**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Poštovani posjetioci bloga evo napokon je došao na red i post o misi na Paljikama,a koji je zbog dužine posta o sijelu u Paklarevu došao tek sada na red,a morali smo i vidjeti kako su i naši dragi gosti iz Slavonije to vidjeli sa svojim očima i ušima.Oni su oduševljeni sa Paklarćanima,Paklarevom i Vlašićem i ćitavom župom Ovćarevo i srednjom Bosnom. Upravo dok ovo pišem(01.09.2012) planinari p.d.Paklarske stijene nalaze se u posjeti planinarima u Našicama a od Davora Goluba očekujemo da nam sve to napiše i pošalje.
Dakle iako je bila subota i za većinu radni dan,a istu noć je bilo i sijelo u Paklarevu,skupio se veliki broj vjernika na Paljikama. A i ovaj puta bilo ih je iz ćitavoga svijeta,a gospodin Marinko Babič iz Slavonske Požege je bio na misi na Paljikama nakon 46 godina,jer su njegovi roditelji Mijio i Drage Babić sredinom 60-tih godina odselili iz Babića za boljim životom u Slavoniju.
Još bi spomenuo obitelj Bungić koja zadnjih nekoliko godina redovito dolazi na misu na Paljikama a ćiji je otac Mato Bungić poćetkom 60-tih godina odselio iz Babića na Dolac.
Moram spomenuti i Franu Injiča-Zeku koji reće da nije bio na Paljikama na misi više od 30 godina i od sada će svoj godišnji planirati takoda bude na misi na Paljikama.
Naravno i velike pohvale i svima ostalima koji su došli na Paljike po velikoj vrućini.
Misno slavlje predvodio je fra Josip Tomas koji nakon 2 godine boravka u župi Ovčarevo odlazi u drugu župu.
Nakon mise se zapjevalo i popila rakija a oni koji su bili žedni otišli su na izvor hladne vode u Babićima koja je po ljeti tako hladna da u mozak udara,a kako rekoše oni sa kojima smo prićali na izvoru nemože je ništa zamjenit.
Poslije se kremulo prema Majdenu gdje su već bili razapeti suncobrani koji su bar malo štitili od sunca koje je nemilice pržilo.
A da niko ne bude gladan i žedan pobrinuli su se ovaj puta Tijo,Pero i Toni.

Napomena:
Misa na Paljikama je za sve vjernike a ne samo za one koji rade u inozemstvu,i nije nikakva privatna misa,kao ni sijelo u Paklarevu ili dom na Galici.Sve su to stvari jako bitne za Paklarevo a i šire.Ovaj put misa je bila subotom jer je u nedjelju 29.07.bila mlada misa u Ovćarevu.Žalosno je što ima i takvih osoba koje tako misle i neka im je na sramotu.Neka im bog oprosti jer neznaju što čine,a jedan odlazak na mladom nediljom na Paljike dobro bi takvima došao.


FOTKE SA PALJIKA PRIJE ,ZA VRIJEME I POSLIJE MISE.






Slavko Valjan-Sprećo.
Prvi samouki kipar iz Paklareva koji je gospin kip izradio od drveta u Karlovcu a Božo Babič ga dovezao na Paljike.
Hvala obadvojici.


OD PALJIKA DO BABIĆKE VODE.
Vraćajući se sa Paljika prema Babićima i babićkoj vodi,u društvu starih prijatelja nekako smo svi sa tugom u oćima gledalo u zarasle voćnjake,voče koje je rodilo a nema ko da ga bere ,travu koju nema ko da kosi,kuće koje su se urušile same od sebe,štale koje su nekada bile pune stoke sada zjape prazne,a selo Babići potpuno prazno.Nažalost.
Ljudi su otišli za boljim životom.Rat je ućinio svoje.
Ovu pjesmu koju sam prvi puta ćuo na mladoj misi a napisala ju je Ivanka Janković(bukovićka),poklanjam svima vama koji ste morali napustit rodnu grudu.Rijeći ove pjesme govore sve.Mnogi od nas će se prepoznati u ovoj pjesmi.mnogima će i suza kanuti niz lice,kroz glavu će im se vratiti slike iz prošlosti sjetit će lijepih dana djetinjstva.
Pozdrav svima ma gdje god bili.
Ivanki Janković(bukovićki) iz Jankovića se od srca zahvaljujemo za ovu prelijepu pjesmu a objavit će mo i druge njezine pjesme koje je napisala.

