HCI – Humancomputer interaction
(Interakcija čovjek-kompjuter)
Interakcija između čovjeka i kompjutera (Human-Computer Interaction) je
multidisciplinarna studija odnosa korisnika (user) i kompjutera, koja taj odnos
proučava sa aspekta kompjuterskih nauka, psihologije i dizajna, sa ciljem da se što
više olakša upotreba kompjutera od strane običnih korisnika. Korisnički intefejsi koji su
dio ove interakcije obuhvaćaju i softver i hardver kojim se postiže komunikacija
između čovjeka i kompjutera.
Polje proučavanja interakcija čovjek-kompjuter povezuje kompjutersku nauku sa
više drugih naučnih oblasti, a svaka uključena disciplina fokusira drugačiji
aspekt interakcija. Strukturni blokovi interakcije čovjek-kompjuter su:
kompjuterske nauke i tehnika (fokusira aplikacijski dizajn i inženjering korisničkog
interfejsa), vještačka inteligencija (osigurava efikasne pomoćne
module), -psihologija (omogućava razumevanje korisnika primjenom teorija kognitivnih procesa i empirijske analize ponašanja korisnika), antropologija
(doprinosi definiranju kontrole rada sistema i interakcijskog prostora), ergonomija
(poboljšava dizajniranje opreme kao ukupnost proučavanja ljudi i njihovog
suodnosa sa radnom okolinom), lingvistika (omogućava korištenje
jezika za upravljanje sistemima), filozofija (osigurava kreiranje konzistentih
sistema), umjetnost (usavršava estetski izgled), sociologija (poboljšava grupni
rad), dizajn (organizira korisnički interfejs u funkcionalnom i formalnom
smislu) i -fiziologija (optimalno prilagođuje sisteme prema čovekovim sposobnostima).
Čovjek je rezultanta svih utjecaja, a značajan utjecaj na njegov interpretativni
sistem imaju opći faktori sredine i situacijski faktori čije je jedinstvo
ostvareno kontekstom.Kontekst je mikrookruženje komunikacije koje omogućava da se značenje informacije ili poruke ocjeni kao dobro ili loše, ugodno ili neugodno,
istinito ili lažno, korisno ili nekorisno, trajno ili privremeno, individualno ili
zajedničko, opće ili posebno. Dimenzioniranje pojma kontekst u komunikacijskim
interakcijama čovjek-kompjuter može se napraviti na dva načina. U
prvom slučaju kontekst određuje promptna ili momentalna socijalna situacija
– ambijent specifičnih karakteristika, kao mikrookruženje interakcije čovjek –
kompjuter. U drugom slučaju kontekst definiraju šire društvene, ekonomske,
socijalne, psihološke, fizičke,povijesne i druge okolnosti i uvijeti unutar kojih
se odvijaju interakcije i gdje im je zadato značenje.
Grafički Interfejs (Graphic User Interface – skraćeno GUI)
To je danas najrasprostranjeniji oblik interakcije čovjek-kompjuter. Komunikacija se
ostvaruje tako što čovjek (korisnik) putem uređaja kao što su tastatura (keyboard), ili
miša (mouse) unosi svoje komande, a kompjuter odgovara grafičkim prikazima
na monitoru. Tipičan primer su Windows operativni sistemi.Suvremeni programski jezici pružaju mogućnost da programeri koriste isti pristup pri razvoju aplikacija, tako da programi pisani u tim jezicima imaju isti korisnički interfejs kao i operativni sistemi pod kojima aplikacije rade.
Linijski interfejs (Command Line Interfaces)
Kod linijskih interfejsa, korisnik koristi samo tastaturu za unošenje komandi, a i
odgovor kompjutera je takođe u obliku teksta. To je nekada bio jedini način
komunikacije čovjek kompjuter (npr. DOS operativni sistem sa linijskim interfejsom).
Još uvijek je takav interfejs u upotrebi za aplikacije koje ne zahtjevaju grafičku interakciju. Čak i Windows opeartivni sistemi zadržali su takvu mogućnost, preko takozvanog „Command Prompt“ panela.
Web orijentirani interfejs
Web interfejsi su specijalan oblik grafičkog interfejsa u kojem se korisi hipertekst za
prikaz podataka i informacija. Razvoj web aplikacija vrši se jezicima kao što su
HTML (Hyper Text Mark-up Laguage), Java, PHP i sl. Ovdje se aplikacije nalaze na
web serverima i preko interneta se aktiviraju web brauzerima (web browser) kao što je
Explorer ili Firefox.
Post je objavljen 17.05.2010. u 14:33 sati.