**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Poštovani posjetioci bloga 28.06.2013.počinje 5 po redu Dinamov kamp u Travniku(stadion N.K.Lašve na Docu).
Ove godine ce se u BiH zbog velikoga interesa dječaka održati kampovi na 3 lokacije,Lukavac.Bihać i Travnik.
Treninzi če se odvijati pod stručnim nadzorom Dinamovih trenera.

SVIMA ONIMA KOJI SLAVE SVOJ IMENDAN SV.IVU ČESTITAMO

Dio homilije uzoritog kardinala Vinka Puljića u svetištu svetog Ive u Podmilačju kod Jajca 23.6.2013. godine





.









PODMILAČJE

Svetište sv. Ive u Podmilačju bez sumnje je jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini i datira, koliko se zna, iz 15. vijeka.

Podmilačka crkva sv. Ive ujedno je i jedina od kamena građena katolička crkva u Bosni i Hercegovini koju Turci nikada nisu srušili i u kojoj su se katolici sakupljali čitavo vrijeme osmanlijske vladavine u BiH. Srušiena je tek u zadnjem ratu.

Podmilačje se prvi put spominje 1461. godine, u povelji posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, koja se sačuvala u Fojničkoj kronici iz 17. vijeka, gdje se kaže kako kralj: “mnogopoštovanomu, virnom slugi stricu knezu Radovoju za njegova virna, i prava posluženja koja posluži kruni kraljevstva našemu; najprije Gospodinu, i roditelju našemu, dobroga spomenutja Gospodinu kralju Tomašu, i meni Gospodinu kralju Stipanu…, te mu daje u Luci (Dnoluci) grad Komotin, i pokraj njega goru Bočac, i pokraj njega goru Čurničku, i Daljevac do Seoca, Cvitkovića, i Podmilačje selo sobi strane Vrbasa sva ta sela š njihovim pravim međami i kotari, i u Jajcu, i u Jezeru kuće njegove, mline, vrtle i vinograde”.
Podmilačje


O samom Podmilačju sve do 18. vijeka postoji tek po koji škrti podatak. Poslije toga nalazimo sve više podataka o podmilačju i o pojedinim njegovim selima u izvještajima biskupa i apostolskih vikara fra Mate Delivića, fra Pave Dragičevića, fra Marijana Bogdanovića, fra Marka Dobretića, fra Grge Varešanina i fra Augustina Miletića, te u izvještaju provincijala Bosne Srebrene fra Bone Benića. Vjerojatno su postojali i neki drugi arhivski podaci o podmilačkom kraju, ali su oni, nažalost, uništeni kada je 1916. izgorio župni stan u Podmilačju.

Na temelju građevnog materijala i tehnike građenja može se zaključiti da je crkva sv. Ive u Podmilačju sagrađena sredinom 15. vijeka pod utjecajem kontinentalne i primorske tradicije građenja.

Bila je to mala srednjovjekovna crkva koja je imala sve elemente srednjovjekovnih sakralnih građevina: lađu, svetište, sakristiju i toranj. Bila je dugačka 15,85 a široka 8,50 m, bez sakristije. Lađu, koja je bila u obliku izduženog pravokutnika, zatvarali su zidovi debljine oko jednog metra. Svjetlo je ulazilo u crkvu kroz bočne gotičke prozore. Pročelje, na kojem su stajala vrata široka 123 cm, imalo je bogato profilirani portal. U sredini svetišta presvođena lukom visine 6,35 m, nalazio se zavjetni oltar. Toranj, visok 29, odnosno s križem 37 m, izrastao je iz pročelja crkve. Imao je pet etaža (katova) i bio pokriven visokim krovom od šimle. Gradeći 1910. novu i veću crkvu, fra Jaroslav Jaranović je srušio pročelje i toranj stare crkve kako bi je mogao ugraditi u novu kao pobočnu kapelicu. Tako je, ne misleći u tom trenutku da je ovo bila jedina sačuvana srednjovjekovna katolička crkva u BiH, stradao taj naš izuzetno vrijedan povijesno-kulturni spomenik. Jasno, arhitekt je trebao i mogao naći bolje rješenje. Međutim, ipak je sreća da se o ovom spomeniku sačuvalo dovoljno podataka na temelju kojih se, nakon što su obje crkve minirane, mogao rekonstruirati u prvobitnom obliku.