U MOM RODNOM KRAJU.

Što godinama hranila je naše stare
samo svojim plodom, bez dinara i bez pare,
neorana osta naša njiva
neobrana lomi nam se šljiva
što kad prođe kroz kazan
nemoš ostat prazan
kapljica sveta ta
što sve boli lijei u mom rodnom kraju
hrana za dušu i tjelo i merak za raju.

Sad nekima i kamenje iznad grobova smeta
samo što ime na njemu je drugo
treba ga uklonit sa ovoga svijeta izbrisat mu svaki trag
bez razmišljanja da i on nekome je drag.
Ali ti bezdušnici samo vide svoje egoisti
ni svijesni nisu da pred bogom svi smo mi isti.

Dok grobovi naši vape
a kuće nam prazne zjape
pojedine bez prozora i bez vrata
mnoge bez oca majke bez sestre i brata.
Stoje zidovi tako sami i pusti
a svaki bi imao puno toga da izusti.
Pamte oni puno tuge radosti i smijeha
pa i tog slatkog istocnoga grijeha
gdje se iz ljubavi rađala ljubav zajedništvo i poštenje
kad svaki komšija bi bio pozvan na krštenje.

Danas zidovi samo stoje zarasli u polje ruža
što cijelim krajem opojni miris njihov se pruža
podivljale jadne pune žbunja i trnja
sudbina im nemož bit crnja.

Kad sam tu ublizini to trnje postaje pitomo i meko
kao da mi veli natebe sam ćeko
kao da mi veli đesi bolan tako dugo
o radosti moja moja tugo.

Baš kao i ove ruže
naši stari,sami sa sobom se druže
često bolesni i sami sebi prepušteni
od svih zaboravljeni i napušteni
željno išćekujuć taj da,
kad nam mogu kazat đesi bolan.
Jer sami liježu i sami se bude
kad doćekaju novi dan i sami se sebi čude.
ko godina dug im dan
noću nedolazi san
srce im od straha lupa
šta ako neko na vrata zalupa.

Nebijaše oni uvjek sami
njihovi najmiliji tamo su negdje vani
ostaviše svoju rodnu grudu
da tamo negdje sretniji budu.

I oni su kao cvijeće
koje nikad u potpunosti primiti se neće
uvijek traže grumen svoje njive
i grančicu svoje šljive
kao i onaj miris i ružinu ljepotu
da im bude lakše u životu.


Tako su svi osuđeni na neku tugu
u najbližem obiteljskom krugu.

Volim tu grudu, njivu i šljivu i brdo iznad moje kuće
što me uvijek sebi vuće.

Volim tu zemlju napaćenu i ponosnu,
volim otići u Bosnu.

Volim tog našeg čovjeka po svojoj prirodi dosta jednostavan
rađa se samo tu i niko mu nije ravan.

Mnogi danas nažalost drukčije to vide
i onoga svoga pomalo se stide
roda bosanskohrvatskoga.

Govor njihov bolan često ih odaje
da iz Bosne je on se poznaje.

Pa ako ćemo i po onoj božijoj
sad dobro me čuj


SVOJE VOLI, A TUĐE POŠTUJ


Ivanka Janković (bukovićka)






MAJDEN-PJEŠĆARA







POD SIDACOM.

