Marketing
PUT IZ SLAVONIJE NA SIJELO U PAKLAREVO
Poštovani posjetioci bloga evo kao što ste vidjeli najbrojniji gosti sijela u Paklarevu bili su Slavonci.
A o tome kako su oni putovanje iz brdovite Slavonije u ravnu Bosnu (malo šale)doživjeli ,fotkama i tekstom zabilježio i napisao jedan od glavnih krivaca za ovakvu suradnju je Davor Golub,slavonac po rođenju ali dobrim dijelom Paklarčanin u u duši.
Hvala Davore
Paklarevo, prekrasno biser - selo, smješteno podno samih Paklarskih Stijena, najljepšeg dijela planine Vlašić. S donje strane sela teče bistra i brza rijeka Lašva...Unatoč svim nedaćama, uspjeli su opstati i sačuvati svoj hrvatski jezik, običaje i kulturu.
A kakav su dobar i lijep nastup imali na sijelu u Paklarevu pogledajte na videozapisu koji je snimio i uredio Zoran Bilješko
Na put su krenuli: HKD Lisinski Našice, PD Krndija Našice, predstavnici LU Jelen Našice, direktor TZ Našice prof. Srećko Perković kao predstavnik Grada, prof. Mirko Kruljac kao predstavnik sportskog saveza. Kao prethodnica, u petak 27. srpnja 2012. krenuli smo nas četvero: predsjednik PD-a Stjepan, tajnik Branko, moja majka Lidija i ja...
Na putu prema odredištu zastali smo poslije Dervente i izišli iz auta da malo protegnemo noge, nakon dugog čekanja u ugrijanom autu na graničnom prijelazu Slavonski Brod. Ovo je etno selo u izgradnji, ali (vlasnik kaže) sa tek 20% predviđenih sadržaja, za sada.
Nisam mogao odoljeti i ne zastati fotografirati ovo čudesno zdanje. No, ništa manje čudna zdanja imamo i mi u Našičkom Markovcu, jel?
No, mora se priznati, u Srednjoj Bosni, naročito u krajevima sa hrvatskim stanovništvom,vidi se da se radi i gradi naveliko..
U samo Paklarevo stigli smo poslije 19 sati navečer. Pozdravljanje s domaćinima i pogled prema Vlašiću, na koji se sutra valja popeti...
Sjeli smo u prostorije kulturno - sportskog centra Paklarevo. Za početak - domaća šljiva..
Ganuti predsjednik PD Krndija. Ovo mu je pomoglo da dođe k sebi :)
Taman smo stigli na završno uređivanje pozornice za sutarašnju smotru folklora "Sijelo u Paklarevu 2012."
Domaćin kod kojega smo prvu noć bili na konaku, Slavko Barišić. Marljivo je radio do kasno u noć, obasjan reflektorima...
Srdačni domaćini
Domaćin priprema doručak
Doručak. Naši slavonci oduševljeno tamane razne pite, a naročito im se svidio čuveni slani vlašićki ovčji sir.
Predsjednik IFD Paklarevo Marko Bokulić - Boto, alfa & omega folklora, glumac, radioamater i nadasve - ljudina.
Kako smo rano ustali, vrijeme do dolaska autobusa sa našim sugrađanima iskoristili smo da malo Stjepanu i Branku pokažem selo. Prošetali smo malo gornjim dijelom sela prema zaseoku Babići...
Zora u Paklarevu...
U gornjem dijelu sela, poviše Vlaka prema Babićima...
Susreo sam i svog starog ratnog prijatelja Bracu
Sve je puno autohtonog bilja. Što mislite, kakav je tek med?
Nismo mogli proći pokraj kuće starog prijatelja Stipe Parića - Pipe, a da ne popijemo kavu i rakijicu. Iako živi u Zagrebu, Stipo je vlastitim rukama obnovio kuću i uskoro se vraća u Paklarevo. da uživa u zasluženoj mirovini. Iako je bio ratni zapovjednik satnije, nije na nikakvoj skrbi već vrijedno radi u "Geotehnici"
Plakat na ulazu u KSC Paklarevo
Našičani su javili da ulaze u Travnik. Niko Marjanović i ja otišli smo do magistralne ceste Travnik - Jajce dočekati autobus s gostima. Tamo sam uočio zanimljiv natpis :))
Evo, našičani stižu!
Predsjednik HKD Lisinski Danko Justić u srdačnom razgovoru s mr. Zoranom Valjanom
Goste je dočekao vreli ćumur - roštilj s travničkim ćevapima u somunu. Krkaj bez ograničenja do mile volje :)
Cure iz HKD Lisinski, sa stepenica KSC-a promatraju panoramu Vlašića na kojemu je organizirano noćenje.
U autobusu na putu prema selu Ovčarevu, mjestu sa kojega su planinari započeli uspon na Vlašić. Moj stari ratni prijatelj Marinko Valjan, kojeg sam vidio sada nakon 20 godina, inače živi u Njemačkoj. Odmah se ponudio od srca da bude jedan od vodiča na ovoj planinarskoj turi...
