**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Poštovani posjetioci bloga.
Napokon su završili godišnji odmori te sada svi imamo više vremena pogledati ove slike sa Paljika. I ovoga puta bilo je hodočasnika iz skoro cijeloga svijeta, a koliko me sjećanje služi nikada više nije bilo hodočasnika; hvala svima koji su došli! Poslije svete mise koju su predvodili fra Dario i fra Velimir svi su pozvani na ručak kojeg su i ovoga puta pripremili ljubazni domaćini, hvala im od srca! Hvala i IFD-u Paklarevo na donaciji hrane. Sve je prošlo super na ugodnih +35 stupnjeva, a završilo druženjem na majdanu gdje su neki novi klinci sve dobro organizirali. Veeeeeeliki pozdrav svima i vidimo se opet dogodine na Paljikama.

PS:
Kao što većina od vas zna, struja je dovedena na Paljike a MZ Paklarevo je postavila križ na Paljikama i spomen ploču. Hvala svima koji su svojim radom i novčanim prilozima pomogli ovu akciju, a napokon je izvor vode u Babićima stavljen pod krov i zaštićen.

Lp

1. Slavo Babić (Frane) - 50 EU
2. Marinko Babić (Frane) - 50 EU
3. Frano Čorić (Tadin) - 50 EU
4. Miroslav Jonjić - 50 EU
5. Željko Vrhovac - 100 EU
6. Darijo Marić - 100 KM
7. Zdrinka Valjan (Botoneli) - 100 FR
8. Dragan Babić (Perin) - 100 FR
9. Mandica Baltić (Vladikina) - 20 KM
10. Višnja Baltić Nikolić - 50 EU
11. Jozo Čorić - 50 KM
12. Tijo Valjan - 50 KM
13. Mato Babić - 50 KM
14. Mladen Bilavčić - 50 KM
15. Velimir Barišić - 100 EU
16. Pero Marić - 50 EU
17. Alojz Barišić - 50 EU
18. Ivo Turić - 50 KM
19. Nevena Babić - 100 KM
20. Ivica Lovrić - 10 KM
21. Frano Čorić (Tadin) - 50 KM
22. Dalibor Barišić (Lojzin ) - 50 KM
23. Željo Kepić (Tomin) - 100 KM
24. Anto Valjan (Jozin) - 50 KM
25. Marinko Babić (Mijin) - 50 EU
26. Čorić Slavko - 200 KM
27. Berislav Oršolić - 50 KM
28. Frano Čorić (Martinov) - 100 KM
29. Stipo Čorić (Martinov) - 150 KM
30. Mare Babić - 50 KM
31. Josip Oršolić - 100 EU
32. Dalibor i Pero Marjanović - 100 EU
33. Tvrtko Babić - 40 EU
34. Zvonko Gašić - 20 KM
35. Miro Baltić (Ivin) - 50 EU
36. Ago Marijanović - 100 KM
37. Mato Marijanović (Ilin) - 20 KM
38. Stojak Jozo - 20 KM
39. Frano Injić - 20 EU
40. Ivan Kepić (Antin) - 100 KM
41. Ivan Valjan (Mijin) - 40 EU
42. Drage Barišić - 20 EU
43. Ivo Barišić (Čile) - 70 KM
44. Anto Valjan (Radićkin) - 100 KM
45. Ivan Čorić (Jozin) - 100 KM
46. Frano Kepić (Tomin) - 50 KM
47. Janje Meljanac - 50 KM
48. Dragan Vrhovac (Batalija) - 50 KM
49. Anto Valjan (Ilin) - 50 KM
50. Tugan Vrhovac - 50 KM
51. Marko Babić - 150 KM
52. Mijo Domić - 20 KM
53. Jako Martinović - 20 KM
54. Mijo Baltić - 100 KM
55. Niko Marjanović - 50 KM
56. IFD Paklarevo - 100 KM
57. Ivan valjan (Jakin) - 100 KM
58. Stipo Valjan (Lukin) - 50 KM
59.Mato Valjan (Lukin) - 50 KM
60. Marko Vrhovac (Tuganov) - 100 KM
61. Robert Eldić - 100 KM
62. Velimir Čorić - 100 EU
63. Slavko Bokulić - 100 EU
64. Zoran Babić - 50 EU
65. Davor Kepić - 50 KM
66. Augustin Valjan - 50 KM
67. Marijan Vrhovac (Želje) - 100 KM
68. Marijana Vrhovac (Želje) - 50 KM
69.Božo, Damir i Jakov Babić - 120 EU
70. Mirko Lovrić - 50 KM
71. Juro Babić - 50 KM
72. Stipo Babić (Nikicin) - 50 KM
73. Mare Babić - 100 KM
74. Mijo Valjan (Jozin) - 50 KM
75. Dragun Babić (Ilin) - 50 KM
76. Zvonko Babić (Ovčarevo) - 50 KM
77. Dragan Babić - 200 KM
78. Zdrinka Valjan (Botoneli) - 200 KM
79. Rudo Babić - 50 KM
80. Stipo Parić - 70 KM
81. Juro Turić (Matin) - 50 KM
82. Sirčo Barišić (Vinkov) - 30 KM
83. Marko Valjan (Rara) - 30 KM
84. Žarko Valjan - 50 KM
85. Frano Babić-Nance - 50 EU
86. Dragun Barišić (Smajo) - 20 KM
87. Slavo Babić (Franjin) - 50 EU
88. Marinko Babić (Franjin) - 50 EU
89. Mato Kepić (Matin) - 50 KM
90. Vlado Marić (Matin) - 30 KM
91. Pero Klarić - 10 KM
92 Zoran Valjan (Lovrin) - 100 KM
93. Marko Lukić (Franjin) - 50 KM
94. Jele Šarić - 50 KM
95. Slave Krišto - 50 KM
96. Dragan Vrhovac (Markov) - 200 $ USA
97. Kruno Babić (Braco) - 20 KM
98. Općinski odbor HDZ BiH Travnik - 1480 KM