Več je postala neka tradicija da kad se na Majdenu popije,zamezi i zapjeva i krene kućama da se zastene pod 100-godišnjom kruškom zvanom sidac.U debeloj hladovini popije se po neka piva i pjesma zapjeva.
Eto tako prođe i još jedan prelijepi dan na Paljikama gdje ćovjek sretne drage osobe koje nije godinama vidio.
I na kraju rastanak uz riječi"VIDIMO SE I DO GODINE AKO BOG DA"
Pozdrav svima ma gdje god bili

Poštovani posjetioci bloga evo kao što ste vidjeli najbrojniji gosti sijela u Paklarevu bili su Slavonci.
A o tome kako su oni putovanje iz brdovite Slavonije u ravnu Bosnu (malo šale)doživjeli ,fotkama i tekstom zabilježio i napisao jedan od glavnih krivaca za ovakvu suradnju je Davor Golub,slavonac po rođenju ali dobrim dijelom Paklarčanin u u duši.
Hvala Davore

Paklarevo, prekrasno biser - selo, smješteno podno samih Paklarskih Stijena, najljepšeg dijela planine Vlašić. S donje strane sela teče bistra i brza rijeka Lašva...Unatoč svim nedaćama, uspjeli su opstati i sačuvati svoj hrvatski jezik, običaje i kulturu.


A kakav su dobar i lijep nastup imali na sijelu u Paklarevu pogledajte na videozapisu koji je snimio i uredio Zoran Bilješko




Na put su krenuli: HKD Lisinski Našice, PD Krndija Našice, predstavnici LU Jelen Našice, direktor TZ Našice prof. Srećko Perković kao predstavnik Grada, prof. Mirko Kruljac kao predstavnik sportskog saveza. Kao prethodnica, u petak 27. srpnja 2012. krenuli smo nas četvero: predsjednik PD-a Stjepan, tajnik Branko, moja majka Lidija i ja...
Na putu prema odredištu zastali smo poslije Dervente i izišli iz auta da malo protegnemo noge, nakon dugog čekanja u ugrijanom autu na graničnom prijelazu Slavonski Brod. Ovo je etno selo u izgradnji, ali (vlasnik kaže) sa tek 20% predviđenih sadržaja, za sada.
Nisam mogao odoljeti i ne zastati fotografirati ovo čudesno zdanje. No, ništa manje čudna zdanja imamo i mi u Našičkom Markovcu, jel?
No, mora se priznati, u Srednjoj Bosni, naročito u krajevima sa hrvatskim stanovništvom,vidi se da se radi i gradi naveliko..
U samo Paklarevo stigli smo poslije 19 sati navečer. Pozdravljanje s domaćinima i pogled prema Vlašiću, na koji se sutra valja popeti...
Sjeli smo u prostorije kulturno - sportskog centra Paklarevo. Za početak - domaća šljiva..
Ganuti predsjednik PD Krndija. Ovo mu je pomoglo da dođe k sebi :)
Taman smo stigli na završno uređivanje pozornice za sutarašnju smotru folklora "Sijelo u Paklarevu 2012."
Domaćin kod kojega smo prvu noć bili na konaku, Slavko Barišić. Marljivo je radio do kasno u noć, obasjan reflektorima...
Srdačni domaćini
Domaćin priprema doručak
Doručak. Naši slavonci oduševljeno tamane razne pite, a naročito im se svidio čuveni slani vlašićki ovčji sir.
Predsjednik IFD Paklarevo Marko Bokulić - Boto, alfa & omega folklora, glumac, radioamater i nadasve - ljudina.
Kako smo rano ustali, vrijeme do dolaska autobusa sa našim sugrađanima iskoristili smo da malo Stjepanu i Branku pokažem selo. Prošetali smo malo gornjim dijelom sela prema zaseoku Babići...
Zora u Paklarevu...
U gornjem dijelu sela, poviše Vlaka prema Babićima...
Susreo sam i svog starog ratnog prijatelja Bracu
Sve je puno autohtonog bilja. Što mislite, kakav je tek med?
Nismo mogli proći pokraj kuće starog prijatelja Stipe Parića - Pipe, a da ne popijemo kavu i rakijicu. Iako živi u Zagrebu, Stipo je vlastitim rukama obnovio kuću i uskoro se vraća u Paklarevo. da uživa u zasluženoj mirovini. Iako je bio ratni zapovjednik satnije, nije na nikakvoj skrbi već vrijedno radi u "Geotehnici"
Plakat na ulazu u KSC Paklarevo
Našičani su javili da ulaze u Travnik. Niko Marjanović i ja otišli smo do magistralne ceste Travnik - Jajce dočekati autobus s gostima. Tamo sam uočio zanimljiv natpis :))
Evo, našičani stižu!
Predsjednik HKD Lisinski Danko Justić u srdačnom razgovoru s mr. Zoranom Valjanom
Goste je dočekao vreli ćumur - roštilj s travničkim ćevapima u somunu. Krkaj bez ograničenja do mile volje :)
Cure iz HKD Lisinski, sa stepenica KSC-a promatraju panoramu Vlašića na kojemu je organizirano noćenje.

