23.11.2009., ponedjeljak

FUĆKALICA,ZVIŽDALJKA ILI ŽVEGLICA

Zviždaljka je jednostavni aerofoni instrument koji strujanjem zraka stvara zvuk. Može biti usna, na pritisak zraka, na paru, itd. Variraju od male zviždaljke do orgulja.Zviždaljka spada u puhačke instrumente. Pored drveta zviždaljka se pravi i od drugih materijala...npr metal i keramika.
Postoji mnogo vrsta, od policijske i sportske do parne (koriste se na brodovima i vlakovima). Parna zviždaljka koristi paru kao izvor pritiska, te takva zviždaljka može proizvesti zvuk izuzetno visoke visine.
Zviždaljka potiče iz drevne Kine. Kineski noćni stražari puhali su u vrh žira kako bi upozorili gradove od napada Mongola. 1868. Josip Hudson u BIRMINGEMU napravio je prvi zvižduk zviždaljkom u povijesti nogometa.
Signalizacijske zviždaljke
Zviždaljka se koristi za signalizaciju na željezničkim prometnicama, brodovima i u tvornicama. Većina tih zivždaljki rade na paru zbog jačine zvuka. Željezničke zviždaljke proizvode 3-4 različite frekvencije u isto vrijeme.
Brodske zviždaljke moraju biti vrlo glasne zboga sigurnosti na moru. Moderne brodske zviždaljke mogu raditi na električni ili parni pogon. One se mogu čuti najmanje na deset milja udaljenosti.
Sigurnosna zviždaljka
Zviždaljka se često koristi kao upozorenje. Neki biciklisti koriste zvuk zviždaljke kao zamenu za zvono.
Sportska zviždaljka
Zviždaljku koriste sudci na sportskim utakmicama. Sudci koriste različite zviždaljke, ali se najviše koristi „Foks 40“.

„Foks 40“ se koristi u košarci, hokeju, nogometu i brojnim drugim sportovima.
Koristi se još jedna vrsta zviždaljke posebno u ragbiju, a to je „Gromovnik 58,5“. To je metalna zviždaljka sadrži kuglicu od plute. Upotrebljava se uglavnom zbog dizajna koji omogućava da se dobiju duboki zvižduci koji se mogu čuti i do sto metara.
Sirena
Sirene koje se koriste za najavu različitih uzbuna (npr. zračna opasnost, požar,potres...) su također vrsta velikih zviždaljki. Rade na principu komprimiranoga zraka. Kompresor koji komprimira zrak ima nezavisni izvor energije jer se u navedenim slučajevima pretpostavlja da nema normalnih izvora energije.