Poštovani posjetioci bloga,
Kao i svake godine pa tako i ove donosimo godišnji financijski izvještaj. Kao sto većina od vas zna prošle godine je pokrenuta akcija na elektrifikaciji zvona na Paljikama. Od ideje do završetka na elektrifikaciji prošlo je samo par mjeseci, a sve to zahvaljujući vašim dragovoljnim prilozima.
Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli ovu akciju.
Pozdrav svima.MŞí÷

Troškovi ručka za misu na Paljikama i uređenja puta: 845 KM

Dana 07/08.10.2023.god. urađen je iskop i zatrpavanje kanala za Paljike u dužini od 250 m, cijena istoga je 1500 KM. Zoran Piliškić je donirao u izvedenim radovima 500 KM a plaćeno mu je: 1000 KM

Prijevoz rovokopača iz Jankovića i povratak koštao je 300 KM. Slavko Lovrić donirao je u prijevozu 150 KM, a isplaćeno mu je: 150 KM

Donatori po jednu gajbu pive: Miroslav Jonjić, Dragun Babić, Ivo Barišić i Ago Marjanović 2. kg sira.

Kabel za struju i zaštitna cijev u dužini od 250 m: 769 KM

Ormar, osigurači i spojnice za cijevi: 93 KM

Troškovi prijevoza materijala za Paljike tri dana: 100 KM

Troškovi hrane i pića za tri dana: 255 KM

Gorivo za agregat za radove na Paljikama: 20 KM

Troškovi skidanja zvona, radovi na zvonu u radionici i montaže istoga na Paljikama: 5350 KM

Ukupni troškovi za 2023. god.: 8582 KM

Ukupno prikupljeno novca u 2023. godini: 10701 KM

Preneseno novca iz 2022. god. na dan 31.12.2022.godini: 1420 KM

Ukupno stanje na računa u 2023.godini: 12121 KM

Ukupni troškovi u 2023. g.: 8582 KM

Stanje na računu: 3539 KM

Stanje računa u banci na dan 31.12.2023.god. minus troškovi vođenja računa od strane banke je 4,49*12=53,88 KM.: 3485 KM

Zahvaljujem se u svoje ime i u ime odbora za Babiće svima onima koji su novčano, materijalno, svojim radom ili na bilo koji drugi način doprinijeli uspješnoj elektrifikaciji zvona na Paljikama.

Za sva dodatna pitanja obratite se odboru za Babiće.

Poštovani posjetioci bloga.

Kako smo ljetos objavili pokrenuta je akcija na elektrifikaciji zvona na Paljikama. Od ideje do završetka elektrifikacije nije prošlo dugo vremena a sve to zahvaljujući vašim dragovoljnim prilozima bez kojih ova akcija ne bi uspjela. Hvala svima koji su pomogli i koji će pomoći. Posao je završen i zvono automatski zvoni ujutro u 7 sati, 12 sati i 19 sati.

A kako je teren zahtjevan i strmovit trebalo je naći stroj i dobrog mašinistu. Radove na iskopu je odradio perfektno Zoran Piliskic-Sado sa svojim strojem. Za isti dan je iskopao 250 m kanala i kada su položeni kablovi sve opet zatrpao, hvala mu od srca. Priključak za struju je uzet sa kuće Jele Ćorić na čemu joj se zahvaljujemo a odbor za Babiće je na sebe preuzeo plaćanje paušala za struju.

Poštovani posjetioci bloga,
Evo napokon malo fotografija sa mise na Paljikama.
I ovoga puta bilo je dosta hodočasnika iz cijeloga svijeta; Australije, Kanade, Amerike i iz cijele Europe.
Misu je govorio fra Zdenko (prelijepa propovijed) uz pomoć fra Slavka Petrušića i našeg paklarčanina đakona Mate Valjana.
Poslije mise bio je ručak za sve hodočasnike jedino je malo kiša poremetila da to što duže potraje, na sreću nije dugo padala. Poslije Paljika nastavljeno je druženje na babićkoj vodi.
Hvala svima koji su došli na Paljike i vidimo se opet iduće godine.
Iskreno hvala svima koji su svojim radom i dragovoljnim prilozima pomogli u organizaciji ručka.
Obavijest;
Odbor za Babice i mjesna zajednica Paklarevo pokrenuli su akciju elektrifikacije zvona na Paljikama. Cijena ovoga projekta je oko 8 tisuća maraka.
A svi poslovici trebali biti gotovi do 11 mjeseca 2023 g.
Ovim putem molimo sve one koji žele pomoći svojim prilozima da se obrate Željku Vrhovcu, Tugomiru Vrhovcu i Rudi Babicu. A kako je rekao fra Zdenko moguće je da budu i kumovi zvona i to vise njih.
Hvala svima koji su pomogli svojim dragovoljnim prilozima za zvono i onima koji će pomoći.
Odbor za Babice i MZ Paklarevo.
Sve uplate mogu se doznačiti na dole navedeni račun.

Tog dana, 19 pripadnika HVO-a na Vlašiću su zarobili Srbi, većinu zarobljenika od kojih su neki bili ranjeni, okrutno su pobili. Petorica preživjelih razmijenjena su nakon desetak dana, tijekom kojih su prošli torture zbog kojih su svi razmijenjeni na nosilima. Preživjelima je, osim proživljenih trauma i tortura, najteže što za ovaj zločin do danas još uvijek nitko nije odgovarao.

