dragi,dobili smo dijete....
Proteklo je vrijeme,potrošile su se mnoge riječi...i velike i male..
Sada nakon dugih oluja gledamo se.
Blatni,napola goli,izgrebanih tijela,šutimo na visokoj stijeni.
Više ti ne pokušavam objasniti,predajem se...i znam da si i ti odustao od mjenjanja svijeta. Pitaš li se ima li smisla?
Oh,da...pošlo je sve k vragu,znaš to..imamo li snage za još jedan pokušaj?
Koliko ti je ostalo novaca? Koliko je ostalo ljubavi?
Htjela bih plakati i zagrliti ga još jednom. Volim tu toplinu,nježna je i lijepo miriše. Bojim se njegovih suza...bole više od mojih...bježmo dok ima vremena.
Nisam ona stara. Alkohol kao voda djeluje na mene, dosad neviđeni problem....i zamisli,dragi,ne mogu se njemu predati...kao što sam nekada mogla. Jesam li kažnjena? Potomak Ane Karenjine u mojoj utorbi...
Čula sam krikove...
U dubokoj noći hladne kapljice
Grčevito držanje za plahte,posljednji trzaji..
Teško disanje i neke bolne slike u zraku...
Kroz plač i kajanje rodila je slijepu curicu..
Nadjenuše joj ime Ljubav...
|