FUĆKALICA,ZVIŽDALJKA ILI ŽVEGLICA
|
Zviždaljka je jednostavni aerofoni instrument koji strujanjem zraka stvara zvuk. Može biti usna, na pritisak zraka, na paru, itd. Variraju od male zviždaljke do orgulja.Zviždaljka spada u puhačke instrumente. Pored drveta zviždaljka se pravi i od drugih materijala...npr metal i keramika. Postoji mnogo vrsta, od policijske i sportske do parne (koriste se na brodovima i vlakovima). Parna zviždaljka koristi paru kao izvor pritiska, te takva zviždaljka može proizvesti zvuk izuzetno visoke visine. Zviždaljka potiče iz drevne Kine. Kineski noćni stražari puhali su u vrh žira kako bi upozorili gradove od napada Mongola. 1868. Josip Hudson u BIRMINGEMU napravio je prvi zvižduk zviždaljkom u povijesti nogometa. Signalizacijske zviždaljke Zviždaljka se koristi za signalizaciju na željezničkim prometnicama, brodovima i u tvornicama. Većina tih zivždaljki rade na paru zbog jačine zvuka. Željezničke zviždaljke proizvode 3-4 različite frekvencije u isto vrijeme. Brodske zviždaljke moraju biti vrlo glasne zboga sigurnosti na moru. Moderne brodske zviždaljke mogu raditi na električni ili parni pogon. One se mogu čuti najmanje na deset milja udaljenosti. Sigurnosna zviždaljka Zviždaljka se često koristi kao upozorenje. Neki biciklisti koriste zvuk zviždaljke kao zamenu za zvono. Sportska zviždaljka Zviždaljku koriste sudci na sportskim utakmicama. Sudci koriste različite zviždaljke, ali se najviše koristi „Foks 40“. „Foks 40“ se koristi u košarci, hokeju, nogometu i brojnim drugim sportovima. Koristi se još jedna vrsta zviždaljke posebno u ragbiju, a to je „Gromovnik 58,5“. To je metalna zviždaljka sadrži kuglicu od plute. Upotrebljava se uglavnom zbog dizajna koji omogućava da se dobiju duboki zvižduci koji se mogu čuti i do sto metara. Sirena Sirene koje se koriste za najavu različitih uzbuna (npr. zračna opasnost, požar,potres...) su također vrsta velikih zviždaljki. Rade na principu komprimiranoga zraka. Kompresor koji komprimira zrak ima nezavisni izvor energije jer se u navedenim slučajevima pretpostavlja da nema normalnih izvora energije. ZVIŽDAČI Krenimo od samog termina "zviždač". Zviždač "po hrvatski" je, , zaposlenik, bivši zaposlenik ili član organizacije koji prijavi nelegalno postupanje odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti.Zviždanje je često ispit moralnih vrijednosti čovjeka. Nitko ne voli pričati protiv svojih kolega, ali ako dođe do situacije iz koje nema izlaza, ljudi osjete potrebu, unatoč opasnostima, krenuti putem istine. Najčešći tip zviždača je interni zviždač koji prijavljuje "nedolično ponašanje" unutar tvrtke. Za razliku od internih, eksterni zviždači "nedolično ponašanje" prijavljuju osobama ili institucijama koje nisu dio njihove tvrtke. Naravno, ovisno o njihovoj volji i hrabrosti, zviždači se obraćaju odvjetniku, policiji ili medijima. Neki smatraju zviždanje nesebičnim činom i aktom velike odgovornosti prema javnosti u svrhu otkrivanja ilegalnih radnji kako bi svijet bio pravedniji. Drugi pak zviždače smatraju izdajnicima i osobama željnim slave. No, kako većina slučajeva "zviždanja" nije eksponirana u javnosti i kako zviždači riskiraju i progon nadređenih, pojava zviždača u javnosti je uglavnom percipirana kao pozitivna. Upravo su progon i strah od nadređenih i institucija postali ozbiljan problem u mnogim zemljama svijeta. Iako su zviždači često zakonom zaštićeni od odmazde svojih kolega, postoji čitav niz slučajeva u kojima su zviždači dobili otkaz, suspenziju, degradirani su i izloženi maltretiranju. Mnogi od njih svjedočili su i o shoot the messenger mentalitetu od strane vladinih organizacija te kaznenom progonu