U autobusu na putu prema selu Ovčarevu, mjestu sa kojega su planinari započeli uspon na Vlašić. Moj stari ratni prijatelj Marinko Valjan, kojeg sam vidio sada nakon 20 godina, inače živi u Njemačkoj. Odmah se ponudio od srca da bude jedan od vodiča na ovoj planinarskoj turi...
Najhrabriji dio planinara s vodičima se uputio na vrlo zahtjevan uspon Ovčarevo - Kraljevo Guvno - Brajkovica - Devećani - Galica. Mi ostali nastavili smo starom vlašićkom cestom prema Galici, našem odredištu. Usput smo zaustavili autobus i izišli fotografirati se podno samih Paklarskih Stijena.
Članovi HKD Lisinski podno Paklarskih Stijena na staroj vlašićkoj cesti
Konačno - Galica!
Ekipa se polako smjestila po vikendicama. Odmor u hladovini i uživanje u pogledima...
...poput ovoga...
...i ovoga...
...eh, meraka...
Domaćin koji je cijelo vrijeme bio s nama na Galici i brinuo se da nam ništa ne nedostaje bio je ljudina Niko Marjanović (u prugastoj majici) sa kćerkicom Nikolinom


Zapalili smo svijeću i odali počast 14 zvjerski ubijenih zarobljenih suboraca iz HVO-a koji su ovdje pobijeni 15. svibnja 1992. nakon bitke na Galici od četnika i JNA. Niko Marjanović sve nam je vrlo potresno opisao jer je on jedan od trojice preživjelih. Ovo je pobudilo mučna sjećanja nas koji smo se uspjeli probiti iz okruženja...
Prije 6 godina podignut im je zaslužen spomenik. Ne ponovilo se!
Nova članica PD Krndija, Lidija Siljanoska uživa u svježem planinskom zraku i krasnim pogledima. Posebno mi je drago da je odlučila poći s nama na Vlašić i u Paklarevo.
Krenuli smo lagano prema planinarskom domu PD Paklarske Stijene u izgradnji. Dom se gradi isključivo vlastitim sredstvima uz nešto donacija, bez ikakovih kredita. I uz puno dobrovoljnih radnih akcija. Svaka čast.
Dva dana ranije, noću je košnice posjetio medvjed :))
Po minski sumnjivom terenu, naravno, nismo išli. Ovo je samo fotka za uspomenu...


Pokraj samog doma zatekli smo jedno veselo društvo iz susjednog sela Ovčarevo, uz roštilj i janje na ražnju. Odmah je ponuđeno hladno pivo i sokovi. Ovdje sam saznao da sam poginuo u ratu. Saznavši tko sam momak je sav ozaren rekao "E baš mi je drago da niste poginuli!"...a kako je tek meni drago :))
A drago mi je da je i majka Lidija vidjela sve ovo
E sad mi jedno vrijeme nije radio fotić jer sam čekao da se baterije napune. Nastavak priče je u Paklarevu, gdje smo se spustili autobusom nakon što je planinarska ekipa završila hodnju od preko 6 sati. Svi su uspjeli. U Paklarevu su nas došli prije smotre pozdraviti stari ratni prijatelji...
Stari prijatelj Vis.Ljudina kakva se rijetko sreće. I po srcu - i po visini (skoro 2 metra)


Prijatelj Šanta, inače harmonikaš IFD-a, ovdje na Sijelu zadužen za mix pult
Iščekivanje pred početak smotre folklora.
Uvodnu riječ imao je naš Boto




Čast da krenu na čelu svečanog mimohoda folklornih društava imali su članovi našeg HKD Lisinski, kao posebno dragi gosti iz Republike Hrvatske.
...našu povorku pratio je posebno gromoglasan pljesak. Našičani u Paklarevu uživaju poseban status...svi, bez razlike...
...a pogled na lijepe slavonke mamio je uzdahe ovdašnjih momaka...
Na začelju naše povorke išli su tamburaši. Zvuk tamburice milovao je uha domaćina.


