Whistle Kingdom/Kraljevstvo Fućkalica (ulaz u pozitivu)
|
Whistle Kingdom/Kraljevstvo Fućkalica (ulaz u pozitivu) GLAVNI LIK -MORNAR NAZVAN " FUĆKALICA/WHISTLE" PRIKAZUJE DVODIMENZIONALNOG MORNARA KOJI BEZBRIŽNO FUĆKA I HIPNOTIZIRANO GLEDA U DALJINU.ON JE IDEALAN ČOVIJEK ČISTIH-POZITIVNIH MISLI,A KRALJEVSTVO FUĆKALICA/WHISTLE KINGDOM JE IDEALNA DRŽAVA ! POJEDNOSTAVLJENI DVODIMENZIONALNI OBLIK LIKOVA KOJIM SE ODAŠILJE BRZA ,JEDNOSTAVNA I NEISKVARENA PORUKA JE NAJEFIKASNIJI NAČIN PRIZIVANJA „DJETETA U SEBI“ A SAMIM TIME I PRIZIVANJA POZITIVNIH MISLI . KRALJEVSTVO FUĆKALICA JE JE METAFORA ZA POZITIVNO STANJE DUHA-IDEALNO DRUŠTVO KAKVO BI JEDINO TREBALO POSTOJATI I SVOJIM STVARANJEM ŽELIM POTAKNUTI DRUŠTVO DA TOME TEŽI. "Čiste uzvišene misli,ljubav,pravednost,humanost,radost zbog tuđe sreće duhovna su bića koja uništavaju nedostojne niske misli,nasilje,mržnju i neprijateljstvo kao sunce mikrobe,uspostavljajući čistu atmosferu" (Vasilij Kandinski) Kraljevstvo fućkalica stvoreno je kao moj odgovor Platonovoj državi. Najvažniji razlog moga interesa za njega je činjenica da je on umjetnike tretirao kao najniži sloj ljudi i „izbacio“ ih je iz svoje idealne države.Ali čitajući između redaka upio sam samo „pozitivne“ ideje njegove idealne države.Platon je njegovao tri najviše ideje:ideja dobrog(etika),ideja lijepog(estetika) i istinitog (gnoseologija).On je tvrdio da je u ljepoti pa tako i u umjetnosti najvažnija ideja,moralna korist i edukativni karakter .Platon umjetnost mjeri „mjerilom istine“ , postoje lažne i istinite slike a ne lijepe i ružne . Tu ideju sam prikazao najbolje u slici „Vaganje istine po Platonu“ gdje sam pokušao pomiriti figuraciju i apstrakciju(na slici su dvije ovčice na vagi u apstraktnom okruženju)a time i istinito u apstrakciji te time pokušati propitati gledatelja šta je to uopće istina i tko ju uopće određuje.U današnje vrijeme premalo ima istine i ljepote i ja odbijam pristati na pomirenje sa takvim stanjem i želim potaknuti na pozitivu jer mislim da je to poziv i dužnost svakoga a naročito umjetnika. Papa Pavao VI. U jednom obraćanju umjetnicima je rekao: »Kadikad zaboravljate temeljno pravilo vašega poslanja u umjetničkom izražavanju; ne vidi se što kažete, često to ne znate ni vi sami; odatle nastaje babilonski govor, tj. pomutnja. U takvu slučaju, gdje je umjetnost? Umjetnost bi trebala biti intuicija, trebala bi biti ugodnost, radost. Vi ne dajete uvijek dojam te ugodnosti, te radosti, pa tada ostajemo iznenađeni i suspregnuti, pa i udaljeni« (Incontro con gli artisti /1964/, u D. Menozzi, La Cheisa e le immagini, ed. San Paolo, 1995, str. 294). Umjetnik ne stvara „sebe“ u djelima već „okolinu“ i društvo koje ga okružuje i iz kojeg crpi energiju i ideje.Okolina u djelima prepoznaje sebe i imaginira u pravcu sagledavanja vlastitih misli . Ako okolina,publika koja „uživa“ djelo ne reagira djelo nije uspjelo. Njemački filozof iz 18.stoljeća Kant je rekao da ljepotu treba vrednovati i to subjektivno-reći da je nešto lijepo ne znači samo opisati ga već i reagirati na djelo;da u tom djelu ima nečega zbog čega će se svidjeti i drugima ,takozvano „zajedničko čulo“ . Reagirati na djelo se može jedino emocijama a pozitivne emocije će privući pozitivnog gledatelja (jer se pozitivne energije privlače) a negativan gledatelj će pokleknuti većini,promisliti i zainteresirati se za dijelo te ako je djelo „dovoljno snažno“ će se i sam prebaciti na pozitivnu stranu. "Slikarstvo je zanat sljepca, koji ne slika ono što vidi nego ono sto osjeća, ono što sam sebi kaže o onome što je