I danas se u narodu priča kako je crkva sv. Ive prešla noću iz sela Pšenika, koji se nalazi na lijevoj obali Vrbasa u selo Podmilačje, na desnu stranu preko rijeke, zbog toga što su Turci u nju stjerivali koze. Tom prilikom ostao je u Vrbasu jedan direk koji se, navodno, i sada vidi u vrijeme niskog vodostaja. Ovu narodnu predaju nalazimo zapisanu u Šematizmu Bosne Srebrene od 1864. i ponovljen gotovo u svim slijedećim Šematizmima. Nju prepoznaje i fra Antun Knežević, koji navodi da se o tome sačuvao od Theinera izvještaj upućen papi na latinskom jeziku, koji u hrvatskom prijevodu glasi: O čudesnom prijelazu crkve sv. Ivana Krstitelja iz sela Pšenika u selo Podmilačje. Mada nije lako odrediti stvarni sadržaj ove narodne predaje zapisane prije 115 godina a stare sigurno još više, ona svakako ima svoje određeno povijesno značenje. Možda se tim potvrđuje vezanost ove crkve uz grebenski franjevački samostan, koji je postojao negdje u blizini sela Pšenik sve do 1495. godine.

Ogromna je predaja o iscjeliteljskim moćima sv. Ive Podmilačkoga. Ona je još krajem prošloga vijeka kod nekih pisaca pribavila ovomu svetištu i epitet “bosanskoga Lourdesa”. Samo u razdoblju od 1959. do 1973. zabilježena su 42 slučaja ozdravljenja. Ipak, mnoga izlječenja nisu zabilježena iako se o njima u narodu govori. Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici. Još davne 1925. dopisnik Glasnika sv. Ante je zapisao: Poznata je stvar da je Podmilačje čuveno mjesto, gdje se oslobađaju opsjednuti. Bit će tu svakako i pretjeranosti, ali je jedno istina-da se kod sv. Ive dobivaju mnoge milosti, osobito duševne.

U posljednjem ratu (1992-95) minirana je i uništena crkva u Podmilačju.

24. juna 1998. održano je tradicionalno hodočašće svetom Ivi u Podmilačje i to pored razrušenog svetišta. Misno slavlje predvodio je Vinko kardinal Puljić, zajedno s talijanskim biskupom Rocom iumirovljenim đakovačko-srijemskim biskupom Ćirilom Kosom. Taj dan je značajan po tome što je kardinal Puljić blagoslovio povelju za gradnju novoga svetišta.

31. marta 2003. godine prihvaćen idejni projekt poznatog slovenskog arhitekta Marka Mušiča iz Ljubljane. Nakon što je dobijena suglasnost Vrhbosanskog ordinarijata, započelo se s gradnjom crkve.

bih-x.inf

Crkva sv. Antuna Padovanskog u Našicama.



"Dana 16. lipnja 2013. IFD Paklarevo (po treći puta za redom) i Hrvatsko amatersko kazalište Travnik gostovali su u Našicama na XIX Smotri folklora našičkog kraja. U Našice smo stigli oko 12 sati i nakon pozdravljanja sa domaćinima pošli smo u organiziran obilazak Zavičajnog muzeja Našice. Kroz brojne zbirke muzeja stručno nas je vodila prof. Silvija Lučevnjak, kustosica muzeja, sve iscrpno pojašnjavajući.


Dvorac obitelji Pejačević

Nakon muzeja, uputili smo se u prostorije Gradske glazbe Našice gdje su nas dočekali naši stari znanci, bračni par Dragica i Stjepan Kopecki, domari. Oboje su, inače, članovi PD Krndija Našice i bili su već naši gosti na planinarenju po Vlašiću. Nakon okrepe, dio folkloraša otišao je u sobe u hotelu "Park" Našice, a dio se počeo presvlačiti u nošnje u prostorijama Gradske glazbe.

Prije početka smotre, održan je svečani mimohod sudionika smote, na čelu sa zapregama KU Dorat - Vukojevci i brojnim zapregama iz drugih konjogojskih udruga iz Slavonije i Baranje"



Fotografije Ljiljana Blagojević

U međuvremenu, glumci HAK Travnik odvezli su kostime i scenografski materijal do sale Doma Kulture i tamo postavili scenografiju za predstavu, koja je na programu bila odmah nakon smotre folklora.
Ove godine na smotri su sudjelovali osim društava iz Republike Hrvatske još i KUD iz Salante u Mađarskoj, a mi smo bili predstavnici B i H.



Predstavili smo se muškom pjevnom skupinom i mješovitim folklornim sastavom. Za obje izvedbe dobili smo, uvjerljivo, najjači pljesak mnogobrojne publike.