Ovo je stvarno iznenađenje. Ovo na čelu povorke KUD "Borac" Travnik su baranjske narodne nošnje. Naime, u drugoom nastupu izveli su odličnu koreografiju iz Baranje!Predsjenik PD Krndija, inače zagorac iz Popovca u Baranji,
...članice KUD "Borac" iz Travnika u svečanoj povorci...
...ovo je vrhunski sastav, profesionalci u tom poslu...

...nadam se da će ovo vidjeti netko od brojnih obitelji Mihalj koje žive u Našicama. Ovo je folklorno društvo iz mjeta Rakitno kod Posušja, odakle svi Mihalji vuku korijene...
...mladi folkloraši iz Rakitna...
KUD iz Viteza



KUD Dinara iz Livna, imaju tradiciju dugu preko 100 godina, isto kao i naš "Lisinski"...povorka folkloraša iz Livna, detalj.

KUD iz mjesta Turbe, inače muslimani - bošnjaci. Iako je Paklarevo za vrijeme rata bilo samom u hrvatsko - muslimanskom sukobu i mnogo je ljudi iz Paklareva u njemu poginulo, dobili su snažan pljesak i niti jedan ružan povik. U ovome se ogleda širina srca i duše, ljudskost ovdašnjih Hrvata...

A SADA PAKLARĆANI...
...i na kraju - domaćini, IFD Paklarevo. U povorci najprije najmlađi...


...a za njima ostali, pjevajući..
...u koloni lijepe paklaranke...
...na licu Mije Valjana, tajnika IFD-a (u pozadini) vidi se koliko je sretan...

Mladi voditelji programa, Matea Barišić i Marijan Vrhovac
Lijepa mlada voditeljica, Monika Valjan. Ista majka Jadranka...


Započelo je nastupom domaćina...
Koji su izveli i scenu tradicijke prošnje tj. odlaska po mladenku...


Program je prekinut da se na pozornicu iznese stol i u izuzetno svečanoj atmosferi potpiše "Sporazum o prijateljstvu i suradnji" između PD Paklarske Stijene iz Paklareva i PD Krndija iz Našic

Pardon, povelju a ne sporazum :) Povelju su potpisali u ime dr. Velimira Valjana, predsjednika PD Paklarske Stijene - tajnik PD Mijo Valjan i predsjednik PD Krndija Stjepan Mravlinčić

Tajnik PD Krndija Branko Grubač uručio je lijep financijski prilog za završetak planinarskog doma


Sve je pratila mnogobrojna publika. Mnoštvo naroda. Napravio sam puno fotki sa nastupa, no sve su mutne.
Na kraju programa, mnoštvo se uhvatilo u kolo. Do zore!
No comment. Srce i duša - puni!


Iduće jutro, u zoru 29. srpnja 2012., nedjelja, ponovo sam prošetao sporednim, meni dragim sokačićima..
Popio sam kavu i rakijicu, naravno i zamezio, kod gospodina Valjana, oca mojeg prijatelja Mije

Pa opet popio kavu i najeo se izvrsnog vlašićkog sira kod starog ratnog druga Dragana Valjana - Dadija. Dadi se sada bavi pčelarstvom, u mirovini je, a upoznao sam i njegovu suprugu, matičarku u gradu Travniku. Krasna obitelj!
Na poklon sam dobio nekoliko tegli izvrsnog vlašićkog meda, jednu za našeg našičana Josipa Blaževića - Jopu, koji je zajedno sa Markom Vukojom i sa mnom bio jedan od trojice našičana u HVO Paklarevo. Odatle ova suradnja i vuče korijene.
Skupina planinarki PD Krndija koju smo zatekli u KSC-u Paklarevo nakon povratka sa mlade mise u Ovčarevu
Pristižu i folkloraši i dio planinara koji nije otišao na uspon na Paljenik, najviši vrh Vlašića. Vraćaju se iz posjeta olimpijskom centru za zimske sportove Babanovac na Vlašiću
Iz Paklareva nitko NE SMIJE gladan i žedan na put
U povratku, odmor na čuvenoj Plavoj Vodi u samom Travniku
Finale, kafić "Roko" Našice. Karlovačko limun za osvježenje :)))

