**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

30.05.2013., četvrtak

DANI HRVATSKIH PLANINARA 25-26.O5.2013 NA ŽUMBERKU


ČLANOVI P.D.PAKLARSKE STIJENE SA SVOJIM DOMAČINIMA FRANJOM ČEČUROM.TVRTKOM BABIČEM I DRAGOM MARJANOVIČ U BLIZINI KARLOVCA.



8 članova P.D.Paklarske stijene uzelo je učešće na danima hrvatskih planinara na prekrasnoj planini Žumberak u blizini Karlovca.
A kako u samome Karlovcu živi i dosta župljana sa Ovčarevske župe isloristili smo priliku da se sretnemo sa nekima od njih i provedemo nezaboravne trenutke koji če svima ostati u lijepome sječanju.
25.05.2013 stigli smo upredgrađe Karlovca u 6 satu ujutro i svratili na kavu kod Slavka Valjana.Spreče i Vere.
Kako je posjet bio nenajavljen Sprečo se toliko iznenadio posjetom da smo mu morali davati slatke vode da dojde sebi.
Poslije ranojutarnje kavice i rakice pogledali smo i skulpture od drvete koje Sprečo izrađuje a koje se nalaze u domovima ili okučnicama diljem Evrope.
Svima preporučujemo koji su u mogučnosti da navrate i pogledaju ove prelijepe drvene skulpture a ako se neka dopadne lako je se dogovoriti sa Sprečom.
Hvala Spreči i Veri na srdačnome dočeku a mi smo nastavili dalje.


Na prelijepome odmaralištu u blizini Karlovca dočekao nas je čovjek velikoga srca kao Vlašič gospodin Franjo Čečura,iTvrtko Babić-Kiko i Drago Marjanovič-Dragica.
Zadoručak smo imali gulaš i pivo na uranku.
poslije srdačnog razgovora sa načim domačinima krenuli smo prema Šošićima na Žumberku našem odredištu.
U Šošićima istovar stvari,prijava ipolazak na Žumberak.
Poslije jednosatnoga pješačenja uprkos lošem vremenu raspoloženje se popravilo kada smo sreli ostale planinare a pogotovu naše velike prijatelje planinare iz Našica.
Pred veče je zahladnilo i počela je jaka kiša tako da je voda ušla u šatore u kojima se više nije moglo prespavati a mi daleko od svojih kuča.
Opet smo se za pomoć obratili legendi od čovjeka Franji Čećuri koji je sa svojom ekipom Sašom,Kikom,Blaškanom u kratkome roku obezbjedio nočenje u Karlovcu jer pod šatorima se nije moglo nočiti.
Svima je laknulo kada smo saznali da je obezbjeđeno prenočište u toplim sobama a na kraju je slijedilo veliko iznenađenje.
Gospodin Čećura je organizirao i večeru i feštu.
Da noč sa našim prijateljima protekne u najboljem redu i veselom raspoloženju pobrinuo se naš harmonikaš Zoka,najbolji harmonikaš među planinarima i najbolji planinar među harmonikašima.
Na fešti smo smo susreli i druge ljude ssa naše župe a i okolice koji su dsali svoje priloge zagradnju doma na Galici.
Berislav Meljančić-300 kuna
Tugomir Meljančić-300kuna
Blaškan Marjanovič-300 kuna
Hvala svima a poslije prelijepe fešte krenuli smo na konak kod naših domačina i ljudi velikoga srca,Blaškana Marjanovića,Franje Čečure,Saše Čećure i Tvrtka Babića-Kika.
Hvala svima.



Drugo jutro kavica sa domačinima koji su n as lijepo ugostili.


A kako u blizini Karlovca sa svojom obitelji živi i Drago Eldić-Čikura iskoristili smo priliku da posjetimo i njega i negovu suprugu Olgu.
Kao što i sami znate Drago je nastradao u borbama za oslobađanje Galice gdje je teško ranjen i sada se nalazi u invalidskim kolicima.
Posjet je izazvao suze ne licima svih.
Nadamo se da če Drago biti naš gost na otvorenju doma na Galici sa svojom suprugom Olgom.