ZVIŽDAČI
Krenimo od samog termina "zviždač". Zviždač "po hrvatski" je, , zaposlenik, bivši zaposlenik ili član organizacije koji prijavi nelegalno postupanje odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti.Zviždanje je često ispit moralnih vrijednosti čovjeka. Nitko ne voli pričati protiv svojih kolega, ali ako dođe do situacije iz koje nema izlaza, ljudi osjete potrebu, unatoč opasnostima, krenuti putem istine. Najčešći tip zviždača je interni zviždač koji prijavljuje "nedolično ponašanje" unutar tvrtke. Za razliku od internih, eksterni zviždači "nedolično ponašanje" prijavljuju osobama ili institucijama koje nisu dio njihove tvrtke. Naravno, ovisno o njihovoj volji i hrabrosti, zviždači se obraćaju odvjetniku, policiji ili medijima.
Neki smatraju zviždanje nesebičnim činom i aktom velike odgovornosti prema javnosti u svrhu otkrivanja ilegalnih radnji kako bi svijet bio pravedniji. Drugi pak zviždače smatraju izdajnicima i osobama željnim slave. No, kako većina slučajeva "zviždanja" nije eksponirana u javnosti i kako zviždači riskiraju i progon nadređenih, pojava zviždača u javnosti je uglavnom percipirana kao pozitivna. Upravo su progon i strah od nadređenih i institucija postali ozbiljan problem u mnogim zemljama svijeta. Iako su zviždači često zakonom zaštićeni od odmazde svojih kolega, postoji čitav niz slučajeva u kojima su zviždači dobili otkaz, suspenziju, degradirani su i izloženi maltretiranju. Mnogi od njih svjedočili su i o shoot the messenger mentalitetu od strane vladinih organizacija te kaznenom progonu i osveti. Upravo radi mogućeg maltretiranja i progona zviždača, mnoge demokratske zemlje izglasale su razne zakone kako bi zaštitili zviždača, a samim time i njegovu obitelj. U SAD-u zaštita zviždača ovisi o temi zviždanja pa čak i o saveznoj državi u kojoj se dogodio. Zakon izglasovan davne 1912. godine (Lloyd-La Follette Act) štitio je građane i zaposlenike od nadređenih te je omogućavao prosljeđivanje informacija Kongresu. Kao takav, Lloyd-La Follette Act smatra se jednim od prvih zakona zaštite zviždača. Trenutno u SAD-u postoje deseci zakona, koji štite zviždače, a čak i američki Ustav, u prvom i četrnaestom amandmanu, štiti državne i lokalne zaposlenike od odmazde nadređenih. U Velikoj Britaniji je 1998. godine donesen Public Interest Disclosure Act koji daje zakonski okvir i štiti zviždače od maltretiranja i otkaza. Prema dopunjenom Zakonu o državnim službenicima, prvi se put u hrvatskom zakonodavstvu štiti zviždače, ali samo u državnim instutucijama. Službenik koji prijavi sumnju na korupciju i podnese prijavu ne bi mogao izgubiti posao, a jamčit će mu se i anonimnost ako nadležno tijelo procijeni da je riječ o težem obliku korupcije, odnosno ako postoji potreba da se službenik zaštiti od osvete. Jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača je Jeffrey Wigand koji je u "Big Tobacco" skandalu otkrio da cigarete stvaraju ovisnost te da sadržavaju kancerogene sastojke. Dr. Frederic Whitehurst otkrio je nepravilnosti u FBI-u gdje su nakon eksplozije u WTC-u 1993. godine krivotvorili rezultate istrage. Cynthia Cooper iz kompanije WorldCom otkrila je veliku prijevaru u računovodstvu koja je okončana gubitkom od 9 milijardi dolara i zatvaranjem pet direktora, uključivši i predsjednika uprave Bernieja Ebbersa. Coleen Rowley, zviždačica FBI-ja, Sherron Watkins, Enronova zviždačica te Cyntha Cooper bile su osobe godine časopisa Time i na taj način dobile priznanje za nesebični i hrabri čin kojim su javnost i pravne institucije upozorile na nepravilnosti u svojoj poslovnoj okolini.U Europi je poznat Paul van Buitenen koji je otkrio nepravilnosti u Europskoj komisiji. On je, naime, našao jake indicije da su revizori iz Komisije bili osujećivani u istrazi te da su dužnosnici dobivali uputstva da opstruiraju revizorsku kontrolu. Pojam zviždača u Hrvatskoj je relativno nov. Prva zviždačica koja je dobila i veliku medijsku pozornost bila je Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke koja je 1998. godine otkrila kako je Ankica Tuđman oročila 239.000 tadašnjih njemačkih maraka, a da njezin suprug Franjo, tadašnji hrvatski predsjednik, nije taj novac naveo u svojoj imovinskoj kartici. Vesna Balenović, zaposlenica INA-e, obilazila je saborske hodnike, policiju i državno odvjetništvo kako bi ukazala na nezakonite radnje