Prvi veliki zločin koji su počinile srpska agresorske snage u srednjoj Bosni dogodio se u župi Ovčarevo, na platou Vlašića, na nadmorskoj visini od 1.460 m, na mjestu zvanom Galica, u općini Travnik, 15. svibnja 1992. godine. Naime, tada su srpske paravojne snage zarobile, mučile i okrutno ubile četrnaestoricu pripadnika travničkog HVO-a: Luku, Matu i Slavka Babića, Slavka Didaka, Zorana Domića, Stipu Jerkića, Pericu Lukića, Tadiju Marjanovića, Ivu Martinovića, Žarka Meljančića, Slavka Pendeša, Dragana i Mirka Rimca i Ivu Stojaka.
U travnju 1992. pripadnici tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi otpočeli su oružane napade na civilno pučanstvo općine Travnik i to na one dijelove općine na kojima su, u većini, živjeli Hrvati i Muslimani. Napadi, uglavnom granatiranje po civilnim ciljevima u gradu i selima, su dolazili sa područja planine Vlašić s obzirom da on, svojom nadmorskom visinom, dominira širim prostorom.
Na te ozbiljne srpske prijetnje HVO općine Travnik odgovara uspostavom obrambene linije na padinama planine Vlašić u smjeru sjeverozapad - jugoistok u dužini od oko 60 km. Otpočele su danonoćne borbe sa pripadnicima združenih srpskih snaga, koje su sačinjavali pripadnici tzv. JNA i raznih srpskih paravojnih postrojbi. U tim borbama je došlo do velikog broja žrtava na obje strane.
Dana 14. svibnja HVO je napao srpske položaje na Vlašiću i privremeno ovladao strateški izuzetno važnom Galicom, kotom sa koje se kontrolirala cijela Lašvanska dolina i šire.
Nakon što su nakon cjelodnevne borbe Srbi potisnuti prema unutrašnjosti Vlašića noć koja je uslijedila je iskorištena da se prestrukturiraju i osvježe brojnim snagama iz pravca Banja Luke. U ranu zoru narednog dana krenuli su u protunapad. Slabije, neiskusne i nedovoljno opremljene snage HVO bile su prisiljene da se povuku.
U dijelu Galice koja je pokrivena ovčarskim katunom na spavanju je zatečeno 13 bojovnika koji su se našli u okruženju. Pripadnici združenih srpskih snaga su ih nakon predaje na brutalan način ubili i masakrirali. Ivo Martinović uspio je ranjen pobjeći samo do nekoliko stotina metara udaljenog Kika gdje je od suboraca pronađen mrtav.
Dana 23.05.1993. godine provedena je identifikacija i vanjski pregled tijela ubijenih pripadnika HVO-a. Pregled je načinjen u mrtvačnici gradskog groblja u Travniku. Sva tijela su identificirana od strane rodbine i prijatelja. Nakon pojedinačnog pregleda svakog tijela i konstatiranja uzroka smrti dr. Faruk Turkić (patalog) je donio i Opći zaključak:
„...Kod svih poginulih su nađene ustrijelnine iz vatrenog oruđa pretežno u predio grudnog koša, vrata, neki u predio glave. Kod 11 leševa su nađeni opsežni prijelomi kostiju krova lubanje i kostiju lica. Ove povrede su nastale udarom tvrdim predmetom u predio glave i to s više snažnih zamaha. Ove povrede su nastale nakon povređivanja iz vatrenog oruđa čime je izazvano teško stanje zbog povreda grudnih organa i besvjesno stanje, a nakon toga dovršavanje agonalnog stanja udarima tupim predmetom. Leš identificiran kao Slavko Didak je zadobio smrtne povrede iz vatrenog oruđa i nakon toga je došlo do karbonifikacije zbog djelovanja plamena. Leš identificiran kao Tadija Marjanović je zadobio povrede iz vatrenog oruđa ispod lijevog oka, a nakon toga je s više udara tupim predmetom sa rubom došlo do prijeloma vratne kičme. Smrt kod svih je nasilna i na osnovu slučaja ubilačka. Kvalifikacija ubojstava s pravne strane je u nadležnosti suda...“.

Srbi su tako sačuvali Galicu. Narednih dana i mjeseci odatle su bjesomučno topništvom i tenkovima tukli po civilima Travnika ali i Dolca, Novog Travnika i mnogih mjesta u Lašvanskoj dolini. Najčešće su to bile odmazde za pretrpljene gubitke na bilo kom dijelu bojišnice. Travnik je bio najčešća meta gdje je stradalo na desetine civila, brojni zatečeni u svojim stanovima jer prije toga nisu uspjeli doći do skloništa. Sa Galice se neselektivno sijala smrt za koju do danas nitko nije procesuiran a time ni odgovarao

Dana 25.06.2022.god. akcija na betoniranju puta za Babiće (Čorići).
Ukupni troškovi: 328 KM

Dana 23.07.2022.god. održana je akcija na uređenju puta za Paljike i košenje trave.
Ukupni troškovi: 293 KM

Pravljenje klupa i postavljanje na Paljke - 95 KM

Dana 31.07.2022.god. održana misa na Paljkama.
Troškovi: Piče 190 km, krme 320, kruh 25 km i Ago sir 60 km.
Ukupni troškovi za misu na Paljkama: 595 KM

Ukupni troškovi za 2022.god. 1311 KM

Ukupno novca skupljeno u 2022.god. 1349 KM

Ukupno stanje u 2022.god. rashodi – prihodi = 38 KM

Preneseno novca iz 2021. god. na dan 31.12.2021.god. 1436 KM

Ukupno stanje računa u 2022.god. 1474 KM

Stanje računa u banci na dan 31.12.2022.god. minus troškovi vođenja računa od strane banke je 4,49*12=53,88 km. 1420 KM

Zahvaljujem se u svoje osobno ime i u ime odbora za Babiće svima onima koji su novčano, materijalno ili svojim radom doprinijeli uspješnoj pripremi ručka na Paljkama, moram izdvojit jednu osobu koja se potrudila i većini učesnika poklonila majicu sa slikom Kapele u Babićima, Oršolić Josip (Oška).