Hvala svima koji su nam omogučili da provedemo jedan nezaboravan vikend sa našim ljudima.
Što bi reklI stari -NEKA SVOGA DO SINJEGA MORA-
Hvala svima,Blaškanu,Kiku,Dragici,Saši ma svima a posebnogospodinu i legendi od čovjeka Franji Čečuri.
Franjo veliko ti hvala i neka te bog prati na svakome koraku tebe i tvoju obitelj a i sve ostale.
Oproštaj na rastanku svi sretni a pomalo i tužni jer je sve brzo prošlo.
Suze se ne sakrivaju jer to su iskrene suze radosnice zbog susreta sa našim ljudima i obećanja da če mo se opet sresti jer svijet je mali,a nekako bi svi voljeli da to bude na našem domu na Galici koji se ako bude zdravlja i vaše pomoći dragi posjetioci ovoga bloga planira ove godine otvoriti.
Puni emocija i lijepih utisaka krenuli smo put kod našeg Ivice Domića-Cimera.Prema Pešćenici u blizini Siska.

- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.05.2013., nedjelja

LJUBICA NEVJESTIC PRVAKINJA HRVATSKE U DIZANJU TEGOVA

Travničanka Ljubica Nevjestić prvakinja Hrvatske u dizanju tegova
Preuzeto iz BH Magazina
Postovani posjetioci bloga evo jos jednog priloga o mladim i uspjesnim sportasima iz nase zupe.
Ljubica Nevjestic je kcer od Vere i Josipa.
Pored sporta uspjesna je studentica.
Ljubici cestitamo i zelimo joj uspjesnu sportsku karijeru.



Ljubica Nevjestić, rođena Travničanka jedna je od najuspješnijih bh dizačica tegova. Samo u prošloj godini postavila je 11 seniorskih rekorda u jednoj kategoriji. Ova mlada Travničanka ovih zahtjevnim sportom se bavi punih 7godina. Karijeru je započela u Travniku da bi zadnje tri godine nastupala na obalama Neretve, u Konjicu, u klubu dizača tegova „Neretva“ .
Travničanka Ljubica Nevjestić prvakinja Hrvatske u dizanju tegova



Kaže da je u BiH ostvarila što je mogla, bila je sedam puta državna prvakinja, u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, član seniorske reprezentacije, predstavljala je BiH u Evropskom prvenstvu 2009. godine i iste te godine na Mediteranskim igrama u Peskari, na dva turnira, koji su na kalendaru Svjetske dizačke federacije , te kao član bh reprezentacije osvajala medalje.

Proteklog vikenda u Zagrebu je održano seniorsko prvenstvo republike Hrvatske u dizanju tegova gdje sam nastupila u kategoriji do 63kg, i osvojila sam prvo mjesto. Ovim nastupom sam napustila bh dizanje tegova i postala član velike obitelji dizača tegova u Hrvatskoj. Naime prošlo ljeto, na prijedlog počasnog predsjednika KDT Neretva, gospodina Branka Zemunika iz Zagreba, da pređem u KDU Metalac-Zagreb kao takmičar prihvatila sam ponudu, ali nisam nikako nastupala za pomenuti klub, čekala sam neki povoljniji razvoj situacije u bh dizanju. Međutim kako do toga nije došlo u razgovoru sa svojim trenerom, Karkelja Almirom, dobila sam saglasnost od njega i kluba da odem za KDU Metalac. Iz Metalca su mi ponuđene mogućnosti kojih ovdje nije bilo, jer kako kažu nisam imala rezultata za to, što se pokazalo upravo suprotim, baš ovim nastupom u Zagrebu.

Ne smatram se nikakvom zvijezdom u ovom sportu, niti mislim da ću ikada to biti, ali nije mala stvar doći među 50-60 takmičara i da vas ljudi pohvale za tehniku, način treniranja, da vam se ljudi dive kako ste došli do tog svega i sl.