koje su u to vrijeme radili ključni ljudi INA-e. Obje su u svojim tvrtkama dobile otkaz.Svatko se barem jednom u životu susreo sa nekim oblikom korupcije ili neke ilegalne radnje, ali jednostavno nije imao hrabrosti obratiti se nekome kako bi ispravio tu nepravdu. Činjenica je kako se ljudi boje osvete kolega ili javnosti, i što je najvažnije, boje se za svoj i život svoje obitelji. Iako je strah za vlastitu sudbinu izuzetno jak razlog za neprijavljivanje korupcije ili ilegalne radnje, pravda je još veći motiv za istupanje s takvim podatcima. Postoje brojsni razlozi "za" i "protiv" zviždanja, a odluka je iznimno teška. No kako bi bili sigurni u svoje postupke, zviždači moraju poštovati određena pravila. Naime, bez dokaza nema ni priče ni prijave. Kako bi ih prikupili, diskrecija je iznimno važan faktor, a čekanje s reakcijom samo pogoršava situaciju. Nakon što pusti glas, zviždač treba nadležnima prepustiti da rješavaju posljedice.Ako osoba nije povezana s incidentom i nema nikakve dokaze, ako je kršenje pravila prouzročilo manje posljedice koje su brzo ispravljene i ako se pokazalo da je nedjelo rezultiralo većim dobrom, smatra se da ne postoje čvrsti temelji za zviždanje. No, ako će osoba trpjeti velike posljedice jer je svjesna prijevare, ako tvrtka gubi ugled u slučaju da netko drugi otkrije nedjelo, ako prijevara utječe na rad, onda su to neki od razloga da se zviždač obrati nadređenom ili policiji.
ZANIMLJIVE RAZLIČITE REAKCIJE NA FUĆKANJE
Negativan primjer:
Engleski čistač u bolnici Broadmoor dobio je otkaz zato što je njegovo fućkanje nerviralo psihopata koji je zatvoren jer je 1998. pokušao ubiti ženu zabijanjem noža u njezinu lubanju.Nakon sedmogodišnjeg rada u bolnici, 42-godišnji Phil Blake, morao je napustiti svoj posao jer je fućkao u blizini sobe 29-godišnjeg Roberta Buchlanda kojega je Blakeov čin toliko iznervirao da je napao medicinsku sestru, piše The Sun. Nakon cijelog incidenta Blake se Buchlandu ispričao, no to mu nije pomoglo kod disciplinske komisije koja ga je izbacila s posla premda mu prethodno nitko nije rekao da Buchland ima fobiju od fućkanja, a otkaz je dobio zbog "velike pogreške".
Pozitivan primjer:
Orangutan Ujian iz iz heidelberškog ZOO-a sam je naučio i usavršio fućkanje. Snimio je album “Ich Bin Ujian” na kojem fućka pjesme Otisa Reddinga “Sittin’ on the Dock of the Bay” i “Wind of Change” od Scorpionsa. Dok 14-godišnji orangutan fućka naslovnu pjesmu “Ich Bin Ujian”, stihove “Ja sam Ujian, orangutan, ja sam cool, čovječe, ja sam zvijezda!” izgovara Tobias Kammer. Glazbeni producent Christian Wolf otkrio je talentiranog majmuna posjetivši ZOO sa sinom. Vratio se i pet sati snimao Ujiana. Počeo je fućkati čekajući hranu, ali onda je nastavio i otpjevao cijeli glazbeni set.
Neobičan primjer
Zagrebački umjetnik Gotovac je ostvario u realizaciji akcije 100 (Fućkanje) na nekadašnjem Trgu Bana Josipa Jelačića u okviru 10. muzičkog bijenala, 12. svibnja (subota) 1979., s početkom točno u podne, u kojemu su sudjelovale 102 osobe, određenije 100 izvođača sa zviždaljkama, jedan voditelj alias Tom Gotovac i njegov asistent. Pritom u prvom dijelu akcije 100 stotinu studenata zviždalo je na Gotovčev znak prema partiturama ucrtanima u kvadrate unutar kojih su sudionici stajali. Naime, Gotovac, odjeven u trenirku, sa žutom šiltericom, sunčanim naočalama i oboružan megafonom, koordinirao je navedenom grupom koja je fućkala o zviždaljke, a rezultat je bilo zaglušno fućkanje po njegovoj zapovjedi. U drugom dijelu navedenoga kakofonijsko-zviždalačkoga zvukovnoga objekta Gotovac se, na zaprepaštenje većine okupljenih radoznalih promatrača-prolaznika, iznenada razodjenuo, te nag i zviždeći nastavio je po određenom redoslijedu obilaziti na tlu ucrtane kvadrate-partiture. Prilikom navedene akcije, koja je završno uokvirena Gotovčevom nagošću, bile su inducirane i polemike; primjerice, Ratko Aleksa u Vjesniku od 14. svibnja 1979. zapisuje sljedeće: “Nikša Gligo, jedan od šefova, uvjerava kako Tom nikome nije rekao da svoj projekt na Trgu želi izvesti gol golcat (nag). Da je to rekao, Nikša bi ga odvratio argumentima kako je i vani Body Art već mrtva stvar, i da nema smisla”. Da podsjetimo. U pozadini navedenoga kakofonijsko-zviždalačkoga zvukovnoga objekta, happeninga na jednoj od zgrada dominirala je slika politička tijela J. B. Tita.

