TEORIJA SLOBODNOG VREMENA
|
Ima li „slobodni umjetnik“ slobodno vrijeme? Čime da se bavi slobodni umjetnik u „slobodno vrijeme“ ? ...nečim kreativnim? Da li je on homo ludens koji sve radi kroz igru? Zašto ne radi „pravi posao“ pa se u slobodno vrijeme bavi „risanjem“? (...mišljenje je većine društva koje nije svjesno svoje nesvjesti!) Slobodni umjetnik nema slobodnog vremena –on radi uvijek pa čak i kad spava sanja umjetnost! Komunicira sa Vama i razmišlja i vizualizira ideju koju će kasnije utjeloviti. On nema penzije,nema godišnjeg,nema bolovanja i nezamjenjiv je(kada ne stvara svi to vide za razliku od većine poslova gdje jedan čovijek mjenja drugog dok je prvi u nemogućnosti izvršavanja radnih obaveza). Kad navrši 65 ne prestaje slikati i ide u penziju ,nego slika do smrti. Subota i nedjelja su mu radni;ne završava u 4 radno vrijeme nego stvara non stop... Slikara na kraju mjeseca ne čeka zagarantirana plaća(možda neće tri mjeseca ništa zaraditi),nema sindikat ni kolektivni ugovor koji ga štiti,nema božičnicu,porodiljnu naknadu,posmrtnu pripomoć itd. Pa zašto se onda bilo tko pametan opredjeljuje za profesiju umjetnika ? Teorija slobodnog vremena ...sagledavamo je kao promjenjivu društvenu pojavu i moderan fenomen, koji je obilježio gotovo sva područja društvenoga života: od socijalnog, pedagoškog, ekonomskog, političkog, zdravstvenog, komercijalnog i turističkog. Fenomen slobodnog vremena promatramo unutar današnjeg društvenog konteksta kao slobodne aktivnosti po individualnom izboru koje kompletiraju ljudsku osobnost, kako na intelektualnom, tako i emocionalnom planu.U „slobodnom vremenu“ se stvaraju uvjeti za razvoj dispozicija, sklonosti, vještina, otkriva se nadarenost i talent za odredeno područje i pogoduje razvoju svih ljudskih kvaliteta. Slobodno vrijeme odlikuje težnja slobodnog izbora aktivnosti u odnosu na potrebe sudionika, njihovih interesa i mogućnosti. Smatra se da je slobodno vrijeme sastavnica društvenog sustava te da slobodno vrijeme u današnjem smislu nastaje u industrijskoj civilizaciji, s točnim razgraničavanjem radnog i neradnog vremena. Mijenjalo se ovisno o društveno-političkim uvjetima i u odnosu na radne uvjete i sam položaj. Svaka osoba za sebe određuje svoj stil života, upravo kroz dihotomiju rad- slobodno vrijeme . On postaje subjekt svog položaja u svijetu, odnosno u slobodnom ga vremenu prepoznajemo kao homo univerzalis, homo ludens i homo autocreator. Teoretičari slobodnog vremena definiraju ga na različite načine: -Sternheim ga definira kao „vremenski period koji preostaje nakon normalnog radnog perioda“ -Giesecke smatra da: „škola i školske obveze predstavljaju rad, a vrijeme poslije toga slobodno vrijeme Većina autora smatra da je uloga slobodnog vremena trojaka, odnosno da je njegova uloga odmor, razonoda i osobni razvitak pojedinca kao ličnosti. Krajem 19.st i tijekom 20st., za sadržajnije i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena te na korist kulturi provodenja slobodnog vremena, i na našem se podneblju podižu kazališta, otvaraju pučka sveučilišta,narodne i pučke knjižnice i čitaonice. Sportske aktivnosti, također, pronalaze svoju vrijednost u slobodnom vremenu : biciklizam, planinarenje, streljaštvo, skijanje,atletika, nogomet,ribolov itd. Nakon Drugog svjetskog rata, proces obogaćivanja slobodnog vremena nastavlja se. Osnivaju