i osveti. Upravo radi mogućeg maltretiranja i progona zviždača, mnoge demokratske zemlje izglasale su razne zakone kako bi zaštitili zviždača, a samim time i njegovu obitelj. U SAD-u zaštita zviždača ovisi o temi zviždanja pa čak i o saveznoj državi u kojoj se dogodio. Zakon izglasovan davne 1912. godine (Lloyd-La Follette Act) štitio je građane i zaposlenike od nadređenih te je omogućavao prosljeđivanje informacija Kongresu. Kao takav, Lloyd-La Follette Act smatra se jednim od prvih zakona zaštite zviždača. Trenutno u SAD-u postoje deseci zakona, koji štite zviždače, a čak i američki Ustav, u prvom i četrnaestom amandmanu, štiti državne i lokalne zaposlenike od odmazde nadređenih. U Velikoj Britaniji je 1998. godine donesen Public Interest Disclosure Act koji daje zakonski okvir i štiti zviždače od maltretiranja i otkaza. Prema dopunjenom Zakonu o državnim službenicima, prvi se put u hrvatskom zakonodavstvu štiti zviždače, ali samo u državnim instutucijama. Službenik koji prijavi sumnju na korupciju i podnese prijavu ne bi mogao izgubiti posao, a jamčit će mu se i anonimnost ako nadležno tijelo procijeni da je riječ o težem obliku korupcije, odnosno ako postoji potreba da se službenik zaštiti od osvete. Jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača je Jeffrey Wigand koji je u "Big Tobacco" skandalu otkrio da cigarete stvaraju ovisnost te da sadržavaju kancerogene sastojke. Dr. Frederic Whitehurst otkrio je nepravilnosti u FBI-u gdje su nakon eksplozije u WTC-u 1993. godine krivotvorili rezultate istrage. Cynthia Cooper iz kompanije WorldCom otkrila je veliku prijevaru u računovodstvu koja je okončana gubitkom od 9 milijardi dolara i zatvaranjem pet direktora, uključivši i predsjednika uprave Bernieja Ebbersa. Coleen Rowley, zviždačica FBI-ja, Sherron Watkins, Enronova zviždačica te Cyntha Cooper bile su osobe godine časopisa Time i na taj način dobile priznanje za nesebični i hrabri čin kojim su javnost i pravne institucije upozorile na nepravilnosti u svojoj poslovnoj okolini.U Europi je poznat Paul van Buitenen koji je otkrio nepravilnosti u Europskoj komisiji. On je, naime, našao jake indicije da su revizori iz Komisije bili osujećivani u istrazi te da su dužnosnici dobivali uputstva da opstruiraju revizorsku kontrolu. Pojam zviždača u Hrvatskoj je relativno nov. Prva zviždačica koja je dobila i veliku medijsku pozornost bila je Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke koja je 1998. godine otkrila kako je Ankica Tuđman oročila 239.000 tadašnjih njemačkih maraka, a da njezin suprug Franjo, tadašnji hrvatski predsjednik, nije taj novac naveo u svojoj imovinskoj kartici. Vesna Balenović, zaposlenica INA-e, obilazila je saborske hodnike, policiju i državno odvjetništvo kako bi ukazala na nezakonite radnje koje su u to vrijeme radili ključni ljudi INA-e. Obje su u svojim tvrtkama dobile otkaz.Svatko se barem jednom u životu susreo sa nekim oblikom korupcije ili neke ilegalne radnje, ali jednostavno nije imao hrabrosti obratiti se nekome kako bi ispravio tu nepravdu. Činjenica je kako se ljudi boje osvete kolega ili javnosti, i što je najvažnije, boje se za svoj i život svoje obitelji. Iako je strah za vlastitu sudbinu izuzetno jak razlog za neprijavljivanje korupcije ili ilegalne radnje, pravda je još veći motiv za istupanje s takvim podatcima. Postoje brojsni razlozi "za" i "protiv" zviždanja, a odluka je iznimno teška. No kako bi bili sigurni u svoje postupke, zviždači moraju poštovati određena pravila. Naime, bez dokaza nema ni priče ni prijave. Kako bi ih prikupili, diskrecija je iznimno važan faktor, a čekanje s reakcijom samo pogoršava situaciju. Nakon što