ŽVEGLICE

Žveglice su skupni naziv za sve vrste pučkih svirala koje su se nekada izrađivale u Hrvatskom zagorju, ponajprije u selima Bistrički i Stubički Laz. Ondje su žveglice izrađivali od davnina .



- 13:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Whistle Kingdom/Kraljevstvo Fućkalica (ulaz u pozitivu)

Whistle Kingdom/Kraljevstvo Fućkalica
(ulaz u pozitivu)


GLAVNI LIK -MORNAR NAZVAN " FUĆKALICA/WHISTLE" PRIKAZUJE DVODIMENZIONALNOG
MORNARA KOJI BEZBRIŽNO FUĆKA I HIPNOTIZIRANO GLEDA U DALJINU.ON JE IDEALAN ČOVIJEK ČISTIH-POZITIVNIH MISLI,A KRALJEVSTVO FUĆKALICA/WHISTLE KINGDOM JE IDEALNA DRŽAVA ! POJEDNOSTAVLJENI DVODIMENZIONALNI OBLIK LIKOVA KOJIM SE ODAŠILJE BRZA ,JEDNOSTAVNA I NEISKVARENA PORUKA JE NAJEFIKASNIJI NAČIN PRIZIVANJA „DJETETA U SEBI“ A SAMIM TIME I PRIZIVANJA POZITIVNIH MISLI .
KRALJEVSTVO FUĆKALICA JE JE METAFORA ZA POZITIVNO STANJE DUHA-IDEALNO DRUŠTVO KAKVO BI JEDINO TREBALO POSTOJATI I SVOJIM STVARANJEM ŽELIM POTAKNUTI DRUŠTVO DA TOME TEŽI.

"Čiste uzvišene misli,ljubav,pravednost,humanost,radost zbog tuđe sreće duhovna su bića koja uništavaju nedostojne niske misli,nasilje,mržnju i neprijateljstvo kao sunce mikrobe,uspostavljajući čistu atmosferu"
(Vasilij Kandinski)