vidio." ~ Picasso Djelo je sačinjeno od atoma- „energije“ kao i ljudsko tijelo i predmeti koji nas okružuju. Atomi od kojih je sve sastavljeno su iznutra prazni i povezuje ih energija pa time želim metaforički istaknuti ideju „pozitivne energije“ koja je bit moga stvaralaštava . Energija pulsira u prostoru i vremenu, raste ili pada, naglašava ili stišava, oživljuje ili umiruje, izmjenjuje ili ponavlja slično kao u glazbi i plesu, prisutna je i u likovnoj umjetnosti. Energija kroz ritmičnost kao likovni element umjetničkog djela je taj koji potvrđuje osobnost umjetnikovog rukopisa. Prepoznatljiv je u liniji, potezu, svjetlosti, kompoziciji slike ili skulpture, često tek na podsvjesnoj razini umjetnikovog izričaja, baš kao i u subjektivnom doživljaju promatrača Misao Vasilija Kandinskoga : »Umjetnost u svojoj cjelovitosti nije stvaranje bez cilja stvari, jer se one tako gube u praznome, nego je umjetnost snaga koja teži prema cilju i mora služiti razvijanju i oplemenjivanju ljudske duše«. Slika vrijedi tisuću riječi i posao umjetnika je prenijeti te riječi na sliku koju će gledatelj kroz samo jedan pogled osjetiti kao da je pročitao knjigu. Slike su sredstvo,a može se reći i sustav simbola,putem kojeg bog komunicira preko slikara sa drugim ljudima. Umjetnici su glasnici svog vremena, a svako umjetničko djelo je dijete svoga doba. Društvo koje živi u vrijeme nastanka slike ima dvostruku ulogu. Ono indirektno ima veze s nastajanjem same slike, jer slikar crpi energiju iz društva i nakon njenog nastanka oni je mogu promatrati, uživati u njoj i kritizirati je; slika mora ispuniti srce gledaoca... Nakon svega, prolaskom vremena i nestanka ljudi određenog vremena, kroz sliku ostaje materijalni trag nekog razdoblja - kao zapis jednog nezamjenjivog i neponovljivog trenutka. "Slika živi svojim zivotom." - Jackson Pollock Filozof Hegel umjetnost izjednačava sa religijom i umjetnike naziva „božjim majstorima“ i bićima jačima od prirodnog svijeta .Hegel je bio jedan od najvažnijih predstavnika romantizma u kojem umjetničkom pravcu je najvažnije bilo stanje duha i na prvom mjestu osjećajnost. Danas možemo reći da je slična situacija pa možda i gora od tadašnje.Tada su umjetnici iznjedrili iz mračne industrijske revolucije a danas smo u „svjetskoj recesiji“ iz koje umjetnici još nisu „iznjedrili“ . Tada su umjetnici bili povezani „izborom po sklonosti“ , mješavina više stilova što bi mogli primjeniti na današnju umjetnost: „mimesis“ ili kopija kopije. Time želim naglasiti da bi današnji umjetnici trebali biti okrenutiji spašavanju društva i ozbiljno shvatiti razdoblje u kojem se nalazimo i umjetnost koju uz nju stvaramo.Mi ne smijemo u djelima ispoljavati svoje frustracije i loše misli već kako je Hegel rekao –umjetnici su jači od ostalih i moraju povesti ostale u pozitivnom pravcu-to je umjetnost. "Umjetnost sama po sebi ne postoji. Postoje samo umjetnici." E.H.Gombrich Danas neki umjetnici žele samo šokirati javnost i time privući medije i pozornost na same sebe a ne na djelo.Time je djelo dovedeno u drugi plan i samim time više nije „umjetničko djelo“. Što je to umjetnost? Kako umjetnost doprinosi ljudskom umu? Tko je umjetnik? Jedna od definicija je: Umjetnost je specifična ljudska djelatnost čije se značenje konstituira u složenom komunikacijskom procesu između umjetnika i publike putem umjetničkog djela. Ja mislim da u umjetnosti treba raditi na razvijanju duha i da umjetnici trebaju duhovno obogaćivati društvo .Duh se smanjuje razmjerno koliko se uživa u drugim stvarima koje nisu duhovne a danas se ljudi „hrane“ reality show-ovima,ljudskim nesrećama,žutom štampom itd. Umjesto da uživaju u koncertima,izložbama i nečim što stvarno vrijedi, oplemenjuje i obogaćuje duh. Društvo se prematerijaliziralo toliko da je došlo do zasićenja i vjerujem da će se društvo vratiti na izvorne ljudske vrijednosti.