DANI HRVATSKIH PLANINARA 25-26.O5.2013 NA ŽUMBERKU
ČLANOVI P.D.PAKLARSKE STIJENE SA SVOJIM DOMAČINIMA FRANJOM ČEČUROM.TVRTKOM BABIČEM I DRAGOM MARJANOVIČ U BLIZINI KARLOVCA.
8 članova P.D.Paklarske stijene uzelo je učešće na danima hrvatskih planinara na prekrasnoj planini Žumberak u blizini Karlovca.
A kako u samome Karlovcu živi i dosta župljana sa Ovčarevske župe isloristili smo priliku da se sretnemo sa nekima od njih i provedemo nezaboravne trenutke koji če svima ostati u lijepome sječanju.
25.05.2013 stigli smo upredgrađe Karlovca u 6 satu ujutro i svratili na kavu kod Slavka Valjana.Spreče i Vere.
Kako je posjet bio nenajavljen Sprečo se toliko iznenadio posjetom da smo mu morali davati slatke vode da dojde sebi.
Poslije ranojutarnje kavice i rakice pogledali smo i skulpture od drvete koje Sprečo izrađuje a koje se nalaze u domovima ili okučnicama diljem Evrope.
Svima preporučujemo koji su u mogučnosti da navrate i pogledaju ove prelijepe drvene skulpture a ako se neka dopadne lako je se dogovoriti sa Sprečom.
Hvala Spreči i Veri na srdačnome dočeku a mi smo nastavili dalje.
Na prelijepome odmaralištu u blizini Karlovca dočekao nas je čovjek velikoga srca kao Vlašič gospodin Franjo Čečura,iTvrtko Babić-Kiko i Drago Marjanovič-Dragica.
Zadoručak smo imali gulaš i pivo na uranku.
poslije srdačnog razgovora sa načim domačinima krenuli smo prema Šošićima na Žumberku našem odredištu.
U Šošićima istovar stvari,prijava ipolazak na Žumberak.
Poslije jednosatnoga pješačenja uprkos lošem vremenu raspoloženje se popravilo kada smo sreli ostale planinare a pogotovu naše velike prijatelje planinare iz Našica.
Pred veče je zahladnilo i počela je jaka kiša tako da je voda ušla u šatore u kojima se više nije moglo prespavati a mi daleko od svojih kuča.
Opet smo se za pomoć obratili legendi od čovjeka Franji Čećuri koji je sa svojom ekipom Sašom,Kikom,Blaškanom u kratkome roku obezbjedio nočenje u Karlovcu jer pod šatorima se nije moglo nočiti.
Svima je laknulo kada smo saznali da je obezbjeđeno prenočište u toplim sobama a na kraju je slijedilo veliko iznenađenje.
Gospodin Čećura je organizirao i večeru i feštu.
Da noč sa našim prijateljima protekne u najboljem redu i veselom raspoloženju pobrinuo se naš harmonikaš Zoka,najbolji harmonikaš među planinarima i najbolji planinar među harmonikašima.
Na fešti smo smo susreli i druge ljude ssa naše župe a i okolice koji su dsali svoje priloge zagradnju doma na Galici.
Berislav Meljančić-300 kuna
Tugomir Meljančić-300kuna
Blaškan Marjanovič-300 kuna
Hvala svima a poslije prelijepe fešte krenuli smo na konak kod naših domačina i ljudi velikoga srca,Blaškana Marjanovića,Franje Čečure,Saše Čećure i Tvrtka Babića-Kika.
Hvala svima.
Drugo jutro kavica sa domačinima koji su n as lijepo ugostili.
A kako u blizini Karlovca sa svojom obitelji živi i Drago Eldić-Čikura iskoristili smo priliku da posjetimo i njega i negovu suprugu Olgu.
Kao što i sami znate Drago je nastradao u borbama za oslobađanje Galice gdje je teško ranjen i sada se nalazi u invalidskim kolicima.