Sada sam u Zagrebu i ostajem do kraja karijere gore, da li ću uspjeti ući u reprezentaciju sada je teško govoriti, dug je i trnovit put do toga. Moj cilj je doći do većih i boljih rezultata, no što su ovdje bili, mislim da to i mogu uspjeti pošto me vode dva, možda i najbolja, trenera na ovim prostorima.

Sada napokon imam uvjete da pokažem svoj maksimum i trudit ću se da to i opravdam i pokažem. Nažalost, karijeru neću okončati kao BH sportista, nego evo pod drugom zastavom.



Ljubica još jedna u nizu sportista koji napuštaju lijepu BiH i odlaze u daleki svijet, više greškom čelnih ljudi nego nas samih.
- 19:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.05.2013., utorak

GALICA-15.05.1992-15.05.2013. 21 GODIŠNJICA OD TRAGIĆNE POGIBIJE BOJOVNIKA HVO-A



21 GODINA OD STRADAVANJA HRVATA NA PLATOU GALICE IZNAD TRAVNIKA,

17. Svibanj 2013.
Preuzeto sa portala Lašvanska Dolina

Srpske snage i bivša JNA 15. svibnja 1992. godine na krajnje okrutan način likvidirali su 14 pripadnika Travničke brigade HVO-a



Molitvom, odnosno misom zadušnicom koju je predvodio đakon Bruno Čubela, te polaganjem vijenaca ispred spomen križa na platou Galice na Vlašiću 15. svibnja obilježena je 21. godišnjica okrutnog ubojstva 14 zarobljenih pripadnika Travničke brigade HVO-a. Srbi su 1992. godine na Vlašiću zarobili 19 pripadnika HVO-a. Većinu zarobljenika, od kojih s neki bili i ranjeni, okrutno su pobili, a petorica preživjelih razmijenjena su nakon desetak dana. Proveli su ih u zarobljeništvu u Skender Vakufu, Banja Luci i staroj Gradišći. Kako su im prošli zarobljenički dani, najbolje govori podatak da su sva petorica u vrijeme zarobljavanja bili zdravi, a razmijenjeni su na nosilima, ispričao nam je jedan od preživjelih. Neki od njih s traumama nisu bili u stanju živjeti te je jedan od njih desetak godina nakon razmjene počinio samoubojstvo. Ostali su kažu u svako doba spremni dati iskaz i svjedočiti kako bi odgovorni bili procesuirani i kažnjeni.



Iako je od ubojstva 14 pripadnika HVO-a na Galici prošla 21 godina optužnica za ovaj zločin nije još podignuta. Ogorčeni su i što nitko nije evidentirao njihovo zarobljavanje te danas nisu u stanju doći do originalnih dokumenata kojim bi potvrdili svoje stradavanje i ostvarili prava koja im kao zarobljenicima i žrtvama torture pripadaju. Žrtvama stradalih pripadnika Travničke brigade HVO-a, osim članova Udruga proisteklih iz Domovinskog rata općine Travnik i Srednjobosanske županije, poklonili su se i brojni hrvatski politički predstavnici u federalnim, županijskim i općinskim tijelima vlasti.


