Tragači duša...
21.04.2012., subota
Ovoji naše ličnosti...
|
Ovojnice, ljušture možda, slojevi istine ili poznavanje samog sebe.. Nešto sam indisponiran u zadnje vrijeme napisati pokoju pjesmu, ili misao, kao da sam ishlapio na tren. A uvijek sam volio pisati u "prenesenom" značenju jer sam vjerovao da svatko tko čita može pronaći svoju definiciju i vjerovao sam da ona nikada ne može biti pogrešna čitaocu jer je to njegova vlastita definicija koje moje pjesme i poruke mogu "pokriti" svojom ne definiranošću, ipak meni vrlo jasno, kristalno jasno definirane kroz iskustvo, želje i promišljanja.. Upravo sa tim poklapanjem mete, prednjim i zadnjim nišanom jasno možemo odrediti metu ali, samo mali odmaci u ciljanju na kraju mogu odvesti čitaoca na sasvim drugi kraj od pisca. Da li možemo isto misliti, točno onako kako je, ili, svatko vidi svoju metu kroz slova to je onaj skriveni sloj unutar nas,koji drugi rijetko ili možda nikako ne mogu isto poklopiti. Zato pišem pjesme, jer mogu izazvati, i želim da izazovu sasvim suprotni efekat dopuštajući čitaocu da svoj obol misli...  I ta čarobnost nedorečenosti, taj zvuk tišine ipak je najzanimljiviji dio ljudske postojanosti, od želje da proniknemo u misao mislioca u punini, do preklapanja "istih" osjećaja, kao i uvjerenost da smo uspjeli skriti, a ponekad se i kvalitetno razotkriti dovodi nas uvijek u istu polaznu točku koja na kraju ispada i naša krajnja meta iliti cilj, a to je međusobna povezanost na svim ili nekim razinama naše postojanosti... No iz predpostavke da smo sami,neshvaćeni, otuđeni šaljemo isti s.o.s. samim sebima da ne postoji ijedna sila, nauka, ili bilo što što bi nas istinski povezalo na nekoj dubljoj razini, unutar nas... Volimo, bivamo voljeni, pa zaboravljeni i zaboravljamo, sve se vrti u krug u kojem nakon nekog vremena možemo posustati i reći veliko NE, ne želim više sudjelovati u tim kombinacijama, niti biti dio ičije percepcije,jer, ako govorimo o istom, nismo sposobni povezati se s nikim, pa na kraju niti sa samim sobom... Koliko (ne)verbalnih znakova dajemo u toku jednog dana, toliko da ih i sami nismo svjesni, čak sumljam da možemo i pohvatati sve te signale koje šaljemo u eter između odnosa ljudi, da samo određenim tjuniranjem ili fokusiranjem možemo uhvatiti pokoji signal koji nam dolazi u naš prijemnik. I samim time možemo razotkriti ogromnu vezu komunikacije koja je slojevita onoliko koliko želimo prodrijeti u samu bit stvari. A polaskom u to tjuniranje može nas istovremeno toliko osakatiti da je ponekad bolje biti bez "antene" i vidjeti svijet ružičastima naočarima nego spoznati ono što ne želimo... Dal uopće možemo birati ili smo sami dovedeni pred tu spoznaju...bez naše želje...kako reče jednom "Kako je lijepo biti glup"... !!! Al neide, otkrivamo sloj po sloj čovječnosti u nama i sve više i više ona nema veze sa čovječnosti koju smo imali na početku puta. Možda ponekad, poneka eutanazija tipa "Sve je to život"...no, kako kopamo unutar sebe, tako pronalazimo sve te stvari koje susrećemo u izvanjskim oblicima drugih ljudi, rekao bih nas samih.. Lopov lopova poznaje... Evolucija ?! Vrijednosti ?! Nije nužno da se isti nađu na istome, možda, samo u dijelu onog u čemu se žele naći dok sve ostalo može biti sasvim drugi univerzum, za tebe totalno nepoznat !!!! Svako dobro !!! |
13.04.2012., petak
Šarena pijaca....
|
Što god da izustim kupovati ću te upravo onim što želiš ćuti. Ako šutim izgubiti ću te jer nismo tišinom naučili govoriti. Što god učinio, pogrešno će biti. Ne želim više trgovati našim emocijama, našim tijelima, našim snovima.. Sav svijet jedna je šarena pijaca u kojoj trže svi po želji svojoj u šarenilu boja, snova i tijelesa, nudi se sve... Cijeli svijet šarena pijaca je...  |
Ogledala oko nas...
|
Bojao si se da će ona otkriti tvoju prevaru a onda si ti otkrio njenu... Skrivao si lice i lagao, na sve idilično si činio samo da bi ti uživao, tada si otkrio da nisi ti taj koji je uživao... Pa onda bi sve to povratio, jer gade ti se i tvoja i njezina djela nitko tu nikog krivcem može nazvati a gorčinu istu jedete... Licjemerno smo si izgovarali volim te, licemjerno preko noći jedno drugo prekrivali.. Sada si se susreo sa sobom, ona je ogledalo tvoje i nije to pitanje trpnje, niti uma, niti želje nego snova, koje niti nemožeš zamisliti a snivao bi... O kako smo jadni, pred zvijeradi koja nastanjuju zemlju među nama premca nema... Tko li će nas od ovog izbaviti, tko li će nas pospojiti ili ćemo i dalje vijekovima kao crvi po zemlji puzati sa osmjehom na licu....  |
06.04.2012., petak
Crtice....
|
Pogledaj u moj pad na njemu se nauči kako se uzdići Ne pružaj mi ruku, jer ako sam pao poradi sebe to ti primjetiti nećeš a ako sam pao poradi tebe nije mi pad bio uzalud...  Ne broji sat svoje vrijeme jer broji onaj koji sat vidi i čuje koji očekuje i izčekuje svoj mrtvi čas....  Od silne buke ne čuju uši tišinu, samo zato što ne žele čuti, u protivnom buka bi bila tiša od najveće tišine...  |
04.04.2012., srijeda
Moja i svačija...
|
Pa zar da te strahom ljubim da te ne izgubim, ili da te pustim biti svoja ponajmanje moja i da te željom tražim.. Dal postoji zlatna sredina u kojem strah temelje nema niti nada vjeruje u sebe jer nema razloga biti... |
02.04.2012., ponedjeljak
Kao Mir...
|
I kroz teska doba ta, kada kazu bit ce bolje, ostajemo ti i ja, da li puno trazimo, sada dva a mozda troje, topli smo i ti i ja Ne pusti me Ja cu uvijek paziti Samo cuvaj me Zaklon ti izgraditi Ti me osjecas Ja sam ti kao mir i kroz moja pitanja, koja sumnja mi je dala Rekla sam da nisi sam, i kroz nase dodire, jaci smo od sivog dana, topli smo i ti i ja Ne pusti me Ja cu uvijek paziti Samo cuvaj me Zaklon ti izgraditi Ti me osjecas Ja sam ti kao mir I Bog je bio sam, i on je htio dvoje, da si grade jedan hram, gdje se lepse vide boje Ne pusti me Ja cu uvijek paziti Samo cuvaj me Zaklon ti izgraditi Ti me osjecas Ja sam ti kao mir Ja sam ti kao mir |