se raznovrsna đačka udruženja: Crveni križ, Jadranska straža, Aeroklub, Ferijalni savez, sportske sekcije Zajednice «Doma i škole», literarna društva «Napredak » te pjevački zborovi. Dvadeseto stoljeće postaje stoljeće slobodnog vremena, vremena kojega treba korisno planirati i ciljano usmjeriti, vremena koji obogaćuje život. Slobodno vrijeme u suvremenom društvu označava prostor i mogučnost interakcije u procesima individualizacije, socijalizacije i inkulturacije;prostor samoaktualizacije i samoostvarenja osobnosti .U tom je vremenu čovjek oslobođen radnih i profesionalnih obveza, stoga njime može slobodno raspolagati. Umjesto bavljenja nužnom profesijom, u slobodnom se vremenu čovijek bavi amaterskim djelatnostima koje oslobađaju kreativne sposobnosti . Ipak, treba napomenuti da je slobodno vrijeme determinirano društvenim položajem , cjelokupnim životnim iskustvom, izgrađenim navikama, individualnim potrebama i mogučnostima koje pruža društvena sredina. U svakom slučaju važno je da je slobodno vrijeme ostavljeno svakome na slobodan izbor. Kultura i slobodno vrijeme Kultura ljudi i njihovo ponašanje u slobodno vrijeme postaju područja iz kojih se može doznati što oni uistinu misle jer se tiče svega što ljudi osjećaju, vrednuju, čemu se nadaju, a što se može primijetiti u njihovom životu, jeziku, glazbi, modi ili idolima. Kultura je „složena cjelina” koja uključuje znanje,vjerovanje, umjetnost, moral, zakon, običaje i sve druge sposobnosti i navike čovjeka kao člana društva. Razne definicije kulture uzimaju u obzir kulturne činjenice i građu iz koje se kultura sastoji,odnosno shvaćaju kulturu kao širi pojam od društva i društvo objašnjavaju kulturom. Ukoliko govorimo o kulturnom aspektu slobodnog vremena, govorimo o vremenu pogodnom za razmišljanje i za stvaranje kritičkog stava prema pojavama i svijetu. S tim aspektom mi povezujemo obrazovni sustav, koji treba naučiti ne samo kako učiti, već kako kvalitetno ispuniti slobodno vrijeme. Kultura u slobodnom vremenu nosi najveće mogućnosti radikalizacije individue i kolektivne svijesti. Organizirane kulturno-umjetničke aktivnosti osiguravaju kulturni prosperitet, potiču razvoj sposobnosti, umijeća, vještina,njeguju stvaralaštvo, ali i navikavaju ljude na kulturu provođenja slobodnog vremena. Kultura u tom smislu osigurava osobno i društveno vrijedan i koristan način života. U našem društvu vidljivo je da se u slobodnom vremenu, zapravo, mali postotak populacije okreće kulturnim vrijednostima i aktivnostima koje doprinose oblikovanju opće kulture. Pomoću slobodnog vremena treba razviti smisao za njegovo pozitivno iskorištavanje, tako da ljudi postanu kulturni korisnici slobodnog vremena koje se danas u obliku 'dobre i loše robe' sve to više nudi na tržištu svakodnevnog života. Suvremeni čovjek, formalno, posjeduje sve više slobodnog vremena, ali istovremeno brojne obveze izvan prostora standardnih radnih obveza, njegovo slobodno vrijeme čine, u biti, ne slobodnim. Kada prestane borba za opću i/ ili bolju egzistenciju, koja mobilizira ljudski um, tada će čovjek, u razdoblju «mira», shvatiti koliko mu je slobodno vrijeme bitno za akumulaciju psihofizicke energije, pogodno za razmišljanje, maštanje i oblikovanje novih ideja korisnih njemu osobno i čitavom društvu.Tada će početi razmišljati i o kulturi provođenja slobodnog vremena. |
