u vođenju njenih strasti
Ona je prevelik zalogaj,ostat ćeš bez časti.

Zadnji put imaš je,
Još samo ti je ovo od nje ostalo
A htio si sve samo ne to....
Kaješ li se bijedniče?

Krune moga uma potonule su
Na dno hladnih, modrih dubina
Piskutavim pijeskom se skrile u plavetnila.
Na nebu mora, zamamna površina
Štono poput najdražeg vela djetinjstva,
Dijeli od stvarnosti moja pjesnička prostranstva.

Daleko gore,u svijetu želja,
Kriju se zlaćana sunca u okretajima vala.
Mehki dahtaji,smoli put ukazuju,
Krutoj kori drveta novi sjaj podaju.
Crveno carstvo nastupa pod teškom opnom kapaka
Prigušeni zvuci cvrčaka razliježu se do oblaka.

Još jednom reže suha toplina usijanog zraka
Posred pluća kao u namreškana starca..
Rugobne,ljute hridi žalcima tvrdim prijete
Baršun kože bolnom rupicom obilježe.
Tek tkanina solju ukrućena, škripi podno suha lica.

Bijele plahte zraka na leđima mi vijore
Mirisi što ljuljaju me o slobodi mi zbore.
Zemaljska žeđca po tijelu krv brže tjera
Tek slaba slina usahla usta u život vraća
Sve zakone prirode ova ljepota prihvaća.

A ja ne pripadam zemljici žilavoj
Već hramovima vodenih bića
Ja sam uljez među ljudima
Tek nebeska duša u okovima tijela.

Ovo nisu oni dani kada izlazim ususret suncu
Kada vas fasciniram riječima.
Ne smiješim se vrckavim kretnjama
Niti polažem misli na njegova vječna ramena...

Predugo kazališne zastore navlačim
Zatvara se scena mojih laži
Palim cigarete usred neuredna kreveta
I svejedno mi je...

Ne čekam ni njega, ni sudbinske susrete
Ne biram svjetlucave odjevne predmete
Provlačim se nečujno
I imate me sasvim slučajno.

Te mudre,sveznajuće žene,
Neke bijedno lukave savjete mi dijele
Ostavite me na miru
Pa ja prepoznajem zauvijek izgubljene snove.

Tetoše me,tetoše
Kao kakvo nejako dijete.
Vješaju na mene njihove neostvarene želje
Grbavim se pod silnim isplaniranim budućnostima.

Ostali u školskim klupama hihoću se
Vrteći po usnama roza lizalize
Dok se ja pitam
Kraj koga osmog svitanja budit ću se?

Umorna sam od ljudskih stvorenja
Želim biti sama
Ne neograničeno vrijeme.....