Najhrabriji dio planinara s vodičima se uputio na vrlo zahtjevan uspon Ovčarevo - Kraljevo Guvno - Brajkovica - Devećani - Galica. Mi ostali nastavili smo starom vlašićkom cestom prema Galici, našem odredištu. Usput smo zaustavili autobus i izišli fotografirati se podno samih Paklarskih Stijena.
Članovi HKD Lisinski podno Paklarskih Stijena na staroj vlašićkoj cesti
Konačno - Galica!
Ekipa se polako smjestila po vikendicama. Odmor u hladovini i uživanje u pogledima...
...poput ovoga...
...i ovoga...
...eh, meraka...
Domaćin koji je cijelo vrijeme bio s nama na Galici i brinuo se da nam ništa ne nedostaje bio je ljudina Niko Marjanović (u prugastoj majici) sa kćerkicom Nikolinom
Zapalili smo svijeću i odali počast 14 zvjerski ubijenih zarobljenih suboraca iz HVO-a koji su ovdje pobijeni 15. svibnja 1992. nakon bitke na Galici od četnika i JNA. Niko Marjanović sve nam je vrlo potresno opisao jer je on jedan od trojice preživjelih. Ovo je pobudilo mučna sjećanja nas koji smo se uspjeli probiti iz okruženja...
Prije 6 godina podignut im je zaslužen spomenik. Ne ponovilo se!
Nova članica PD Krndija, Lidija Siljanoska uživa u svježem planinskom zraku i krasnim pogledima. Posebno mi je drago da je odlučila poći s nama na Vlašić i u Paklarevo.
Krenuli smo lagano prema planinarskom domu PD Paklarske Stijene u izgradnji. Dom se gradi isključivo vlastitim sredstvima uz nešto donacija, bez ikakovih kredita. I uz puno dobrovoljnih radnih akcija. Svaka čast.
Dva dana ranije, noću je košnice posjetio medvjed :))
Po minski sumnjivom terenu, naravno, nismo išli. Ovo je samo fotka za uspomenu...
Pokraj samog doma zatekli smo jedno veselo društvo iz susjednog sela Ovčarevo, uz roštilj i janje na ražnju. Odmah je ponuđeno hladno pivo i sokovi. Ovdje sam saznao da sam poginuo u ratu. Saznavši tko sam momak je sav ozaren rekao "E baš mi je drago da niste poginuli!"...a kako je tek meni drago :))
A drago mi je da je i majka Lidija vidjela sve ovo
E sad mi jedno vrijeme nije radio fotić jer sam čekao da se baterije napune. Nastavak priče je u Paklarevu, gdje smo se spustili autobusom nakon što je planinarska ekipa završila hodnju od preko 6 sati. Svi su uspjeli. U Paklarevu su nas došli prije smotre pozdraviti stari ratni prijatelji...
Stari prijatelj Vis.Ljudina kakva se rijetko sreće. I po srcu - i po visini (skoro 2 metra)
Prijatelj Šanta, inače harmonikaš IFD-a, ovdje na Sijelu zadužen za mix pult
Iščekivanje pred početak smotre folklora.
Uvodnu riječ imao je naš Boto
Čast da krenu na čelu svečanog mimohoda folklornih društava imali su članovi našeg HKD Lisinski, kao posebno dragi gosti iz Republike Hrvatske.
...našu povorku pratio je posebno gromoglasan pljesak. Našičani u Paklarevu uživaju poseban status...svi, bez razlike...
...a pogled na lijepe slavonke mamio je uzdahe ovdašnjih momaka...
Na začelju naše povorke išli su tamburaši. Zvuk tamburice milovao je uha domaćina.
Ovo je stvarno iznenađenje. Ovo na čelu povorke KUD "Borac" Travnik su baranjske narodne nošnje. Naime, u drugoom nastupu izveli su odličnu koreografiju iz Baranje!Predsjenik PD Krndija, inače zagorac iz Popovca u Baranji,
...članice KUD "Borac" iz Travnika u svečanoj povorci...
...ovo je vrhunski sastav, profesionalci u tom poslu...
...nadam se da će ovo vidjeti netko od brojnih obitelji Mihalj koje žive u Našicama. Ovo je folklorno društvo iz mjeta Rakitno kod Posušja, odakle svi Mihalji vuku korijene...
...mladi folkloraši iz Rakitna...
KUD iz Viteza
KUD Dinara iz Livna, imaju tradiciju dugu preko 100 godina, isto kao i naš "Lisinski"...povorka folkloraša iz Livna, detalj.
KUD iz mjesta Turbe, inače muslimani - bošnjaci. Iako je Paklarevo za vrijeme rata bilo samom u hrvatsko - muslimanskom sukobu i mnogo je ljudi iz Paklareva u njemu poginulo, dobili su snažan pljesak i niti jedan ružan povik. U ovome se ogleda širina srca i duše, ljudskost ovdašnjih Hrvata...