Za sva dodatna pitanja obratite se odboru za Babiče.

1. Drago Marijanović - 50 EU

2. Frano Čorić (Frčko) - 20 KM

3. Ivo Barišić (Čile) - 20 KM

4. Slavko Turić - 100 KN

5. Mare Babić - 50 KM

6. Stipo Parić - 50 KM

7. Marinko Babić (Požega) - 60 EU

8. Slavo Babić (Frane) - 50 EU

9. Marinko Babić (Frane) - 50 EU

10. Stipo Čorić - 50 KM

11. Milko Valjan - 50 KM

12. Dragan Babić - 100 FR

13. Dalibor i Pero Marjanović - 50 EU

14. Župnik Župe Ovčarevo (Darijo) - 100 KM

15.Tvrtko Babić - 50 KM

16. Josip Oršolić - 50 EU

17. Vlado Babić (Perin) - 50 EU

28. Drago Marijanović - 50 KM

Prije nekih tjedana dana, preciznije na Dušni dan, kad su mnogi obilazili grobove svojih najmilijih, pomislio sam kako mi u dijaspori imamo i neke «specifične» probleme. Nama je taj odlazak na groblje jako otežan. U mojim razmišljanjima otišao sam i malo dalje i pokušao zamisliti neku sliku koja bi ilustrirala taj težak položaj i općenito život u dijaspori.
Danas, u modernom svijetu, svakodnevno gledamo brojne fotografije koje nam pružaju kakvu-takvu sliku života iseljenika. Međutim, jako je malo «autentičnih» slika iz onih vremena kad su prvi «pasošari» napuštali svoja ognjišta i u Europi tražili nadu za neki bolji život, ne sebe, već svojih obitelji, koje su uglavnom živjele dolje.
Uzeo sam papir i navečer napravio nekoliko skica, koristeći jedan moj stari crtež pokojnog oca kao «bazu». Sljedećih nekoliko večeri sam pomalo radio na crtežu. Sinoć bio puni mjesec, neće san na oči. Sjednem za stol i završim do kraja.
*****
Subota je popodne. «Gastarbajter» sjedi sam i zamišljeno gleda negdje daleko, kroz zamagljen prozor «barake».
– Zašto subota? – pita moja kći.
– Pa vidiš da se suši oprani «veš» – odgovara moja žena – a i jede se kuhana večera. Radnim danom su bile uglavnom konzerve, a tu je i malo vina.
I ona je imala oca gastarbajtera, poput mnogih u selu, pa se naslušala tih priča. Zimi, kad je bio «šleht veter» bili bi na odmoru, pa bi se skupljali oko ognjišta i pričali o životu u iseljeništvu.
– Pa mogla bi biti i nedjelja ujutro, veš se suši od sinoć?
– Ne može, vidiš da nosi radno odijelo. U nedjelju se nosilo misno odijelo – nastavlja moja žena – u subotu se još radilo, da se zaradi koja marka više.
******
Kod Anglosaksonaca pojam «blue collar» (plavi ovratnik) označava industrijske radnike, pretežno zaposlene u proizvodnom poduzeću i na «baušteli», a «white collar» (bijeli ovratnik) uredska, trgovačka, uslužna i slična zanimanja. Ukratko, plava «odijela» nose «šljakeri», a bijele košulje «gospoda». Simbiozom sam radnika predstavio kao velikog gospodina, u plavom «trližu», ali s bijelom košuljom, doduše, znojnom.
– Radnička klasa je najvažniji dio društva – znao je govoriti Žarko Dolinar – ako nemaš radnika, nemaš pertle za cipele, nemaš čekića, nemaš auta – nemaš ništa!
Dva rasklimana kreveta na sprat, za četiri umorna tijela. Dvije metalne kazete, «usklađene» s krevetima, u koje stane nešto malo čiste robe, koja krpa slanine, boca rakije i nekoliko starih pisama i fotografija na gornjoj polici. Stari radio za «pola sata za vas» i za «zvuke starog kraja». Otvoren prozor, koji gleda na susjednu baraku, da odagna miris graha, bijelog luka i znojnih čarapa.
Kazuje jedna stara guslarska pjesma: – Sve nabilo u barake klete, čizme, alat i duple krevete.
Ovih dana se društvenim mrežama širio neki (glupi) video koji karikira nekog novopečenog gastarbajtera. Ne zna njemački, a želio bi kupiti piletinu. Ode do police s jajima pa upita prodavača: – Wo ist Mutter? (gdje je majka?). Takvih «šala» je bilo i prije. Znalo se govoriti da su prvi gastarbajteri jeli konzerve za pse i mačke - «jer su jeftinije». Gluposti. Već spomenuti guslar je ovako pjevao:
– Ako hoćeš meso koje valja, moraš biti glumac kao Čkalja.
Rokćat kad ćeš kupit svinjetine, rikat kada želiš govedine.
Ako nećeš sve tako izvesti - konzervu ćeš svakog dana jesti!
Naravno da se tim «šalama» pokušavalo ismijati jadne ljude koji su iz čiste potrebe napustili svoje ognjišta, samo s jednom željom, da svojoj djeci omoguće lakši život, školovanje. Zato i ja ovaj crtež posvećujem svima koji su jeli grah u barakama i konzerve na bauštelama, kako bi njihova djeca mogla jesti za bijelim stolom.