Posjet je izazvao suze ne licima svih.
Nadamo se da če Drago biti naš gost na otvorenju doma na Galici sa svojom suprugom Olgom.
Hvala svima koji su nam omogučili da provedemo jedan nezaboravan vikend sa našim ljudima.
Što bi reklI stari -NEKA SVOGA DO SINJEGA MORA-
Hvala svima,Blaškanu,Kiku,Dragici,Saši ma svima a posebnogospodinu i legendi od čovjeka Franji Čečuri.
Franjo veliko ti hvala i neka te bog prati na svakome koraku tebe i tvoju obitelj a i sve ostale.
Oproštaj na rastanku svi sretni a pomalo i tužni jer je sve brzo prošlo.
Suze se ne sakrivaju jer to su iskrene suze radosnice zbog susreta sa našim ljudima i obećanja da če mo se opet sresti jer svijet je mali,a nekako bi svi voljeli da to bude na našem domu na Galici koji se ako bude zdravlja i vaše pomoći dragi posjetioci ovoga bloga planira ove godine otvoriti.
Puni emocija i lijepih utisaka krenuli smo put kod našeg Ivice Domića-Cimera.Prema Pešćenici u blizini Siska.
Znali smo da je Ivo domoljub i da voli svoj rodni kraj za koji je do sad dosta učinio ali da če nas ovako dočekati to nismo očekivali.
U karlovcu nam je bilo lijepo ali ovo je bio šlag na tortu.
Dočekali su nas tamburaši kud-pešćenica sa kojima smo odmah uspostavili suradnju, a stolovi su se lomili od klope i pića,
Zoka pali svoju harmoniku a pridružuju se i tamburaši a prva pjesma bila je -koja gora Ivo.
Odnekuda se stvori i Mario injić-Pače.Došao čovjek ekstra iz Zagreba da nas vidi.pjesmi veselju nikad kraja.
i na kraju opet iznenađenje.Naravno i ovaj put od Ive -Cimera.
Saopćava radosnu vijest.
On će donirati sav namještaj za za 4 sobe u domu na Galici.
ŠTO REĆI NA SVE OVO,ZAR IMA JOŠ TAKVIH LJUDI KOJI SU SPREMNI TOLIKO POMOĆI.
RIJETKI SU ALI IH IMA.
čOVJEK POKLONI STOLARIJU ZA DOM U VRIJEDNOSTI 10.000 EURA.LIJEPO TE UGOSTI NAJEDE NAPIJE I OPET DONIRA NAMJEŠTAJ ZA 4 SOBE.ŠTO REĆI NEGO VELIKO HVALA.
MNOGI IMAJU VIŠE NEGO TI ALI SE JOŠ NISU SJETILI SVOGA RODNOGA KRAJA.ALI TI IMAŠ VELIKO SRCE I DUŠU I MADA TE ŽIVOT NIJE MAZIO I SVAKA TI ČAST ZA SVE ŠTO ČINIŠ ZA RODNI KRAJ.
Sve što je lijepo brzo prođe pa tako i ovaj boravak u Hrvatskoj.
U 18.sati krečemo za Paklarevo i ovim putem zahvaljujemo svima koji su nam pomogli na bilo koji način.
Vidimo se ako bog da na našem domu na Galici.
Pozdrav svima ma gdje god bili.
Fotografije-Marko Bokulić-Boto
Tekst- Marko Bokulić-Boto
Obrada-J.O.Oška
A da bi smo ovo sve mogli da odradimo pobrinuo je se Mirko Piliškić-Miraš,koji nas je sa svojim kombijem vozio na ovaj put a usput i zabavljao.
Hvala Miraš-legendo.
A evo i fotki sa dana Hrvatskih planinara koje su došle u drugi plan u ovome prilogu jer ovo što smo doživjeli kod naših ljudi potisnulo je u drugi plan susret planinara.