Prvi veliki zločin koji su počinile srpska agresorske snage u srednjoj Bosni dogodio se u župi Ovčarevo, na platou Vlašića, na nadmorskoj visini od 1.460 m, na mjestu zvanom Galica, u općini Travnik, 15. svibnja 1992. godine. Naime, tada su srpske paravojne snage zarobile, mučile i okrutno ubile četrnaestoricu pripadnika travničkog HVO-a: Luku, Matu i Slavka Babića, Slavka Didaka, Zorana Domića, Stipu Jerkića, Pericu Lukića, Tadiju Marjanovića, Ivu Martinovića, Žarka Meljančića, Slavka Pendeša, Dragana i Mirka Rimca i Ivu Stojaka.
U travnju 1992. pripadnici tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi otpočeli su oružane napade na civilno pučanstvo općine Travnik i to na one dijelove općine na kojima su, u većini, živjeli Hrvati i Muslimani. Napadi, uglavnom granatiranje po civilnim ciljevima u gradu i selima, su dolazili sa područja planine Vlašić s obzirom da on, svojom nadmorskom visinom, dominira širim prostorom.
Na te ozbiljne srpske prijetnje HVO općine Travnik odgovara uspostavom obrambene linije na padinama planine Vlašić u smjeru sjeverozapad - jugoistok u dužini od oko 60 km. Otpočele su danonoćne borbe sa pripadnicima združenih srpskih snaga, koje su sačinjavali pripadnici tzv. JNA i raznih srpskih paravojnih postrojbi. U tim borbama je došlo do velikog broja žrtava na obje strane.
Dana 14. svibnja HVO je napao srpske položaje na Vlašiću i privremeno ovladao strateški izuzetno važnom Galicom, kotom sa koje se kontrolirala cijela Lašvanska dolina i šire.
Nakon što su nakon cjelodnevne borbe Srbi potisnuti prema unutrašnjosti Vlašića noć koja je uslijedila je iskorištena da se prestrukturiraju i osvježe brojnim snagama iz pravca Banja Luke. U ranu zoru narednog dana krenuli su u protunapad. Slabije, neiskusne i nedovoljno opremljene snage HVO bile su prisiljene da se povuku.
U dijelu Galice koja je pokrivena ovčarskim katunom na spavanju je zatečeno 13 bojovnika koji su se našli u okruženju. Pripadnici združenih srpskih snaga su ih nakon predaje na brutalan način ubili i masakrirali. Ivo Martinović uspio je ranjen pobjeći samo do nekoliko stotina metara udaljenog Kika gdje je od suboraca pronađen mrtav.
Dana 23.05.1993. godine provedena je identifikacija i vanjski pregled tijela ubijenih pripadnika HVO-a. Pregled je načinjen u mrtvačnici gradskog groblja u Travniku. Sva tijela su identificirana od strane rodbine i prijatelja. Nakon pojedinačnog pregleda svakog tijela i konstatiranja uzroka smrti dr. Faruk Turkić (patalog) je donio i Opći zaključak:
„...Kod svih poginulih su nađene ustrijelnine iz vatrenog oruđa pretežno u predio grudnog koša, vrata, neki u predio glave. Kod 11 leševa su nađeni opsežni prijelomi kostiju krova lubanje i kostiju lica. Ove povrede su nastale udarom tvrdim predmetom u predio glave i to s više snažnih zamaha. Ove povrede su nastale nakon povređivanja iz vatrenog oruđa čime je izazvano teško stanje zbog povreda grudnih organa i besvjesno stanje, a nakon toga dovršavanje agonalnog stanja udarima tupim predmetom. Leš identificiran kao Slavko Didak je zadobio smrtne povrede iz vatrenog oruđa i nakon toga je došlo do karbonifikacije zbog djelovanja plamena. Leš identificiran kao Tadija Marjanović je zadobio povrede iz vatrenog oruđa ispod lijevog oka, a nakon toga je s više udara tupim predmetom sa rubom došlo do prijeloma vratne kičme. Smrt kod svih je nasilna i na osnovu slučaja ubilačka. Kvalifikacija ubojstava s pravne strane je u nadležnosti suda...“.

Srbi su tako sačuvali Galicu. Narednih dana i mjeseci odatle su bjesomučno topništvom i tenkovima tukli po civilima Travnika ali i Dolca, Novog Travnika i mnogih mjesta u Lašvanskoj dolini. Najčešće su to bile odmazde za pretrpljene gubitke na bilo kom dijelu bojišnice. Travnik je bio najčešća meta gdje je stradalo na desetine civila, brojni zatečeni u svojim stanovima jer prije toga nisu uspjeli doći do skloništa. Sa Galice se neselektivno sijala smrt za koju do danas nitko nije procesuiran a time ni odgovarao.
Odavde je 19. travnja 1993. ispaljeno i nekoliko topničkih projektila na grad Zenicu. Bilo je to u vrijeme otvorenog progona Hrvata Zenice od strane muslimanskih snaga. Sve je trebalo izgledati kao odmazda HVO-a središnje Bosne zbog tih događaja a i „dolijevanje benzina na otvorenu vatru“ što je odgovaralo Zenici da za to optuži HVO.
I ako je u procesu protiv Blaškića pred haaškim tribunalom dokazano da je to djelo spodoba sa Vlašića i danas dio bošnjačkih medija koristi različite prigode da za to optuži HVO središnje Bosne









- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.05.2013., četvrtak

UGRADNJA STOLARIJE NA PLANINARSKOME DOMU NA GALICI.05.05.2013




PLANINARSKO DRUŠTVO „PAKLARSKE STIJENE“
POZIVA NA
A k c i j u
U NEDJELJU 05.05. 2013 GOD. POSTAVLJA SE STOLARIJA NA PLANINARSKOM DOMU. POTREBNA JE POMOĆ RADNIKA U ŠTEMANJU ILI ZAZIDAVANJU OTVORA KAKO BI STOLARI MOGLI BRŽE UGRAĐIVATI SVU VANJSKU STOLARIJU. STOLARIJA SE UTOVARA KOD ŠKOLE U PAKLAREVU u 07,00 A RADOVI BI POČELI U 08,00 SATI KOD PLANINARSKOG DOMA NA GALICI. BOTO JE VEĆ IZVUKAO AGREGAT I MJEŠALICU A U TOKU JE NABAVKA POTREBNOG GRAĐEVINSKOG MATERIJALA. DOBRO BI BILO DA SE DOĐE POMOĆI RADITI.
HVALA!
Planinarski pozdrav!

Fotografije sa radne akcije 05.05.2013.na kojoj se ugrađivala vanjska stolarija na planinarskome domu na Galici poslao nam je Marinko Marjanović kojemu se zahvaljujemo,i zahvaljujemo svima onima koji su se odazvali i došli pomoći.





PD PAKLARSKE STIJENE
05.05 2013 POSTAVLJENA JE STOLARIJA NA PLANINARSKI DOM NA GALICI -VLASIC 1509 METARA NAD MORSKE VISINE . STOLARIJU JE DONIRO IVO DOMIC CIMER IVO OD SRCA TI HVALA A POMC PRI U GRADNJI DALA JE I FIRMA METABO DONJE PUTICEVO TRAVNIK .A SVE PRIJATELJE I LJUDE DOBRE VOLJE A POSEBNO NASE ZUPLJANE ZUPE OVCAREVO MOLIMO ZA POMOC DA DO ZIME USELIMO I OTVORIMO OVAJ DOM ZA SVE PLANINARE I SVE LJUDE DOBRE VOLJE ZASVE INFORMACIJE U SVEZI POMOCI O IZGRADNJI DOMA MOZETE DOBITI OD PRESJEDNIKA PL DRUSTVA DOKTORA VELEMIRA VALJANA TAJNIKA DRUSTVA MIJE VALJANA ILI MARKA BOKULIC BOTE.

Fotografije koje slijede poslao nam je Marko Bokulić-Boto.
Poštovani posjetioci bloga nadamo se da če te se odazvati i svojim novćanim dragovoljnim prilozima pomoći da se ovaj dom od velikoga znaćenja za sve nas napokon stavi u funkciju,i tek tada će se vidjeti koliko je ovaj potez sa gradnjom doma bio pravi potez.
Hvala svima i pozdrav gdje god bili.


PLANINARSKO DRUŠTVO „PAKLARSKE STIJENE“
Paklarevo bb, Travnik


POSTAVLJANJE STOLARIJE NA PLANINARSKOM DOMU

U nedjelju, 05.05. 2013 godine uspješno smo postavili stolariju na Planinarskom domu. Počelo je još od 07,00 sati kad je kamion firme „Metabo“ D.Putićevo stigao sa majstorima, stolarima iz iste firme pred školu. Inače stolari su Žarko Jurčević, zet od Mije Turića iz Čifluka i Zdeno Kapetan iz Gornjeg Putićeva. Stolarija se iz škole iznjela i utovarila i pravo na Galicu.
Odmah za pomoć stolarima i početak radova bili su spremni :