Kraljevstvo fućkalica stvoreno je kao moj odgovor Platonovoj državi.
Najvažniji razlog moga interesa za njega je činjenica da je on umjetnike tretirao kao najniži sloj ljudi i „izbacio“ ih je iz svoje idealne države.Ali čitajući između redaka upio sam samo „pozitivne“ ideje njegove idealne države.Platon je njegovao tri najviše ideje:ideja dobrog(etika),ideja lijepog(estetika) i istinitog (gnoseologija).On je tvrdio da je u ljepoti pa tako i u umjetnosti najvažnija ideja,moralna korist i edukativni karakter .Platon umjetnost mjeri „mjerilom istine“ , postoje lažne i istinite slike a ne lijepe i ružne . Tu ideju sam prikazao najbolje u slici „Vaganje istine po Platonu“ gdje sam pokušao pomiriti figuraciju i apstrakciju(na slici su dvije ovčice na vagi u apstraktnom okruženju)a time i istinito u apstrakciji te time pokušati propitati gledatelja šta je to uopće istina i tko ju uopće određuje.U današnje vrijeme premalo ima istine i ljepote i ja odbijam pristati na pomirenje sa takvim stanjem i želim potaknuti na pozitivu jer mislim da je to poziv i dužnost svakoga a naročito umjetnika.
Papa Pavao VI. U jednom obraćanju umjetnicima je rekao: »Kadikad zaboravljate temeljno pravilo vašega poslanja u umjetničkom izražavanju; ne vidi se što kažete, često to ne znate ni vi sami; odatle nastaje babilonski govor, tj. pomutnja. U takvu slučaju, gdje je umjetnost? Umjetnost bi trebala biti intuicija, trebala bi biti ugodnost, radost. Vi ne dajete uvijek dojam te ugodnosti, te radosti, pa tada ostajemo iznenađeni i suspregnuti, pa i udaljeni« (Incontro con gli artisti /1964/, u D. Menozzi, La Cheisa e le immagini, ed. San Paolo, 1995, str. 294).
Umjetnik ne stvara „sebe“ u djelima već „okolinu“ i društvo koje ga okružuje i iz kojeg crpi energiju i ideje.Okolina u djelima prepoznaje sebe i imaginira u pravcu sagledavanja vlastitih misli .
Ako okolina,publika koja „uživa“ djelo ne reagira djelo nije uspjelo.
Njemački filozof iz 18.stoljeća Kant je rekao da ljepotu treba vrednovati i to subjektivno-reći da je nešto lijepo ne znači samo opisati ga već i reagirati na djelo;da u tom djelu ima nečega zbog čega će se svidjeti i drugima ,takozvano „zajedničko čulo“ . Reagirati na djelo se može jedino emocijama a pozitivne emocije će privući pozitivnog gledatelja (jer se pozitivne energije privlače) a negativan gledatelj će pokleknuti većini,promisliti i zainteresirati se za dijelo te ako je djelo „dovoljno snažno“ će se i sam prebaciti na pozitivnu stranu.
"Slikarstvo je zanat sljepca, koji ne slika ono što vidi nego ono sto osjeća, ono što sam sebi kaže o onome što je vidio." ~ Picasso
Djelo je sačinjeno od atoma- „energije“ kao i ljudsko tijelo i predmeti koji nas okružuju. Atomi od kojih je sve sastavljeno su iznutra prazni i povezuje ih energija pa time želim metaforički istaknuti ideju „pozitivne energije“ koja je bit moga stvaralaštava .
Energija pulsira u prostoru i vremenu, raste ili pada, naglašava ili stišava, oživljuje ili umiruje, izmjenjuje ili ponavlja slično kao u glazbi i plesu, prisutna je i u likovnoj umjetnosti.
Energija kroz ritmičnost kao likovni element umjetničkog djela je taj koji potvrđuje osobnost umjetnikovog rukopisa. Prepoznatljiv je u liniji, potezu, svjetlosti, kompoziciji slike ili skulpture, često tek na podsvjesnoj razini umjetnikovog izričaja, baš kao i u subjektivnom doživljaju promatrača
Misao Vasilija Kandinskoga : »Umjetnost u svojoj cjelovitosti nije stvaranje bez cilja stvari, jer se one tako gube u praznome, nego je umjetnost snaga koja teži prema cilju i mora služiti razvijanju i oplemenjivanju ljudske duše«.
Slika vrijedi tisuću riječi i posao umjetnika je prenijeti te riječi na sliku koju će gledatelj kroz samo jedan pogled osjetiti kao da je pročitao knjigu.
Slike su sredstvo,a može se reći i sustav simbola,putem kojeg bog komunicira preko slikara sa drugim ljudima.
Umjetnici su glasnici svog vremena, a svako umjetničko djelo je dijete svoga doba. Društvo koje živi u vrijeme nastanka slike ima dvostruku ulogu. Ono indirektno
ima veze s nastajanjem same slike, jer slikar crpi energiju iz društva i nakon njenog nastanka oni je mogu promatrati, uživati u njoj i kritizirati je; slika mora ispuniti srce gledaoca... Nakon svega, prolaskom vremena i nestanka ljudi određenog vremena, kroz sliku ostaje materijalni trag nekog razdoblja - kao zapis jednog nezamjenjivog i neponovljivog trenutka.