Šok,pr i marketing nije umjetnost.Umjetnici su doduše prisiljeni raditi na taj način ako žele „medijski prostor“ : moraju pozvati „celebrity-je“ na izložbe jer u protivnom novinari ne dolaze(ne žele promovirati umjetnost već izložba postaje event sa informacijama tko je bio od celebrity-ja) ili moraju „šokirati“ i umjetnost podrediti marketingu . Mislim da društvo više interesira pozitiva i nešto što će ih obogatiti te na tome treba raditi i vratiti svijet u normalu-pozitivu. Umjetnost ima veliki utjecaj na duh u ljudima i treba je više približiti društvu a ne je udaljivati kao što neki umjetnici čine jer prate samo trendove i ne djeluju srcem i individualnom sviješću. Antropološka osnova našeg doživljavanja umjetnosti je igra (po filozofu Gadameru) ali igra ima svoja pravila,suce,sankcije i nagrade-svoj sustav.Umjetnici koji su otišli van toga sustava priklanjajući se bezduhovnim trendovima a umjesto da se bore protiv toga i njeguju pozitivnu i edukativnu notu vodeći društvo i umjetnost u pozitivnom smjeru će biti suočeni sa time da neće biti zapisani u povijest i zapamćeni . Stvaralaštvo jednog umjetnika nemožemo odvojiti od duhovne srodnosti onoga tko ga doživljava,što znači da društvo razumije što je umjetnost a što nije. Umjetnik kao prvo treba imati ideju svoga stvaralaštva,kao drugo svrhu(društveni element) i kao treće mora je znati fizički intrepretirati u umjetničko dijelo“. „Zadatak umjetnosti je da u pojedinačnom prikaže potpuno izmirenje „ideje“ i „tvari“ ,tj.da prikaže ideju kako se snizila u tvar a tvar kako se uzvisila u ideju. Umjetnost je možda jedini način za uspostavljanje veza sa vječnošću i time umjetnost doprinosi potrazi za smislom a smisao u današnje vrijeme društvo teško pronalazi. Plotin je rekao da je izvor ljepote lijepa duša-fizički rad je samo refleks unutarnjega.Proizvodi-djela su estetski “ lijepi“ kao racionalna forma u materiji(sama forma je u umjetniku). U svojoj umjetnosti težim stvoriti djela sa dušom i tijelom! Djelo koje će moći uživati i „intelektualci“ koji mogu isčitati ideju djela i „obični ljudi“ koje želim približiti umjetnosti jer ju većina odbija jer ju ne razumije. U djela ugrađujem predmete sa „emocijom“ (društveno prepoznatljive) i komponiram ih sa likovnim prateći „ideju“ i edukativno-pozitivni učinak iz nje a opet da bude estetski privlačna-„estetiziram rad“.U dijelima želim izmiriti konceptualno i likovno ali bez priklanjanja „ško trendovima“. Za svako djelo angažiram što društvo koje me okružuje te ugrađujem pozitivne emocije tih ljudi u djelo koje već posjeduje vlastitu emociju kroz ideju i tvar. Djela su jednim djelom nadahnuta nepostojanjem novog pravca u umjetnosti –netrendovski m a estetski prihvatljivim.Kako iz recesije izvući pozitivno i možda prejudicirati naziv novoga razdoblja u umjetnosti -„recesija“ i potaknuti ljude na toleranciju i zbližavanje. Sama djela su u kombiniranim tehnikama koristeći platna u kombinaciji sa „ready made predmetima“(koja za razliku od Dushampa biram da izazove pozitivnu emociju ) te time težim postići kompoziciju koja će postići i filozofsku priču i estetsku privlačnost. U svakome dijelu sudjeluje više ljudi zato što time želim dokazati iskonsku povezanost ljudi i neposredno širiti pozitivu . |
