TIFOLOŠKI MUZEJ
Šta je to muzej?
Muzej (od starogrčkog . ĽżĹõŻż[˝], musío - sjedište Muza) je naziv za ustanovu i zgradu, u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlažu - kronološki ili tematski - zbirke starina i umjetnina, te prirodoslovnih, tehničkih i sl. predmeta.
Šta je to tifologija?
Tiflologija(od grč. rieči typhlos - slijep, logia – nauka) koja se bavi zakonitostima unapređivanja nastave i obrazovanja rehabilitacijom osoba oštećenog vida, odnosno slabovidim i slijepim osobama. Ona se bavi obrazovanjem i profesionalnim osposobljavanjem slabovidih i slijepih osoba i njihovim uključivanjem u društveni život.
Uvod
Tifološki muzej u Zagrebu smješten je u Draškovićevoj ulici, u neposrednoj blizini kazališta Vidra. Većina ljudi nažalost uopće nezna za ovaj muzej pa sam se razmišljajući o kojem muzeju da pišem odlučio baš za njega .Tražeći muzej po zgradi,došao sam na kat gdje na vratima piše Muzej i „pozvonite“ (mislim da rijetko koji muzej ima tako zanimljiv ulaz).Pozvonio sam i otvorila mi je vrata ljubazna kustosica ,koja je potom upalila svijetla i kompjutore kao da je muzej otvoren samo za mene-hm pa i je...
Posjetivši njihovu web stranicu oduševila me njihova senzibilnost na sam vizualni dio weba. Naime na njihovoj web stranici mogu se mijenjati boje stranica pa čak i font slova.
Mislim da su nas time htijeli podsjetiti kako smo sretni što imamo vid.
Povijest muzeja
Ideju o stvaranju Muzeja potaknuo je učitelj i tiflopedagog Vinko Bek, veliki borac za prava slijepih osoba, osnivač Zemaljskog zavoda za odgoj slijepe djece u Zagrebu te urednik prvih tifloloških časopisa. Godine 1888. započeo je sa sabiranjem predmeta za svoju privatnu zbirku koju je nazivao "Hrvatskim sljepačkim muzejom".
Iako je predmete svoje zbirke više puta učinio dostupnima javnosti, nije uspio ustrojiti muzej kojem je ipak postavio čvrste temelje. Prvi puta predmeti su bili izloženi u okviru "Sljepačkog odjela" 1891. g. na Jubilarnoj izložbi Hrvatsko-Slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu, a potom i 1896. g. na Milenijskoj izložbi u Budimpešti. Katalog prve izložbe sadrži vrlo iscrpne informacije o svim izloženim predmetima, od kojih je dio i danas u vlasništvu Muzeja.
Prva čuvaonica sakupljenih predmeta bila je u Bukevju kraj Velike Gorice, u pučkoj školi u kojoj je Bek radio kao učitelj. S otvorenjem Zavoda za slijepe 1895. g., u kojem je Bek nekoliko godina obnašao poslove ravnatelja, predmeti su preseljeni u Zavod. Nakon njegova odlaska neki su predmeti ostali u Zavodu, a dio je Bek pohranio na svojim privatnim posjedima. Uslijed seljenja Zavoda veći dio predmeta se nepovratno izgubio, dok je sve sačuvano uprava Zavoda ustupila za budući Muzej. Veliki broj predmeta iz Bekove ostavštine Muzeju su darovale njegova kći Marta Bek i unuka Bosiljka Durst Živković, s kojom Muzej i danas uspješno surađuje.
Tiflološki muzej otvoren je 1953. g. u Zagrebu, u Bosanskoj ulici 36, velikom zaslugom slijepog znanstvenika prof. dr. Franje Tonkovića i njegove supruge Danice. Na toj je lokaciji 1956. g. otvoren i prvi stalni postav.
Drugi stalni postav otvoren je 1959. g., nakon preseljenja u novu zgradu, tada u vlasništvu Saveza slijepih Jugoslavije, u Draškovićevoj ulici 80 u Zagrebu, u kojoj se Muzej i danas nalazi.
Treći stalni postav bio je otvoren za javnost 1976. g., a četvrti 2008. g.
O zbirci Tifološkog muzeja
Zbirka predmeta
Zbirka predmeta najopsežnija je zbirka u sklopu fundusa Tiflološkog muzeja. Sadrži predmete vezane za određena područja odgoja, obrazovanja, rehabilitacije te svakodnevnog života osoba s invaliditetom, osobito osoba oštećena vida.
Zbirka posjeduje knjige na brajici, učila, pomagala za pisanje - od tablica za ručno pisanje do strojeva i suvremenih pomagala za pisanje brajicom te predmeta za svakodnevnu upotrebu.