1. Marko Bokulić,
2. Ivo Barišić, Čile,
3. Mijo Valjan, tajnik,
4. Vlado Baltić,
5. Mijo Baltić,
6. Marinko Marjanović,
7. Josip Barišić,
8. Slavko Barišić,
9. Dragun Barišić, Smajo,
10. Josip Valjan, Stipe, Kraljevice,
11. Željko Vrhovac,
12. Anto Valjan, Tune,
13. Dr. Velimir Valjan,predsjednik,
14. Matan Marjanović,
15. Niko Marjanović,
16. Mirko Piliškić, Miraš.

Ovim 16 koji su čitav dan radili kasnije su se pridružili a znatno pomogli da se svi otvori zatvore;
1. Pero Marjanović,
2. Mirko Lovrić,
3. Marko Lukić.

Praćenju akcije postavljanja stolarije mnogi su se pridružili, kao gosti ili promatraći, neki su platili članarinu, neki od njih su donirali gajbu piva, evo da ih spomenemo:
1. Milko, Vis, Dražen Kepić, Vladan, Ivo Stojanović, Blaškan, Božo Babić, Šiša, fra Velimir Valjan, Ivo Baltić Pero Kepić i drugi.

Osim što su mnogi ponjeli doručak, slanine, pečenice, luka, kobasice, pečenke, Mato Meljanac, /Bače/ je pripremio roštilj za ručak, dok je Miraš posluživao radnike da se najedu da mogu bolje raditi.
Tako se ponijelo i pića i doniralo, a koje se sve popilo, pa će mo navesti:
Miraš, donio gajbu piva i 1 litru rakije.
Doktor, donio litru vina, litru rakije, gajbu piva.
Ivo Stojanović, donio gajbu piva,
Milko donio gajbu hainekene,
Dražen Kepić donio gajbu piva,
Božo Babić, donio litru rakije.

Isti dan je prikupljeno članarine i godižbine 320,00 KM.

Sve se dobro i planski napravilo, zadovoljni smo sa stolarijom, sa majstorima kojima smo dali po 50,00 KM za svakog, ali nismo mogli da ne spomenemo Ivicu Domića, zv.Cimer koji nam je stolariju donirao, zašto mu svi još jednom zahvaljujemo.
Eto završena je i faza ugradnje stolarije, slijede unutarnji radovi, postavljanje kanalizacionih odvodnih cijevi, elektroinstalacija i dr. zašto su nam potrebna financijska sredstva. Tako da ovom prilikom pozivamo sve koji imaju mogućnost da pomognu u izgradnji planinarskog doma.



Paklarevo, 06.05.2013 godine



P.D. „PAKLARSKE STIJENE“

Zahvaljujemo se Miji Valjanu tajniku planinarskoga društva na ovome opširnome izvještaju sa radne akcije na kojoj se ugrađivala stolarija na domu na Galici.
Hvala Mijo











POŠTOVANI POSJETIOCI BLOGA:
Kako ste i sami vidjeli na fotografijama,malo po malo radovi na domu se primiću kraju.Još treba da se urade instalacije struje,vode,kanalizacije,wc-a,žbukanje idr.
Sve to neče biti moguče bez vaše pomoći kao i do sada,jer ovaj dom se pravi najviše od vaših dragovoljnih priloga,i dragovoljnoga rada,
Ako pogledate fotke od prije 5 godina kada se poćelo sa radovima na takoreći komadu ledine,mnogi nisu vjerovali da če tu nekada biti dom.
Ali zahvaljujući upornosti,vjeri u boga, i svima koji su pomogli na bilo koji naćin dom je se napravio.A koliko je to bio dobar potez pokazati će vrijeme,jer ovaj dom će znaćiti jako puno za naš kraj, a i šire jer Vlašič je na daleko poznata i lijepa planina.

Pozdrav svima ma gdje god bili.





- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2024 (1)
Veljača 2024 (1)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Srpanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (1)
Veljača 2022 (4)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)

IFD-PAKLAREVO

Linkovi