"Slika živi svojim zivotom." - Jackson Pollock
Filozof Hegel umjetnost izjednačava sa religijom i umjetnike naziva „božjim majstorima“ i bićima jačima od prirodnog svijeta .Hegel je bio jedan od najvažnijih predstavnika romantizma u kojem umjetničkom pravcu je najvažnije bilo stanje duha i na prvom mjestu osjećajnost. Danas možemo reći da je slična situacija pa možda i gora od tadašnje.Tada su umjetnici iznjedrili iz mračne industrijske revolucije a danas smo u „svjetskoj recesiji“ iz koje umjetnici još nisu „iznjedrili“ .
Tada su umjetnici bili povezani „izborom po sklonosti“ , mješavina više stilova što bi mogli primjeniti na današnju umjetnost: „mimesis“ ili kopija kopije.
Time želim naglasiti da bi današnji umjetnici trebali biti okrenutiji spašavanju društva i ozbiljno shvatiti razdoblje u kojem se nalazimo i umjetnost koju uz nju stvaramo.Mi ne smijemo u djelima ispoljavati svoje frustracije i loše misli već kako je Hegel rekao –umjetnici su jači od ostalih i moraju povesti ostale u pozitivnom pravcu-to je umjetnost.

"Umjetnost sama po sebi ne postoji. Postoje samo umjetnici." E.H.Gombrich
Danas neki umjetnici žele samo šokirati javnost i time privući medije i pozornost na same sebe a ne na djelo.Time je djelo dovedeno u drugi plan i samim time više nije „umjetničko djelo“.