Jezgru današnje Zbirke predmeta djelom čine predmeti koje je već krajem 19. stoljeća počeo sakupljati Vinko Bek, tadašnji učitelj pučke škole. Zbirka je jedinstvena jer čuva predmete usko vezane uz početke obrazovanja osoba s teškoćama u razvoju i prati razvoj defektološke misli, metoda rada i njihov povijesni slijed na našim područjima. Pruža uvid u raznolikost nastavnih predmeta i pomagala u odgoju i obrazovanju slijepih, usmjerava struku i znanstvenike na nova istraživanja te očuvanje ovog dijela hrvatske baštine.
Zbirka likovnih radova
Najveći dio ove Zbirke sastoji se od radova samoukih slijepih kipara. Njihovim prikupljanjem, izlaganjem u stalnom postavu kao i unutar ciklusa izložbi Taktilna galerija, želi se muzejskoj publici prikazati kreativne dosege slijepih osoba na području likovnog stvaralaštva. Time se nastoji kod videćih posjetitelja ukloniti neutemeljene predrasude o toj populaciji i njihovim mogućnostima likovnog izražavanja, a ujedno slijepe posjetitelje ohrabriti i potaknuti da se i sami okušaju na tom području. Iako je već sama po sebi zadivljujuća vještina obrade kiparskog materijala i način interpretacije tema i oblika koje ovi autori crpe iz sjećanja ili su ih opipom spoznali i prenijeli u svoje skulpture, one i izvan tog konteksta imaju neosporne likovne vrijednosti. Stoga im treba pristupiti i u njima uživati kao u umjetničkim djelima, a ne samo kao u čudesnom iskazu vještine.
Oftalmološka zbirka
Oftalmološku zbirku sačinjavaju oftalmološko-optički aparati i pomagala za dijagnostiku s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Predmeti su bili dio inventara Očne klinike od osnutka Kraljevske sveučilišne oftalmološke klinike u Zagrebu 1923. godine, čije su ambulante bile opremljene najmodernijim dijagnostičkim aparatima, te kao takve nisu zaostajale niti za jednom institucijom takve vrste.
Većina aparata i pomagala djelo je poznatih svjetskih izumitelja na području optike i oftalmologije (Carl Zeiss, Richard Förster, Emile Javal i dr.), a prikupljeni predmeti obuhvaćaju gotovo sve aparate koji su sačinjavali dobro opremljenu ambulantu i tako omogućavali preciznu dijagnostiku i znanstveni rad.
Zbirka fotografija
U Zbirci fotografija se sakupljaju, čuvaju, dokumentiraju, proučavaju i daju na uvid fotografije vezane uz svakodnevni život osoba oštećena vida. U današnje vrijeme informacija, zbirka pruža, ovisno o interesima i potrebama, najrazličitije vizualne informacije o osobama oštećena vida, njihovom životu, obrazovanju i aktivnostima, koje se mogu pregledati ili dobiti na digitalnom mediju.
Najstarije fotografije u zbirci datiraju iz vremena osnutka Zemaljskog zavoda za odgoj slijepe djece u Zagrebu s kraja 19. stoljeća.
Tematski zbirka obuhvaća odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju osoba oštećena vida, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje, aktivnosti u kulturnim i sportskim događanjima, rad udruga i ustanova za odgoj i obrazovanje slijepih, te fotografije najrazličitijih pomagala koja su se koristila u radu s osobama oštećena vida s područja Republike Hrvatske, bivše SFRJ i svijeta. Dio zbirke čine fotografije vezane uz osobe koje su bile značajne za tiflologiju u nas, a dobivene su ostavštinama i poklonima. Najveći je dio fotografija naslijeđen od Socijalne misli, časopisa kojeg je izdavao Tiflološki muzej od 1954. do 1987 godine.
Zbirku fotografija proširujemo sabiranjem fotografija koje dokumentiraju suvremeni život i aktivnosti osoba oštećena vida.
Zbirka arhivskog gradiva
Osnovna zadaća u okviru Zbirke arhivskog gradiva je sustavno prikupljanje, zaštita, stručna obrada i muzeološka prezentacija gradiva različitog sadržaja iz područja povijesti skrbi o slabovidnim i slijepim osobama te o njihovu odgoju i izobrazbi.
Prvi pisani dokumenti koji se nalaze u Zbirci arhivskog gradiva sežu u sredinu 19. stoljeća i mogu vas uputiti u istraživanje početaka skrbi za slijepe te razvoja institucionalne brige na tom polju. Najzanimljiviji dio gradiva ove zbirke vezan je za život i rad prvog hrvatskog tiflopedagoga Vinka Beka koji je svojim djelovanjem obilježio početke institucionalne skrbi za slijepe i slabovidne osobe.