A SADA PAKLARĆANI...
...i na kraju - domaćini, IFD Paklarevo. U povorci najprije najmlađi...
...a za njima ostali, pjevajući..
...u koloni lijepe paklaranke...
...na licu Mije Valjana, tajnika IFD-a (u pozadini) vidi se koliko je sretan...
Mladi voditelji programa, Matea Barišić i Marijan Vrhovac
Lijepa mlada voditeljica, Monika Valjan. Ista majka Jadranka...
Započelo je nastupom domaćina...
Koji su izveli i scenu tradicijke prošnje tj. odlaska po mladenku...
Program je prekinut da se na pozornicu iznese stol i u izuzetno svečanoj atmosferi potpiše "Sporazum o prijateljstvu i suradnji" između PD Paklarske Stijene iz Paklareva i PD Krndija iz Našic
Pardon, povelju a ne sporazum :) Povelju su potpisali u ime dr. Velimira Valjana, predsjednika PD Paklarske Stijene - tajnik PD Mijo Valjan i predsjednik PD Krndija Stjepan Mravlinčić
Tajnik PD Krndija Branko Grubač uručio je lijep financijski prilog za završetak planinarskog doma
Sve je pratila mnogobrojna publika. Mnoštvo naroda. Napravio sam puno fotki sa nastupa, no sve su mutne.
Na kraju programa, mnoštvo se uhvatilo u kolo. Do zore!
No comment. Srce i duša - puni!
Iduće jutro, u zoru 29. srpnja 2012., nedjelja, ponovo sam prošetao sporednim, meni dragim sokačićima..
Popio sam kavu i rakijicu, naravno i zamezio, kod gospodina Valjana, oca mojeg prijatelja Mije
Pa opet popio kavu i najeo se izvrsnog vlašićkog sira kod starog ratnog druga Dragana Valjana - Dadija. Dadi se sada bavi pčelarstvom, u mirovini je, a upoznao sam i njegovu suprugu, matičarku u gradu Travniku. Krasna obitelj!
Na poklon sam dobio nekoliko tegli izvrsnog vlašićkog meda, jednu za našeg našičana Josipa Blaževića - Jopu, koji je zajedno sa Markom Vukojom i sa mnom bio jedan od trojice našičana u HVO Paklarevo. Odatle ova suradnja i vuče korijene.
Skupina planinarki PD Krndija koju smo zatekli u KSC-u Paklarevo nakon povratka sa mlade mise u Ovčarevu
Pristižu i folkloraši i dio planinara koji nije otišao na uspon na Paljenik, najviši vrh Vlašića. Vraćaju se iz posjeta olimpijskom centru za zimske sportove Babanovac na Vlašiću
Iz Paklareva nitko NE SMIJE gladan i žedan na put
U povratku, odmor na čuvenoj Plavoj Vodi u samom Travniku
Finale, kafić "Roko" Našice. Karlovačko limun za osvježenje :)))
Dragi Paklarćani ovim putem želimo da vam se zahvalimo na ukazanome gostoprimstvu,na svemu što ste ućinili za nas našičane da ovaj posjet ostane u nezaboravnoj uspomeni.Kada smo krenuli na put za Paklarevo pojedinci su bili još pomalo skeptićni,jer nisu znali gdje i kod koga idu.
Ali poslije dva dana boravka kod vas u Paklarevu i i svemu što smo vidjeli i doživjeli,mnogi nisu mogli da sakriju suze u oćima zbog rastanka,ali i sreče što su mogli da upoznaju te ćestite i ponosne ljude ispod Paklarskih stijena,njihove obićaje,kulturu,vjeru u boga i jako dobru kuhinju.
Hvala svima koji su na bilo koji naćin doprinjeli da se lijepo osjećamo u Paklarevu.
Gosti iz Našica.
Zoran i Sanja Bilješko fotograf i kamerman koji su besplatno snimali sijelo u Paklarevu.
Josip Oršolić-Oška i Zoran Bilješko.
Na sijelu u Paklarevu upoznao sam dosta osoba,ali posebno mi je drago što sam upoznao bračni par Bilješko,Sanju i Zorana kojima možemo zahvaliti za one prelijepe fotke i video zapise,a gotov je i DVD sa sijela u Paklarevu koji se mođe nabaviti kod Marka Bokulića -Bote.Zoran i Sanja su to odradili sve besplatno i za primjer kako se voli rodni kraj.mada nisu rođeni u Paklarevu nego u susjednome Potkraju.Krasne osobe.
Upoznao sam i Josipa Oršolića-Ošku koji uređuje blog -Kliknu vilo sa Paklarskih stijena -koji se trudi da se o Paklarevu zna što više u svijetu.
Pozdrav svima.
Za ovaj lijepi i opširan prilog o gostivanju Slavonaca u Paklarevu napravio je Davor Golub na ćemu mu se iskreno zahvaljujemo.
Post je objavljen 20.08.2012. u 21:07 sati.