Poštovani posjetioci bloga,
Napokon smo objavili fotografije sa Paljika. Bilo je lijepo a sve se završilo s ručkom za sve hodočasnike; ljubazni domaćini iz Babića potrudili su se da nitko ne ostane gladan i žedan. Sve se završilo lijepim druženjem na Paljikama i babičkoj vodi.
Hvala svima koji su došli na misu na Paljike.
Hvala svima koji su dali svoj doprinos svojim radom i dragovoljnim novčanim prilozima.
Pozdrav svima ma gdje god bili.

Poštovani posjetioci bloga:
Misa na Paljikama je 31.07.2022 u 11 sati.
Svi ste dobro došli, a ljubazni domaćini će se pobrinuti da nitko ne ostane niti gladan niti žedan.
Dobro došli !!!

Tog dana, 19 pripadnika HVO-a na Vlašiću su zarobili Srbi, većinu zarobljenika od kojih su neki bili ranjeni, okrutno su pobili. Petorica preživjelih razmijenjena su nakon desetak dana, tijekom kojih su prošli torture zbog kojih su svi razmijenjeni na nosilima. Preživjelima je, osim proživljenih trauma i tortura, najteže što za ovaj zločin do danas još uvijek nitko nije odgovarao.

Prvi veliki zločin koji su počinile srpska agresorske snage u srednjoj Bosni dogodio se u župi Ovčarevo, na platou Vlašića, na nadmorskoj visini od 1.460 m, na mjestu zvanom Galica, u općini Travnik, 15. svibnja 1992. godine. Naime, tada su srpske paravojne snage zarobile, mučile i okrutno ubile četrnaestoricu pripadnika travničkog HVO-a: Luku, Matu i Slavka Babića, Slavka Didaka, Zorana Domića, Stipu Jerkića, Pericu Lukića, Tadiju Marjanovića, Ivu Martinovića, Žarka Meljančića, Slavka Pendeša, Dragana i Mirka Rimca i Ivu Stojaka.
U travnju 1992. pripadnici tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi otpočeli su oružane napade na civilno pučanstvo općine Travnik i to na one dijelove općine na kojima su, u većini, živjeli Hrvati i Muslimani. Napadi, uglavnom granatiranje po civilnim ciljevima u gradu i selima, su dolazili sa područja planine Vlašić s obzirom da on, svojom nadmorskom visinom, dominira širim prostorom.
Na te ozbiljne srpske prijetnje HVO općine Travnik odgovara uspostavom obrambene linije na padinama planine Vlašić u smjeru sjeverozapad - jugoistok u dužini od oko 60 km. Otpočele su danonoćne borbe sa pripadnicima združenih srpskih snaga, koje su sačinjavali pripadnici tzv. JNA i raznih srpskih paravojnih postrojbi. U tim borbama je došlo do velikog broja žrtava na obje strane.
Dana 14. svibnja HVO je napao srpske položaje na Vlašiću i privremeno ovladao strateški izuzetno važnom Galicom, kotom sa koje se kontrolirala cijela Lašvanska dolina i šire.
Nakon što su nakon cjelodnevne borbe Srbi potisnuti prema unutrašnjosti Vlašića noć koja je uslijedila je iskorištena da se prestrukturiraju i osvježe brojnim snagama iz pravca Banja Luke. U ranu zoru narednog dana krenuli su u protunapad. Slabije, neiskusne i nedovoljno opremljene snage HVO bile su prisiljene da se povuku.
U dijelu Galice koja je pokrivena ovčarskim katunom na spavanju je zatečeno 13 bojovnika koji su se našli u okruženju. Pripadnici združenih srpskih snaga su ih nakon predaje na brutalan način ubili i masakrirali. Ivo Martinović uspio je ranjen pobjeći samo do nekoliko stotina metara udaljenog Kika gdje je od suboraca pronađen mrtav.
Dana 23.05.1993. godine provedena je identifikacija i vanjski pregled tijela ubijenih pripadnika HVO-a. Pregled je načinjen u mrtvačnici gradskog groblja u Travniku. Sva tijela su identificirana od strane rodbine i prijatelja. Nakon pojedinačnog pregleda svakog tijela i konstatiranja uzroka smrti dr. Faruk Turkić (patalog) je donio i Opći zaključak:
„...Kod svih poginulih su nađene ustrijelnine iz vatrenog oruđa pretežno u predio grudnog koša, vrata, neki u predio glave. Kod 11 leševa su nađeni opsežni prijelomi kostiju krova lubanje i kostiju lica. Ove povrede su nastale udarom tvrdim predmetom u predio glave i to s više snažnih zamaha. Ove povrede su nastale nakon povređivanja iz vatrenog oruđa čime je izazvano teško stanje zbog povreda grudnih organa i besvjesno stanje, a nakon toga dovršavanje agonalnog stanja udarima tupim predmetom. Leš identificiran kao Slavko Didak je zadobio smrtne povrede iz vatrenog oruđa i nakon toga je došlo do karbonifikacije zbog djelovanja plamena. Leš identificiran kao Tadija Marjanović je zadobio povrede iz vatrenog oruđa ispod lijevog oka, a nakon toga je s više udara tupim predmetom sa rubom došlo do prijeloma vratne kičme. Smrt kod svih je nasilna i na osnovu slučaja ubilačka. Kvalifikacija ubojstava s pravne strane je u nadležnosti suda...“.