Zbirka arhivskog gradiva sadrži brojne dokumente o djelovanju prvog Zavoda za odgoj slijepe djece u Zagrebu i o svakodnevnom životu učenika u tom Zavodu. Značajnu skupinu dokumenata predstavlja gradivo o osnutku i djelovanju Društva sv. Vida.U Zbirci se nalazi i skupina dokumenata istaknutih pojedinaca vezanih uz odgoj i obrazovanje slijepih. Osim dokumenata u užem smislu, Zbirka sadrži brojna pisma, razglednice i razne tiskane materijale.
Cilj zbirke ubuduće je prikupljanje, zaštita, obrada i izlaganje gradiva vezanog uz osobe sa svim oštećenjima, kako je i istaknuto u Izjavi o poslanju Tiflološkog muzeja.
Tamna soba, kao što joj ime govori, u potpunom je mraku. Njome se želi upoznati, odnosno približiti i osvijestiti nemogućnost primanja informacija iz okoline pomoću vida. S druge strane svatko ima mogućnost osvijestiti i upotrijebiti sva svoja ostala osjetila – sluh, njuh, okus i opip.
Soba je pod nadzorom, a snimku vašeg obilaska Tamne sobe se može ponijeti sa sobom, kao suvenir. Ukoliko netko nije siguran da može samostalno proći kroz sve zadatke koje ga očekuju, može zatražiti pomoć zaposlenika koji će mu biti vodiči.
Izložbe,radionice i aktivnosti
Glavne edukacijsko-komunikacijske aktivnosti koje pruža Tifološki muzej su usluge izravne poduke (predavanja, vodstva, radionice),informacijske usluge (odgovaranje na upite, nastavnički paketi, bibliografije, bilješke i upute za odgojitelje, nastavnike i profesore), usluge u okviru muzejskoga rada unutar Muzeja (edukacija putem postava, publikacija, putujućih izložbi i događanja) i usluge izvan Muzeja (putujuće izložbe, video prezentacije, služba posudbe).
Zanimljivi primjeri aktivnosti i radionica:
* U tjednu Helen Keller- gluhoslijepe i slijepe osobe imale su mogućnost dodirnuti, istražiti i upoznati originalne skulpture iz čuvaonica Muzeja.Sve videće osobe upoznale su se sa kratkom biografijom slavne gluhoslijepe Helen Keller.
* Prof. Dr. Yair Schiftan održao je predavanje i prezentaciju pod nazivom:
„Musica Medica-terapija multisenzorne stimulacije“
Musica Medica je suvremena terapijska metoda koja pomoću multisenzorne stimulacije akustički i vibracijski podražuje mozak te tako ciljano utječe na poboljšanje stanja pacijenata.
Terapija Musica Medica se uspješno primjenjuje diljem svijeta u medicini, rehabilitaciji i obrazovanju.
*Izložba „Ukorak s čovjekom“
U središtu izložbe „Ukorak s čovjekom“ je pas. Motiv psa blizak nam je svima, svakodnevno ih susrećemo, nekima su čak i dio obitelji. Dakle, tema bliska mnogima. No, glavni akter ove izložbe nije tek običan pas, kućni ljubimac, čistokrvni ili mješanac. Središnji lik izložbe je pas vodič, ali također i terapijski i rehabilitacijski pas. Izložbom smo željeli prikazati tisućljetnu povezanost čovjeka i psa u kojoj je čovjek ovoj izuzetnoj životinji namjenjivao različite uloge ili je koristio u razne svrhe. A jedna od možda najljepših je ova, humana uloga psa u životu osoba s invaliditetom, gdje pas nije tek sredstvo ili pomagalo, već postaje suputnikom i svjedokom nečijeg života i puta u samostalan i jednakopravan život.
Povod izložbi „Ukorak s čovjekom“ je 20 godina postojanja Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Ona je značajan društveni čimbenik i svojim je radom utjecala, a to će zasigurno činiti i u buduće, na senzibilizaciju društvene zajednice prema osobama s invaliditetom. Također pridonosi upoznavanju zajednice sa životom osoba s invaliditetom oko nas i s nama, s potrebom uvažavanja njihovih prava, a rad na povećanju mobilnosti, bilo korištenjem bijelog štapa bilo psa vodiča, pruža im šansu za samostalnost i potpunu društvenu afirmaciju.U svojoj izložbenoj djelatnosti Tiflološki muzej se do sada nije sustavno bavio ovim područjem, a budući da svojim djelovanjem nastojimo upoznati društvenu zajednicu sa svijetom osoba oštećena vida, te afirmirati harmonične i tolerantne odnose među ljudima, u skladu sa svojim poslanjem, i ovom izložbom se htjelo potaknuti zajednicu da ispravi i promijeni moguće negativne predodžbe o osobama s invaliditetom. Izložba je namijenjena svima, a zahvaljujući katalogu u digitalnom formatu i audio vodiču, pristupačna je i onima koji imaju poteškoća s vidom.