Dragi Paklarćani ovim putem želimo da vam se zahvalimo na ukazanome gostoprimstvu,na svemu što ste ućinili za nas našičane da ovaj posjet ostane u nezaboravnoj uspomeni.Kada smo krenuli na put za Paklarevo pojedinci su bili još pomalo skeptićni,jer nisu znali gdje i kod koga idu.
Ali poslije dva dana boravka kod vas u Paklarevu i i svemu što smo vidjeli i doživjeli,mnogi nisu mogli da sakriju suze u oćima zbog rastanka,ali i sreče što su mogli da upoznaju te ćestite i ponosne ljude ispod Paklarskih stijena,njihove obićaje,kulturu,vjeru u boga i jako dobru kuhinju.
Hvala svima koji su na bilo koji naćin doprinjeli da se lijepo osjećamo u Paklarevu.

Gosti iz Našica.


Zoran i Sanja Bilješko fotograf i kamerman koji su besplatno snimali sijelo u Paklarevu.

Josip Oršolić-Oška i Zoran Bilješko.


Na sijelu u Paklarevu upoznao sam dosta osoba,ali posebno mi je drago što sam upoznao bračni par Bilješko,Sanju i Zorana kojima možemo zahvaliti za one prelijepe fotke i video zapise,a gotov je i DVD sa sijela u Paklarevu koji se mođe nabaviti kod Marka Bokulića -Bote.Zoran i Sanja su to odradili sve besplatno i za primjer kako se voli rodni kraj.mada nisu rođeni u Paklarevu nego u susjednome Potkraju.Krasne osobe.

Upoznao sam i Josipa Oršolića-Ošku koji uređuje blog -Kliknu vilo sa Paklarskih stijena -koji se trudi da se o Paklarevu zna što više u svijetu.

Pozdrav svima.



Za ovaj lijepi i opširan prilog o gostivanju Slavonaca u Paklarevu napravio je Davor Golub na ćemu mu se iskreno zahvaljujemo.

Poštovani posjetioci bloga prije svega da vam prenesemo pozdrave iz rodnoga kraja svima vama koji niste bili u mogučnosti biti nazoćni ovim događajima(a bilo ih je dosta).Evo za početak fotke i videozapis sa sijela u Paklarevu.
Ndamo se da če te uživati gledajuči ove fotografije i videozapise.
Pozdrav svim učesnicima sijela u Paklarevu a posebni pozdravi našim gostim iz ravne Slavonije iz Našica koji su došli u velikome broju(više od 50 osoba),a donijeli su i poklone a članovi planinarskog društva Krndija uručili su i 3000 kuna za nastavak izgradnje planinarskoga doma na Galici,na čemu im se iskreno zahvaljujemo.
A da bi ovo sve ostalo zabilježeno potrudili su se Zoran i Sanja Bilješko iz Potkraja,koji su to sve snimili besplatno,i za to im velika hvala.Evo videozapis sa fotkama je gotov kad bude ubrzo i dvd gotov moći će te ga nabaviti kod Bote.Sav prihod od prodaje dvd-ija ide za potrebe IFD-a Paklarevo.
Pozdrav svima ma gdje god bili.






NAŠIČKI FOLKLORAŠI I PLANINARI U BIH
Oduševili Hrvate iz Lašvanske doline.