Srbi su tako sačuvali Galicu. Narednih dana i mjeseci odatle su bjesomučno topništvom i tenkovima tukli po civilima Travnika ali i Dolca, Novog Travnika i mnogih mjesta u Lašvanskoj dolini. Najčešće su to bile odmazde za pretrpljene gubitke na bilo kom dijelu bojišnice. Travnik je bio najčešća meta gdje je stradalo na desetine civila, brojni zatečeni u svojim stanovima jer prije toga nisu uspjeli doći do skloništa. Sa Galice se neselektivno sijala smrt za koju do danas nitko nije procesuiran a time ni odgovarao

Poštovani posjetioci bloga
Kao i svake godine donosimo izvještaj o utrošenim sredstvima za misu na Paljikama. Gdje se može vidjeti gdje je svaka marka potrošena .
Možete vidjeti i spisak dobrih ljudi koji su da svojim dragovoljnim novčanim prilozima pomogli da ništa ne fali.Hvala svima od srca i pozdrav svima ma gdje god bili.
Za sve dodatne informacije možete se obratiti odboru za Babice.

1. PD PAKLARSKE STIJENE 100 KM
2. Ago Marjanivić 20 KM
3. Mijo Domić 20 KM
4. Lucija Kepić 50 KM
5. Mare Babić 40 KM
6. Marijan Valjan 20 KM
7. Dragan Valjan (Vajta) 100 KM
8. Slavo Babić (Frane) 100 KM
9. Babić Marinko (Frane) 50 EU
10. Babić Božo 20 KM
11. Barišić Velimir 50 EU
12. Dragan Babić 100FR
13. Dalibor Marjanović 100 KM
14. Ivica Lukić 100 KM
15. Barišić Ivo 20 KM
16. Župnik Župe Ovčarevo (Dario) 50 KM
17. Tvrtko Babić 200 KN
18. Josip Oršolić 50 EU

Dana 24.07.2021.godine akcija na uređenju puta za Babiće i košenje trave oko kapele.
Ukupni troškovi: 231,00 KM

Dana 01.08.2021.god. održana je misa na Paljkama. U prilogu troškovi hrane i pića:
Farma Ovčarevo ispekla i dovukla prase na Paljke: 220,00KM
Piće i hrana (5 gajbi piva, 3 kartona soka, plastične čaše, tanjuri,
vreće za smeće i kruh) 190,00KM
Ago M. - plaćen sir i prijevoz materijala na Paljke i povratak: 40,00KM
Ukupni troškovi za Misu na Paljkama: 450, 00KM
Ukupni troškovi za 2021.god. 681,00 KM
Ukupno novca skupljeno u 2021.god. 1246,00 KM
Ukupno stanje u 2021.god. rashodi – prihodi = 565,00 KM

Preneseno novca iz 2020. god. na dan 31.12.2020.god. 925,00 KM
Stanje računa u 2021.god. 565,00KM
Ukupno novca u 2021.g. je 925 + 565 = 1490,00 KM
Stanje računa u banci na dan 31.12.2021.god., te minus troškovi vođenja računa od strane banke je 4,49*12=53,88 KM iznosi 1436,12 KM

Za sva dodatna pitanja obratite se odboru za Babiće.
07.02.2022.godine Travnik - Paklarevo

Poštovani posjetioci bloga,

Evo malo novosti iz rodnoga kraja. Donosimo jednu lijepu priču u našem babičinu Augustinu Marjanoviću-Agi. Kao sto većina od vas zna Ago živi u Babićima, a i u Meljančevome dolu. Već duže vrijeme bavi se uzgojem koza i proizvodnjom kozjeg sira i mlijeka koji su jako traženi pogotovo u ovo vrijeme pandemije. Mnogi su prepoznali kvalitetu kozjeg mlijeka i sira tako da sve sto proizvede to sve i proda takoreći na kućnome pragu, a sve to uz pomoć svoje majke Gordane koja pravi vrhunski sir.
Evo nekoliko slika Age i njegovoga stada, a koliko je zanimljiv sugovornik i veliki radnik pogledajte i u videozapisu od Doline Lašve. Svi koji žele da kupe kozji sir i kozje mlijeko mogu nazvati na broj telefona 063 145 974.

Lijep pozdrav svima ma gdje god bili.



Video od DOLINE LAŠVE o našem Augustinu iz Babića



U nastavku priloga donosimo vam još dva video zapisa iz Babića o našoj Gordani Marjanović i Jeli Ćorić.
Hvala DOLINI LAŠVE na prelijepim videozapisima.

Postovani posjetioci bloga

Kao i svake godine prije mise na Paljikama napravi se radna akcja da bi se moglo doći na Svetu misu
Hvala svima koji su pomogli da svojim radom ili novcanom pomoći
Dobro došli u nedjelju 01.08.2021.na Paljike a ljubazni domaćini ce pripremiti rucak za sve hodočasnike

Pozdrav svima

Poštovani posjetioci bloga
Evo dobili smo i financijski izvještaj za 2020,gdje su prikazani svi troškovi za misu na Paljikama i održavanje kapelice.
Hvala svima koji su svojim dragovoljnim prilozima i radom pomogli da sve bude kako treba kao i uvijek do sada.
Pozdrav svima ma gdje god bili.
Odbor za Babice.