* radionica pod nazivom „Govorna i pismena komunikacija kod gluhoslijepih osoba“.
Učenici su se putem edukativnih radionica upoznali s nekim oblicima neverbalne komunikacije te njenom mogućom primjenom u svakodnevnom životu hendikepiranih osoba. Upoznali su i reljefno točkasto pismo za slijepe, Brailleovo pismo te se okušali u njegovu pisanju pomoću tablica i šila.
*Međunarodna akcija Art Beyond Sight Awareness Month koja za cilj ima senzibiliziranje javnosti prema potrebama osoba oštećena vida i koja se po prvi puta obilježavala u Muzeju nastavlja se, na ponešto drugačiji način, i dalje.Tijekom radionice „Mjesec svjesnosti“ sudionici radionica iskazali su interes za daljim radom te se kiparske radionice održavaju i dalje. Polaznici nisu samo osobe oštećena vida već su to branitelji domovinskog rata koji imaju poteškoća s uključivanjem u društveni život zajednice. Na ovaj način proširena je i nadograđena osnovna tema obilježavanja Mjeseca svjesnosti. Svaki utorak u 10 sati branitelji zajedno s voditeljicom radionice izrađuju skulpture u glini. Osim same izrade polaznici se upoznaju s osnovnim elementima forme (volumen i prostor, ploha, linija, površina, boja), o vrstama skulptura te o kiparskim tehnikama, podučava ih se u taktilnom čitanju likovnog djela, potiče ih se da se likovno izraze.
*Kako pisati braicom?
Sustav pisanja i čitanja za slijepe, poznat kod nas pod nazivom brajica, osmislio je slijepi Louis Braille još tridesetih godina 19. st. Njena praktičnost, logičnost i univerzalna primjenjivost omogućila je općeprihvaćenost tako da je danas brajica standardno pismo za slijepe u cijelom svijetu.
Brailleovo pismo, brajica je reljefno točkasto pismo za slijepe. Za tvorbu znakova koristi se 6 točkica (tzv.šestotočka), smještenih u 2 stupca po 3 točkice od kojih se različitim kombiniranjem mogu dobiti 63 znaka. Od jedne ili kombinacijom dviju ili više šestotočki dobivamo određeno slovo, matematički znak, notni znak ili znakove interpunkcije.
Točkice unutar šestotočke su numerirane. Lijeva okomica sastoji se od točkica 1, 2 i 3, a desna od točkica 4, 5 i 6.
Pomagala za pisanje brajicom
Brajica se piše pomoću tablice sa šilom, pomoću mehaničkog stroja za pisanje a u novije doba i računalom.
Tablica i šilo
Tablica se sastoji od 2 preklopna dijela između kojih se stavlja papir za pisanje. Na gornjem dijelu tablice nalaze se pravokutni otvori kroz koje se šilom utiskuju slova u polukuglična udubljenja na donjoj podlozi. Ono što je olovka videćima, to je šilo slijepima. Svaki pravokut piše se, utiskuje, šilom, s desna na lijevo, slovo po slovo. Kada je tekst napisan, papir se vadi iz tablice. Da bi se tekst mogao pročitati potrebno je papir okrenuti tako da se slova mogla reljefno očitati prstima. Čita se s lijeva na desno.
Pisaći stroj
Pisaći stroj Perkins je najpoznatiji stroj za pisanje brajicom. Radi na principu običnog mehaničkog stroja za pisanje. Sastoji se od metalnog kućišta, ručke za prijenos i sedam tipki, od kojih je njih šest za pisanje slova a sedma određuje razmak među riječima.
Kombinacijom potiska 6 tipki, otiskuje se određeno Brailleovo slovo ili znak. Svaka od tipaka za pisanje slova ima svoj broj od 1 do 6., pa tako, istovremenim potiskom 1. i 2. tipke otiskujemo malo slovo b, potiskom 1. i 4. tipke otiskujemo malo slovo c.
Perkinsov stroj omogućuje jednostavnije, brže i urednije pisanje te čitanje bez okretanja papira.