IFD-Paklarevo na smotri folklorau Našicama.
Ostali učesnici folklora u Našicama

Fotografije Danijela Lovrić


Nakon smotre, u Domu kulture glumci Hrvatskog amaterskog kkazališta Travnik izveli su odličnu komediju "Ko' prvi djevojci". Upravo izvanredna predstava! Dobili su zaslužen gromoglasan aplauz gledateljstva.
Navečer je uslijedila večera i druženje sa domaćinima u prostorijama Gradske glazbe, a pridružila nam se i nekolicina prijatelja iz staroga kraja koji već godinama žive u Slavoniji.


Nas nekoliko planinara uspjelo je naći vremena popodne prije smotre, pa nas je gospodin Alojz, inače hrvat rodom iz Zenice, a član PD "Sunovrat" iz Đurđenovca odvezao svojim kombijem do planinarske kuće Tivanovo u selu Gazijama, na obroncima Krndije. tamo smo se upoznali s dijelom ondašnjih planinara koji su nas lijepo ugostili i pokazali nam zaista prekrasno uređen planinarski dom, u skoro netaknutom selu do kojega je dosta dug put starom makadamskom cestom. Za uspomenu smo se fotografirali pored najstarijeg stabla lipe u Hrvatskoj, starijeg i od čuvene "Gupčeve lipe".


Na spavanje je dio ljudi otišao u hotel Park, a dio privatno po kućama domaćina.
Ujutro, 17. lipnja, spakovali smo naše stvari, glumci isto tako scenografski materijal u autobus i uputili se do ZOO vrta obitelji Bizik u Našičkom Markovcu. Tamo smo proveli oko sat vremena, a Boto se fotografirao sa živom zmijom oko vrata.
Uslijedio je oproštaj sa domaćinima i put u naš zavičaj.


Jedna je nosnja i samo jedna scena. Jedna je bina, a vise ekipa. Jedan koreograf i jedna publika. Sve sto treba je da se smijemo, sanjamo, zabavljamo, putujemo, trudimo i uspijevamo u onome sto zelimo. Folklor nije samo hobi, folklor je san koji sanjate kroz celi zivot i koji nikada ne prestaje. Dovoljno je truditi se i zeljeti, ostalo ce doci samo!
Kako ces znati sta je prijateljstvo kada nikad nisi radio u timu? Kako ces znati sta je ponizenje kada nikad nisi zabrljao na sceni? Kako ces znati sta je panika ako nikada nisi vidio stotine ljudi ispred sebe koji zeljno iscekuju tvoj nastup? Kako ces znati sta je sreca ako nikad nisi osjetio cari gromkog aplauza nakon nastupa? Kako ces znati sta je zivot kada nikada nisi zaigrao? Mi sve to vec znamo i skroz smo zadovoljni!
Svi govore nesto kao folklor moze svako igrati, samo odem i skacem. E pa dragi moji nije tako. Nije to nimalo lako. Znate sta znaci sat ipo, dva biti na nogama, igrati koreografiju iznova i iznova. Ali ipak, folkor je nesto najljepse. Druzis se sa drustvom i putujes po raznim mjestima! Eto ako hocete vi mislite da mi samo skacemo - cisto nam je svejedno,

Svima onima koji su na bilo koji način pomogli ovo gostovanje IFD.Paklarevo i HAK-Travnik na smotri folklora u Našicama iskreno se zahvaljujemo.
Posebno se zahvaljijemo našim domačinima iz Našica na lijepom i srdačnome dočeku i nezaboravnim trenucima u Našicama.
****HVALA VAM SLAVONCI****

Zahvaljujemo na fotkama;
Danijeli Lovrić
Ljiljani Blagojević
Marku Bokuliću-Boti
Uredio-J.O.Oška

POŠTOVANI POSJETIOCI BLOGA.
Kao što i sami znate 06.06.1993.zbog ratnoga stanja morala su se napustit vjekovna ognjiša. Jedan dio naših župljana je otišao na Galicu gdje su se predali srpskoj vojsci.Žene.djeca,stari i bolesni su otišli u izbjeglištvo u Hrvatsku,a vojno sposobni u logor na Manjaču kod Banja Luke,a poslije su razmjenjeni i otiđli na ratište oko Kiseljaka.
.Drugi dio se preko Kajabaše probio do Nove Bile.
Tako i ova tradicionalna utakmica nosi naziv Manjača-Nova Bila.
U ovoj utakmici gdje rezultat nije bitan svake godine susretnu se oni koji su to sve proživjeli,malo se podsjete na prošle dane poneka se popije pa tako opet do godine
.Kako vrijeme prolazi i godine čine svoje ovaj puta su igrali sa manje napuhanom loptom da nemoraju puno snage trošit.
Na kraju se sve završilo kod Šiše u kafiču
Pozdrav svima ma gdje god bili.







EVO NEKOLIKO PRILOGA O PROGONU HRVATA IZ SREDNJE BOSNE.