Poštovani posjetioci bloga

Izašla je nova knjiga fra Velimira Valjana pod naslovom Još uvijek pamtim. Knjiga sadrži tridesetak priča u kojima fra Velimir iznosi svoja iskustva i događaje koji su mu se duboko usadila u pamćenje. Knjiga je podijeljena u nekoliko poglavlja: Fratarske priče; Paklarske priče; Ratniče priče; Vlašičke priče i tako dalje. Knjiga se može nabaviti u Župnom uredu u Ovčarevu ili kod autora po vrlo povoljnoj cijeni.

Postovani posjetioci bloga:
Kako sto i sami znate misa na Paljikama je bila 02.08.2020.u 11 sati.
Kao i do sada uvijek dan dva prije mise domacini iz Babica a i drugi koji vole Babice ili korijene imaju gore potrude se na uredenju puta koji svake godine zaraste a i nevrijeme ucini svoje.
Na zalost u Babicima vise niko ne zivi.Ostali su prazni kao i vecina naseg sela Paklareva.Na zalost.
Evo malo fotki sa akcije na uredjenja puta i pripreme za solarnu rasvjetu na Paljikama a za kou se pobrinuo nas Babican
Zeljko Vrhovac na cemu se iskreno zahvaljujemo i njemu a i drugima koji su se odazvali na ovu akciju.



Ove godine bilo je dosta manje vjernika na Paljikama zbog ove Corone.
Misno slavlje predvodili su fra Velimir Valjan i fra Ivan Jakovic
Poslije mise domacini su pripremili rucak z sve vjernike.
Hvala im od srca.







Na majdenu se opet malo popilo i zamezilo i na kraju i zapjevalo.
Nadamo se da ce ova Corona proci i da se do godine sretnemo u sto vecem broju
Veliki pozdrav svima magdje god bili.



Nadamo se da necete zamjeriti zbog fotki koje su raznih velicina

Fotke smo dobili od;
Zupa Ovcarevo
Zeljko
Augustin
Bero
Josipa

Postovani posijetioci bloga;
Svi koji ste u u mogucnosti pozivamo vas na misu na Paljikama 02.08.2020.u 11 sati.
Vjeriövatno zbog Corona virusa biti ce manji odaziv vjernika a svima koji dojdu na misu neka ih prati zagovor Sv.Ante
Ljubazni domacini ce se potruditi kao i do sada da vas docekaju sa ruckom.
Pozdrav svima i dobro dosli na Paljike

U petak, 15. svibnja 2020. godine obilježava se 28 godina od stradavanja 14 Hrvatskih branitelja pripadnika HVO brigade "Travnička".

Toga su dana srpske paravojne snage i bivša JNA zatočile te na svirep i zločinački način likvidirale 14 branitelja na platou "Galica" Vlašić.

U spomen na njihovu žrtvu koju su podnijeli za slobodu i opstojnost hrvatskog naroda, u petak 15. svibnja 2020. godine s početkom u 10,45 sati bit će položeni vijenci i upaljene svijeće, nakon čega će se služiti Sveta misa s početkom u 11,00 sati ispred spomen obilježja "Galica" na Vlašiću, priopćili su iz Odbora za obilježavanje značajnih datuma Udruge Domovinskog rata općine Travnik.

Pocivali u miru bozijem.
















Tog dana, 19 pripadnika HVO-a na Vlašiću su zarobili Srbi, većinu zarobljenika od kojih su neki bili ranjeni, okrutno su pobili. Petorica preživjelih razmijenjena su nakon desetak dana, tijekom kojih su prošli torture zbog kojih su svi razmijenjeni na nosilima. Preživjelima je, osim proživljenih trauma i tortura, najteže što za ovaj zločin do danas još uvijek nitko nije odgovarao.