Brailleov redak je elektronski taktilni uređaj koji se priključuje na osobno računalo, a obično je smješten ispod tipkovnice računala. Sadržaj vidljiv na monitoru osobnog računala zahvaljujući softverskom programu koji nazivamo čitač ekrana pretvara se na Brailleovu retku u Brailleove znakove. Slova se oblikuju pomoću iglica koje su izrađene od metala, kristala ili plastike. Kretanje iglica gore i dolje na njegovoj ravnoj površini oblikuje Brailleov tekst ispisan u jednom retku koji se čita dodirom u smjeru slijeva nadesno.
Suradnja Tifološkog muzeja sa ostalim muzejima
Tiflološki muzej je započeo suradnju s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu na poslovima prilagodbe i pristupačnosti za posjetitelje s invaliditetom. U tom smislu izrađen je Prijedlog prilagodbe novog prostora MSU osobama s invaliditetom. Radi se o vrlo opsežnom projektu koji obuhvaća kako fizičku pristupačnost za osobe s invaliditetom, tako i pristupačnu komunikaciju muzeja s posjetiteljima s invaliditetom. Projekt će se provesti u nekoliko etapa, a pozornost bi se obratila na prilagodbu svim osobama s invaliditetom kao i osobama treće životne dobi, s posebnim naglaskom na prilagodbe osobama oštećena vida, s obzirom da vrsta oštećenja zahtijeva najveći broj prilagodbi te će se uvažavati principi i zakonitosti struke kao i iskustva osoba s invaliditetom. Prijedlog su sastavile ravnateljica Željka Bosnar Salihagić i Morana Vouk, muzejska savjetnica iz Tiflološkog muzeja. Želja Tiflološkog muzeja je sudjelovati u tom projektu kao partner, i to ne samo u kreiranju pristupačnosti stalnog postava, već i budućih povremenih izložaba, projekata i evenata.
Izložba „Proba“
Izložba „Proba“ tematizira taktilni doživljaj skulpture na primjerima djela Ivana Kožarića, Ivana Lesiaka i Branka Ružića. Radove tih uglednih hrvatskih umjetnika posjetitelji su mogli istraživati isključivo osjetilom opipa, budući da im je na ulazu u potpuno zamračeni prostor bio ponuđen povez za oči. Istodobno su u prostoriji mogli boraviti samo četiri posjetitelja.
Otvarajući se spram drukčijeg doživljaja skulpture, putem dodira – što nije uobičajena praksa u muzejima – posjetitelji su izoštrili svoje „viđenje“ tih radova, saznali mnoge pojedinosti o haptičkim svojstvima materijala tih skulptura, te na taj način obogatiti svoj doživljaj umjetničkog djela.
Taktilna galerija MG
Od 18. svibnja do 14. studenog 2010. godine, u Modernoj galeriji u Zagrebu, održava se treća izložba Taktilne galerije MG. Multisenzorna galerija, u sastavu Moderna galerije, prva je u Republici Hrvatskoj namijenjena slijepim i slabovidnim osobama.
Namjera je putem dodira i zvuka prezentirati nekoliko kapitalnih djela hrvatske moderne umjetnosti. Za ovo jedinstveno iskustvo nije potrebno imati stručno znanje iz povijesti umjetnosti, a detaljno objašnjenje slike, reljefa i skulpture pružit će novi doživljaj umjetničkog djela.
Interpretacija prvenstveno namijenjena slijepim i slabovidnim osobama nudi i ljudima koji vide drugačiju percepciju likovnog djela. Uz zvučno je vodstvo moguće zatvorenih očiju zamišljati kako slika izgleda, a tek naknadno istraživati dijagram ili pak slušajući vodiča istovremeno dodirivati grafički, taktilni dijagram.
Prilagodbom vizualnih vrijednosti taktilnom dijagramu, omogućava se posjetitelju da slušajući i dodirujući doživi neka od kapitalnih djela hrvatske likovne ostavštine 20. stoljeća.
Izložena će biti djela: slika 'Crtač', Lea Juneka, te skulpture 'Proljeće', Frane Kršinića i 'Portret Sanje', Dušana Džamonje.
HDLU -radionica Kandinsky – kreativno iskustvo
S povezom preko očiju, samo slušajući zvukove i glazbu muzičara, umjetnici, građani i članovi Udruge slijepih Zagreb zajedno su oslikavati platna, postavljena u parku ispred Doma hrvatskih likovnih umjetnika.
Tijekom radionice održala se aukcija, na kojoj su se oslikana platna formirala prema željama kupaca, a prihod od aukcijske prodaje bio je namijenjen održavanju likovnih radionica za slijepe i slabovidne osobe.
|
