...u indigo svijetu

Želim vječno ležati.
Ni jednom više glavu ne dići,
Pogled s neba spuštati.
Još jednom sama ću opstati.

Ma ne trebaju meni prijatelji s licima moralnih pravednika
Ni alkoholni zagrljaji.... „ma ti si meni najbolji!“
Ne treba mi ni jedan gospodin što učit će me o seksu
Ni sva krema i šlag i tučeno vrhnje i prokleti sladoledi društva.

I misliš da sam rastrojena zbog nedovršenih poruka,
Ili možda još raspadnutih verzija o Nama?!
Ja ću vječno ostati ilegalni useljenik u Tebi.
Dopustit neću da me sruše postrojbe Tvoje monarhije.

Baš me briga što sutra neću imati isto ime
Što neko novo društvo prekrstit će me.
Ja ne volim idole i ideale
Ne volim tkz. Ljubavne okove

Gledaš me postrance sa strahom.
Ne usudiš riječ prozboriti.
Nisam ja, dušo, tvoj kroj
Da me po ulicama Finih veza nosiš.

Svi oni ljube trofeje moje
A nijedan izgubljene bitke.
Ma to su majstori na riječima,
Al ne posluju baš dobro s djelima.

I tko si ti da moje svjetove sudiš
A sam u tuđim živiš i ljubiš?
I kažeš da se Tvoja duša s moga izvora napila...
Lijepo je u mirnom žuborenju mene

I zato...
Ne dam Ti da mi skineš ljubičaste naočale.
Ostajem ležati na cvijeću sanjarija
U mojim nerealnim svjetovima.

A znam kad popodnevno sunce utone,
Da leći ćeš opet kraj mene.
I obgrlit ljubavlju ću te,
Jer moji snovi već odavno Tebe ljube.
I tko mene pita želim li Te?

Nosiš ga na lančiću od starog srebra
Lagano kraj srca ti poskakuje
Dok hodaš palačama „Svejedno mi je...“
Vrsna si u svakom pokretu
Iza tamnih naočala glamoura
Ti,s vatrenim usnama
Lažeš kroz uzdahe nedodirljive žene.

Oh,vi ne poznajte takve dive...
Ona je afrodizijak svakoj ulici
Kamen spoticanja muškom rodu
Grč u osmijehu punašnih ženica.
Gora je od sirotog Ribara
Brže opija,a čak i glava iza nje jače udara.

Redovito mi ispred ogledala pojavi se
Njiše bokovima i bespomoćno trepće okicama.
Raspusti bujnu kosu
Mirisima raščešljanu.
Omami me njezina toplina
Pa pokleknem, i ovaj put, tim čarima.

Koristiš se tijelom
U čudne svrhe
Njeguješ ga,čini mi se,i više od duše.
Najglasnija uz čašu plaćenog bourbona
Gušiš se u ljepljivim pogledima.
Uvijek si najpoželjnija os vrtnje.

Još dok na strmoglavim petama klizi
S visina gladnih ne silazi.
Ali i vi znate da je teško gore disati...

Tek u dubokom pretincu noći
Skida sa sebe sve boje i moći.
Potom s Njim na grudima
Sjeda na kraj moga oka
Kotrlja se niz obraz do usana
I do jutra u tišini jeca.

Jedino On čuje
Razumije i voli njene uzdahe
jedino je On uvijek tu.

I zato ona drži ga na srebrnom lančiću
Da skakuće pokraj srca
Negdje ispod svilene odjeće
Daleko,daleko od prijateljskih pogleda....

Glasno buđenje mislima
Stotine namrštenih glasova
Bune se jer oni vole tople snove.
Siječanjska gladna zima grize tijelo
Trčim na vršcima prstiju.
Ah,danas puše bura...
Zato je kosa tako neuredna!
Odjednom zatišje..
Krepka pomisao na Tebe
Oboren pogled i smješak u kutu.

Struje kraj mene šarena vozila
Još mrak nas svih obavija
Tek iza kojeg oblaka
Črveno sunce probija..

Korz zjevne poglede pratim Ga.
U nekim novim oblicima...
Danas je nježan i tih
Čini se tako lijepim.

Tapkam niz rijeke nekih ulica
Koje odjednom postaju moje
Putujem sivilom kamena i sjena
A ljepota iz njih vrišti.
Gledam stotine novih i starih lica
Jutros sam raspoložena za pozdrave.
Poznato ruho grada
Sada izgleda potpuno okrenuto
Nosim ga s dosad neviđene strane.

Prepoznajem melodiju što vuče se kroz misli
Prepoznajem i te osjećaje....
Konačno su slobodni
Bez kontrole vrludaju
I svugdje znatiželjne nosiće guraju
Pa što ako se smijem bez razloga?!

Stižu i prvi predstavnici ljudskosti
Heh,smiješni su u noćnim kapicama..
Oni ne čuju budilicu osjećaja.
Velike i teške riječi kotrljamo
A mene i ne zanima o čemu govorimo.
Pogled mi bježi na glasnika Tebe
Pa tko bi vjerovao da će mi ta stvarčica 21.stoljeća,
Postati tako sveta?

Joj koliko ljudi...
Koliko riječi,ideja.buke...
Strijelice poezije
I pametne metafore
I svih pokušaja da se nekom svide
Nešto malo matematike i pokoja knjiga,
Ah, danas su u meni tako tihi...
Ja tek neprimjetno klizim zrakom.

Bojim se da u silnoj sreći nestajem.
Dok gledam objektivima ljubavi
U jednom paketu ljepote
Sve je jednolično savršeno.
Pitam se:
„Mijenjam li se?“

Evo..stigao je i vječni pratioc
Donio mi je tišinu na krilima noći,
Svi su glasovi umorni,
Veliki su ljudi zaspali
E sada je trenutak
Kada sam najsitnija...
Moje oči su uz pratioca
Jer znam da on gleda i Tebe...
U dubokim snovima,
Mekanim osmjesima
I pokojim teškim uzdasima...

U mislima s Tobom,
Ovo je jedino doba kad sam spokojna