Tragači duša...
17.01.2011., ponedjeljak
Putovanje kroz debelo crijevo Svijeta...
|
Danas sam malo bolje, danas sam se probudio opet onako mrzovoljan, onako, kao da mi je lakše zažmiriti i ostaviti svoje "patnje" van snova ma koliko god bili konfuzni i nejasni, to stanje snivanja je podnošljivije od fizičkog tumaranja svijetom ovim. Potom sam se lagano ritualno uvukao u svijet ovaj, kava, set dobrih stvari preko slušalica, pola kutije cigara u pepeljari kao posudi žuđnje.. Već sam osjetio da sam izgubio prije nego što sam krenio igdje, ali, nakon rituala, lakše mi je zagrnuti se plaštom poraza i iskoračati na ulicu među ljude. Počeo sam primjećivati koliko ljudi oko mene zrače egoizmom, ništa manje od mene naravno, ali, postajem svjestan da svaka izgovorena riječ ima u sebi korijen "JA".. Ja sam mjerilo čitavog svijeta, i kada ljubim, ljubim poradi sebe provocirajući u drugima što veći osjećaj mene u njima...Dobar prijatelj, dobar Otac, dobar muž, dobar ljubavnik, dobar suradnik... Pokušavam se "zanijekati" da to nije tako, da je ipak plemenito ono što od mene izlazi, jer, dobro, ako činim sebi dobro, činim i drugima, a dobro je činiti dobro.... Kad malo bolje razmislim, tamo negdje na sedmoj cigareti, uviđam da je moje vječno pitanje oduvijek bilo "Koliko mene ima u tebi" i koliko sam si priskrbio osjećaja da vrijedim samom sebi kroz tebe... Gasim desetu cigaretu.... Soulfinder odgovara : Tko te je poslao?! Postoji način... Drvo zna to najbolje. Rodi drvo ukusan plod, kada sazrije otpusti ga na tlo. Dođe životinja i pojede ga, potom ga ponese kilometrima dalje i ispusti te tako posadi nešto mrtvo, jedva svijesno sebe, na novo tlo. I od drveta do ploda, preko sjemenke do životinje i kroz nju do života novog. Čekaj svijetlost koja će doći !!!  [/IMG] |