NAŠICE - Članovi HKD-a "Lisinski" iz Našica nedavno su gostovali na smotri folklora "Sijelo u Paklarevu" na kojoj su nastupila i društva iz Posušja, Livna, Viteza, Travnika, Turbe te domaćini iz Paklareva, Izvorno folklorno društvo "Paklarevo". Poziv na smotru uslijedio je nakon boravka folkloraša iz Paklareva koji su u lipnju sudjelovali na smotri u Našicama. Našičani su se uz pratnju tamburaškog orkestra predstavili u najboljem izdanju, za što su bili nagrađeni velikim pljeskom.
- Izuzetno smo zadovoljni gostovanjem u Paklarevu gdje smo oduševili svojim nošnjama, običajima i pjesmom. Svaki naš izlazak na pozornicu bio je nagrađivan velikim pljeskom. Bila nam je čast nastupiti na sijelu, a osim što smo predstavili kulturnu baštinu Slavonije, ova smotra iskorištena je za druženje i dogovore o novim susretima - istaknuo je predsjednik HKD-a "Lisinski" Danko Justić.
U Paklarevu su boravili i članovi Planinarskog društva "Krndija" Našice koji su svoje domaćine, Planinarsko društvo "Paklarske stijene", iznenadili humanitarnom gestom. Našički planinari uručili su novčanu donaciju u iznosu od 3.000 kuna za dovršetak izgradnje planinarskog doma na Galici. U sklopu boravka u Paklarevu za Našičane je organiziran izlet na Paklarske stijene, obilazak skijaškog centra Babanovac, višesatna pješačka tura po planini Vlašić te obilazak planinarskog doma Devečani na 1.763 metra visine i najvišeg vrha Paljenika na 1.943 metra.
- Impresivno je to što je na Vlašiću izgrađen novi sportski centar, puno smještajnih objekata, a posebno me oduševilo skijalište. Raduje nas što ćemo naše domaćine Hrvate iz Lašvanske doline ugostiti već u rujnu za festival Dani slavonske šume te ćemo se potruditi da se osjećaju ugodno kao i mi u Paklarevu - rekao je Mirko Kruljac iz Društva pedagoga fizičke kulture Grada Našica. Folklorašima i planinarima u Paklarevu pridružili su se i predstavnici LD-a "Jelen" i TZ-a Našica.S.Fridl



Zoran i Sanja Bilješko kamerman i fotograf sijela u Paklarevu.

Zoran Bilješko i Josip O.-Oška.

Na donjoj fotki vidimo one koji su se pobrinuli da gosti sjela u Paklarevu ne budu ni gladni ni žedni.Posao su odradili momački na čemu im čestitamo,a isto tako i onima koji su to radili u prostorijama škole gdje su bili na usluzi učesnicima sijela u Paklarevu.
Svima 5 plus.


VIDEOZAPIS O PTPISIVANJU POVELJE O SURADNJI PLANINARSKIH DRUSTAVA I SA PRELIJEPIM FOTKAMA SA VLASICA.
SVE JE TO NAPRAVIO ZORAN BILJESKO KOME SE ZAHVALJUJEMO.

.




KRATKI VIDEO SIJELA U PAKLAREVU 2012.KOJI JE SNIMIO I UREDIO ZORAN BILJESKO .HVALA ZORANE


VIDEIZAPIS SA FOTKAMA SJELA U PAKAREVU KOJI JE UREDIO ZORAN BILJEŠKO.




HSKD Rakitno Posusje-sijelo u Paklarevu 2012 .
Videozapis uredio Zoran Bilješko




KUD Lisinski iz Našica.
Videozapis uredio Zoran Bilješko.


KUD-Turbe.Najmlađe društvo u BiH.
Videozapis uredio Zoran Bilješko.


KUD Borac Travnik.
Videozapis uredio Zoran Bilješko



Jedan mali dio vesele atmosvere u Paklarevu 28.07.2012 ugodno gledanje uz napomenu.
Svi koji zele imati komplet od 2 DVDa sa SIJELA U PAKLAREVU 2012.
Komplet se moze naruciti samo kod IFD Paklarevo (Marko Boto Bokulic)
Videozapis uredio gospodin Zoran Biljesko kojemu se iskreno zahvaljujemo.





Videozapis nastupa IFD-a Paklarevo na Potkrajsko-Turbetskoj fešti koja je održana 24.07.2012.
Još jedan jako uspješan nastup naših folkloraša.a sve je to svojom kamerom zabilježio Zoran Bilješko kojemu se zahvaljujemo.



FOTKE SA SIJELA U PAKLAREVU 2012
Josip Oršolić(Ošla)