Što je to umjetnost? Kako umjetnost doprinosi ljudskom umu? Tko je umjetnik?
Jedna od definicija je:
Umjetnost je specifična ljudska djelatnost čije se značenje konstituira u složenom komunikacijskom procesu između umjetnika i publike putem umjetničkog djela.
Ja mislim da u umjetnosti treba raditi na razvijanju duha i da umjetnici trebaju duhovno obogaćivati društvo .Duh se smanjuje razmjerno koliko se uživa u drugim stvarima koje nisu duhovne a danas se ljudi „hrane“ reality show-ovima,ljudskim nesrećama,žutom štampom itd. Umjesto da uživaju u koncertima,izložbama i nečim što stvarno vrijedi, oplemenjuje i obogaćuje duh. Društvo se prematerijaliziralo toliko da je došlo do zasićenja i vjerujem da će se društvo vratiti na izvorne ljudske vrijednosti.Šok,pr i marketing nije umjetnost.Umjetnici su doduše prisiljeni raditi na taj način ako žele „medijski prostor“ : moraju pozvati „celebrity-je“ na izložbe jer u protivnom novinari ne dolaze(ne žele promovirati umjetnost već izložba postaje event sa informacijama tko je bio od celebrity-ja) ili moraju „šokirati“ i umjetnost podrediti marketingu .
Mislim da društvo više interesira pozitiva i nešto što će ih obogatiti te na tome treba raditi i vratiti svijet u normalu-pozitivu. Umjetnost ima veliki utjecaj na duh u ljudima i treba je više približiti društvu a ne je udaljivati kao što neki umjetnici čine jer prate samo trendove i ne djeluju srcem i individualnom sviješću.
Antropološka osnova našeg doživljavanja umjetnosti je igra (po filozofu Gadameru) ali igra ima svoja pravila,suce,sankcije i nagrade-svoj sustav.Umjetnici koji su otišli van toga sustava priklanjajući se bezduhovnim trendovima a umjesto da se bore protiv toga i njeguju pozitivnu i edukativnu notu vodeći društvo i umjetnost u pozitivnom smjeru će biti suočeni sa time da neće biti zapisani u povijest i zapamćeni .
Stvaralaštvo jednog umjetnika nemožemo odvojiti od duhovne srodnosti onoga tko ga doživljava,što znači da društvo razumije što je umjetnost a što nije.
Umjetnik kao prvo treba imati ideju svoga stvaralaštva,kao drugo svrhu(društveni element) i kao treće mora je znati fizički intrepretirati u umjetničko dijelo“.
„Zadatak umjetnosti je da u pojedinačnom prikaže potpuno izmirenje „ideje“ i „tvari“ ,tj.da prikaže ideju kako se snizila u tvar a tvar kako se uzvisila u ideju.
Umjetnost je možda jedini način za uspostavljanje veza sa vječnošću i time umjetnost doprinosi potrazi za smislom a smisao u današnje vrijeme društvo teško pronalazi.
Plotin je rekao da je izvor ljepote lijepa duša-fizički rad je samo refleks unutarnjega.Proizvodi-djela su estetski “ lijepi“ kao racionalna forma u materiji(sama forma je u umjetniku).
U svojoj umjetnosti težim stvoriti djela sa dušom i tijelom! Djelo koje će moći uživati i „intelektualci“ koji mogu isčitati ideju djela i „obični ljudi“ koje želim približiti umjetnosti jer ju većina odbija jer ju ne razumije.
U djela ugrađujem predmete sa „emocijom“ (društveno prepoznatljive) i komponiram ih sa likovnim prateći „ideju“ i edukativno-pozitivni učinak iz nje a opet da bude estetski privlačna-„estetiziram rad“.U dijelima želim izmiriti konceptualno i likovno ali bez priklanjanja „ško trendovima“. Za svako djelo angažiram što društvo koje me okružuje te ugrađujem pozitivne emocije tih ljudi u djelo koje već posjeduje vlastitu emociju kroz ideju i tvar.
Djela su jednim djelom nadahnuta nepostojanjem novog pravca u umjetnosti –netrendovski m a estetski prihvatljivim.Kako iz recesije izvući pozitivno i možda prejudicirati naziv novoga razdoblja u umjetnosti -„recesija“ i potaknuti ljude na toleranciju i zbližavanje. Sama djela su u kombiniranim tehnikama koristeći platna u kombinaciji sa „ready made predmetima“(koja za razliku od Dushampa biram da izazove pozitivnu emociju ) te time težim postići kompoziciju koja će postići i filozofsku priču i estetsku privlačnost. U svakome dijelu sudjeluje više ljudi zato što time želim dokazati iskonsku povezanost ljudi i neposredno širiti pozitivu .

- 13:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

  studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Svibanj 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Srpanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Studeni 2009 (2)

Komentari On/Off

\"Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima. \" Arthur Shopenhauer

www.ostrman-art.com
http://www.facebook.com/home.php?#/profile.php?id=586569857&ref=ts

OVAJ BLOG JE NAPRAVLJEN KAO ON LINE ŠALABAHTER I NEKA VRSTA DNEVNIKA MISLI,IDEJA I TEKSTOVA ZA POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI UMJETNIČKI STUDIJ SLIKARSTVA NA AKADEMIJI LIKOVNIH UMJETNOSTI U ZAGREBU.