Prvi veliki zločin koji su počinile srpska agresorske snage u srednjoj Bosni dogodio se u župi Ovčarevo, na platou Vlašića, na nadmorskoj visini od 1.460 m, na mjestu zvanom Galica, u općini Travnik, 15. svibnja 1992. godine. Naime, tada su srpske paravojne snage zarobile, mučile i okrutno ubile četrnaestoricu pripadnika travničkog HVO-a: Luku, Matu i Slavka Babića, Slavka Didaka, Zorana Domića, Stipu Jerkića, Pericu Lukića, Tadiju Marjanovića, Ivu Martinovića, Žarka Meljančića, Slavka Pendeša, Dragana i Mirka Rimca i Ivu Stojaka.
U travnju 1992. pripadnici tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi otpočeli su oružane napade na civilno pučanstvo općine Travnik i to na one dijelove općine na kojima su, u većini, živjeli Hrvati i Muslimani. Napadi, uglavnom granatiranje po civilnim ciljevima u gradu i selima, su dolazili sa područja planine Vlašić s obzirom da on, svojom nadmorskom visinom, dominira širim prostorom.
Na te ozbiljne srpske prijetnje HVO općine Travnik odgovara uspostavom obrambene linije na padinama planine Vlašić u smjeru sjeverozapad - jugoistok u dužini od oko 60 km. Otpočele su danonoćne borbe sa pripadnicima združenih srpskih snaga, koje su sačinjavali pripadnici tzv. JNA i raznih srpskih paravojnih postrojbi. U tim borbama je došlo do velikog broja žrtava na obje strane.
Dana 14. svibnja HVO je napao srpske položaje na Vlašiću i privremeno ovladao strateški izuzetno važnom Galicom, kotom sa koje se kontrolirala cijela Lašvanska dolina i šire.
Nakon što su nakon cjelodnevne borbe Srbi potisnuti prema unutrašnjosti Vlašića noć koja je uslijedila je iskorištena da se prestrukturiraju i osvježe brojnim snagama iz pravca Banja Luke. U ranu zoru narednog dana krenuli su u protunapad. Slabije, neiskusne i nedovoljno opremljene snage HVO bile su prisiljene da se povuku.
U dijelu Galice koja je pokrivena ovčarskim katunom na spavanju je zatečeno 13 bojovnika koji su se našli u okruženju. Pripadnici združenih srpskih snaga su ih nakon predaje na brutalan način ubili i masakrirali. Ivo Martinović uspio je ranjen pobjeći samo do nekoliko stotina metara udaljenog Kika gdje je od suboraca pronađen mrtav.
Dana 23.05.1993. godine provedena je identifikacija i vanjski pregled tijela ubijenih pripadnika HVO-a. Pregled je načinjen u mrtvačnici gradskog groblja u Travniku. Sva tijela su identificirana od strane rodbine i prijatelja. Nakon pojedinačnog pregleda svakog tijela i konstatiranja uzroka smrti dr. Faruk Turkić (patalog) je donio i Opći zaključak:
„...Kod svih poginulih su nađene ustrijelnine iz vatrenog oruđa pretežno u predio grudnog koša, vrata, neki u predio glave. Kod 11 leševa su nađeni opsežni prijelomi kostiju krova lubanje i kostiju lica. Ove povrede su nastale udarom tvrdim predmetom u predio glave i to s više snažnih zamaha. Ove povrede su nastale nakon povređivanja iz vatrenog oruđa čime je izazvano teško stanje zbog povreda grudnih organa i besvjesno stanje, a nakon toga dovršavanje agonalnog stanja udarima tupim predmetom. Leš identificiran kao Slavko Didak je zadobio smrtne povrede iz vatrenog oruđa i nakon toga je došlo do karbonifikacije zbog djelovanja plamena. Leš identificiran kao Tadija Marjanović je zadobio povrede iz vatrenog oruđa ispod lijevog oka, a nakon toga je s više udara tupim predmetom sa rubom došlo do prijeloma vratne kičme. Smrt kod svih je nasilna i na osnovu slučaja ubilačka. Kvalifikacija ubojstava s pravne strane je u nadležnosti suda...“.

Srbi su tako sačuvali Galicu. Narednih dana i mjeseci odatle su bjesomučno topništvom i tenkovima tukli po civilima Travnika ali i Dolca, Novog Travnika i mnogih mjesta u Lašvanskoj dolini. Najčešće su to bile odmazde za pretrpljene gubitke na bilo kom dijelu bojišnice. Travnik je bio najčešća meta gdje je stradalo na desetine civila, brojni zatečeni u svojim stanovima jer prije toga nisu uspjeli doći do skloništa. Sa Galice se neselektivno sijala smrt za koju do danas nitko nije procesuiran a time ni odgovarao

Postovani posjetioci bloga:
Kao i nekoliko zadnjih godina donosimo vam financijsi izvjestaj za Paljike.
Svima koji su pomogli svojim donacijama iskreno se zahvaljujemo.

Završni godišnji izvještaj za Paljke - Babići
2019. godina
Dana 27.07.2019. akcija na uređenju puta za Babiće, rovokopač je uradio put od Vlačka do Paljika isti dan smo uradili i prokres kompletne trase puta.
Rovokopač plaćen 300.00 KM
Hrana za učesnike akcije 30.00 KM
Gorivo za trimere 10.00 KM Ukupni troškovi: 340.00 KM

Dana 29.07.2018. održana je misa na Paljkama, troškovi hrane i pića.
Farma Ovčarevo ispekla i dostavila prase 207.00 KM
Piće (8 gajbi piva, 3 kartona soka, plastične čaše,tanjiri,vreće za smeće i kruh) 240.00 KM
Ukupni troškovi: 447.00 KM

Ukupni troškovi za 2018.god. 787.00 KM
Stanje računa na dan 01.01.2019. preneseno iz 2018. 833.00 KM
Ukupno novca skupljeno u 2019.god. 705.00 KM
Ukupno novca u 2019.g. : 705 + 833 = 1538.00 KM
Stanje računa: prihodi – rashodi = 1538 – 787 = 751.00 KM
Stanje računa u banci na dan 31.12.2019.god. minus troškovi vođenja računa od strane banke 23,88 KM je 727,12 KM
Za sva dodatna pitanja obratite se odboru za Babiće.
08.01.2020.g Travnik - Paklarevo




SPISAK DONATORA ZA MISU NA PALJKAMA
Za 2019.godinu

1. PD PAKLARSKE STIJENE 100 KM
2. VALJAN DRAGAN (vodovod paklarevo) 100 KM
3. PERO MARJANOVIĆ 50 EU
4. NEVJESTIĆ ILIJA 10 KM
5. JOZO ČORIĆ 20 KM
6. MARE ČORIĆ 20 KM
7. MAČIĆ DADO 100 KM
8. VJEKO BABIĆ 20 KM
9. MIJO DOMIĆ 10 KM
10.STIPO ČORIĆ 50 KM
11.SLAVKO BABIĆ (zec) 30 EU
12.FRANO ČORIĆ (frčko) 20 km
13.TVRTKO BABIĆ (kiko) 400 KU
14.TIJO VALJAN (mjesna zajednica) GAJBA PIVE
15.JOSIP VALJAN KLANJE I PEČENJE KRMETA DONACIJA

HVALA SVIMA OD SRCA
Odbor za Babice
Financijski izvjestaj napravio Zeljko Vrhovac