pusti glas, zviždač treba nadležnima prepustiti da rješavaju posljedice.Ako osoba nije povezana s incidentom i nema nikakve dokaze, ako je kršenje pravila prouzročilo manje posljedice koje su brzo ispravljene i ako se pokazalo da je nedjelo rezultiralo većim dobrom, smatra se da ne postoje čvrsti temelji za zviždanje. No, ako će osoba trpjeti velike posljedice jer je svjesna prijevare, ako tvrtka gubi ugled u slučaju da netko drugi otkrije nedjelo, ako prijevara utječe na rad, onda su to neki od razloga da se zviždač obrati nadređenom ili policiji. ZANIMLJIVE RAZLIČITE REAKCIJE NA FUĆKANJE Negativan primjer: Engleski čistač u bolnici Broadmoor dobio je otkaz zato što je njegovo fućkanje nerviralo psihopata koji je zatvoren jer je 1998. pokušao ubiti ženu zabijanjem noža u njezinu lubanju.Nakon sedmogodišnjeg rada u bolnici, 42-godišnji Phil Blake, morao je napustiti svoj posao jer je fućkao u blizini sobe 29-godišnjeg Roberta Buchlanda kojega je Blakeov čin toliko iznervirao da je napao medicinsku sestru, piše The Sun. Nakon cijelog incidenta Blake se Buchlandu ispričao, no to mu nije pomoglo kod disciplinske komisije koja ga je izbacila s posla premda mu prethodno nitko nije rekao da Buchland ima fobiju od fućkanja, a otkaz je dobio zbog "velike pogreške". Pozitivan primjer: Orangutan Ujian iz iz heidelberškog ZOO-a sam je naučio i usavršio fućkanje. Snimio je album “Ich Bin Ujian” na kojem fućka pjesme Otisa Reddinga “Sittin’ on the Dock of the Bay” i “Wind of Change” od Scorpionsa. Dok 14-godišnji orangutan fućka naslovnu pjesmu “Ich Bin Ujian”, stihove “Ja sam Ujian, orangutan, ja sam cool, čovječe, ja sam zvijezda!” izgovara Tobias Kammer. Glazbeni producent Christian Wolf otkrio je talentiranog majmuna posjetivši ZOO sa sinom. Vratio se i pet sati snimao Ujiana. Počeo je fućkati čekajući hranu, ali onda je nastavio i otpjevao cijeli glazbeni set. Neobičan primjer Zagrebački umjetnik Gotovac je ostvario u realizaciji akcije 100 (Fućkanje) na nekadašnjem Trgu Bana Josipa Jelačića u okviru 10. muzičkog bijenala, 12. svibnja (subota) 1979., s početkom točno u podne, u kojemu su sudjelovale 102 osobe, određenije 100 izvođača sa zviždaljkama, jedan voditelj alias Tom Gotovac i njegov asistent. Pritom u prvom dijelu akcije 100 stotinu studenata zviždalo je na Gotovčev znak prema partiturama ucrtanima u kvadrate unutar kojih su sudionici stajali. Naime, Gotovac, odjeven u trenirku, sa žutom šiltericom, sunčanim naočalama i oboružan megafonom, koordinirao je navedenom grupom koja je fućkala o zviždaljke, a rezultat je bilo zaglušno fućkanje po njegovoj zapovjedi. U drugom dijelu navedenoga kakofonijsko-zviždalačkoga zvukovnoga objekta Gotovac se, na zaprepaštenje većine okupljenih radoznalih promatrača-prolaznika, iznenada razodjenuo, te nag i zviždeći nastavio je po određenom redoslijedu obilaziti na tlu ucrtane kvadrate-partiture. Prilikom navedene akcije, koja je završno uokvirena Gotovčevom nagošću, bile su inducirane i polemike; primjerice, Ratko Aleksa u Vjesniku od 14. svibnja 1979. zapisuje sljedeće: “Nikša Gligo, jedan od šefova, uvjerava kako Tom nikome nije rekao da svoj projekt na Trgu želi izvesti gol golcat (nag). Da je to rekao, Nikša bi ga odvratio argumentima kako je i vani Body Art već mrtva stvar, i da nema smisla”. Da podsjetimo. U pozadini navedenoga kakofonijsko-zviždalačkoga zvukovnoga objekta, happeninga na jednoj od zgrada dominirala je slika politička tijela J. B. Tita. ŽVEGLICE Žveglice su skupni naziv za sve vrste pučkih svirala koje su se nekada izrađivale u Hrvatskom zagorju, ponajprije u selima Bistrički i Stubički Laz. Ondje su žveglice izrađivali od davnina . |
