Doom

Promjenil sam toliko mobitela, da im vec niti neznam broj.Na godinu sam promjenil 2-3 modela obavezno, vidio sam neki model na netu ili na TV-u i moral sam ga kupit. Znam da sam prvi svoj mobitel kupil 1999. godine, Siemens S-10..."cigla" u odnosu na ove danasnje.Platil sam ga 2500 kuna, bil je među jeftinijim modelima tada na trzistu. Funkcije one osnovne, nista posebnog. Non stop sam visio na web stranicama proizvođaca i cekal novi model koji cu upecat. Sve je to onda bilo kod nas tek u usponu, malo je ljudi imalo mobitele. Glavna mi je fora bila slusati kako je neki tip baril zenske ovdje u Vz-u u jednom kaficu (nije bitno kojem). Kljucevi od auta i mobitel na stolu. Neke dvije klinke oko njega i objasnjava on na kojem principu radi mobitel.Izljev na izljevima, jos dan danas mi prolaze te "strucne" rijeci kroz glavu. Za njega se mobiteli povezuju s satelitima u niskim putanjama i na taj nacin mozes pricat s nekim. Yeah right, ali ajd nek....tip je baril. Nadam se da ga je neka od tih "klinki" posle lansirala u visoku putanju...hehehehe.
Govorim o svemu ovome zato jer sam danas po prvi put nakon dosta vremena otisao malo na stranice proizvođaca mobitela, cisto onako, da vidim sta ima i sta dolazi na trziste uskoro. Lijepi modeli, napredne funkcije...nice nice.Ali opet, ostal sam flegma. Vise me to ne zanima. Ostalo je to iza mene.Svaka cast onome ko moze dati oko 3000 kn za novi model Nokia-e,, ali ...no thanx.
Imam svoj Samsung, ali niti njega ne bi imao da mi nije polagano rikavao Ericsson.I zadovoljan sam s njime.Super mi je.Pola njegovih funkcija niti ne koristim, jer mi netrebaju. SMS, MMS, budilica i za razgovor i to je sve. Frend kupio neku Motorolu, cak usao u pretplatu, samo da ga ima. On je ostal zagrizen u to. Kupit ce drugi model, cim ga ispucaju na trziste. A sta ces, voli biti u trendu....hehehe
I da....izgubil sam 4kg, tako da sad jedva imam 80kg.Iznenadil sam se, pogotovo sto sam sad bio doma i nisam radio nista. Ali primjetil sam da jedem sve manje i manje. Uvijek sam znao pojesti sve u tanjuru, sada pojedem mozda pola. Neznam zasto!


Pozdrav svima

O ovoj temi fakat nisam bil siguran dal da napisem nesto ili da samo sutim.Cesto puta se susrecemo s rijecju:"Prijatelj,prijateljica,frend...", a ponekad niti neznamo kaj to znaci.Svako definira taj pojam na svoj nacin.Pojedinac ce, kad upozna neku novu osobu, automatski ce ju stavit u kategoriju frenda, a da niti nezna zasto je to napravil, jer eto...to je cool.Na taj nacin ce imat masu frenda/ica, a da nezna niti tko su, sto su niti gdje su.Ali eto...to je cool kad ima 500 frendova/ica i u tel. imeniku mobitela lista pol sata da nađe neko ime.Svaka cast, skidam kapu. :-))
U mom mobitel imeniku nema 500 imena i nickova, kad bi se izbacili van neki brojevi, broj bi pal na 15-20 ljudi. Slaba i neznatna brojka u odnosu na onih 500.Mozda zato sto ja frendove rangiram drugacije i mozda sam hulja kaj se toga tice, jer nemam za frenda i frendicu svakog koga vidim na cesti. Mozda sam i gad kad me neka osoba nazove frendom, a on zapravo meni nije nikakav frend, vec eto samo poznanik s kojim me spojila sudbina, htio ja to ili ne. Ali me zato, hvala Bogu, zivot naucil da znam prepoznat prave frendove od onih "nebasfrendova". I inace sam osoba koja tesko pocne vjerovat nekom ( ne pitaj zasto). Zanimljivo je od svega toga, da ce moji frendovi (15-20 mrsave i jadne brojke) stati uz mene kad cu ih trebat, ici cemo van ili na kavu i bit ce nam super, provesti cemo dobro vrijeme i imat uvijek o necemo da razgovaramo i komentiramo.Pravi frend ti nece "zabit" noz u leđa i s osmjehom otici u suton ko u nekom western filmu. Neki to tesko shvacaju, pa ce im takve osobe i dalje biti frendovi.Cudan karakter.
Najbolji frend je definitivno osoba povlastenog statusa u meni.On zna sve o meni, moze mi reci sto god hoce, ali i od njega ocekujem da mi bez "dlake na jeziku" kaze sve sto misli o nekoj situaciji, makar to bilo crno i tesko prihvatljivo, njemu cu se prvo obratit, ali i priskocit u pomoc kad mu zatreba.
Najbolja frendica??? Mislim da ne jos, ali u mom zivotu ima jedna simpaticna osoba s kojom kad se druzim mi je super.Ona me naziva jako dobrim frendom, a i vec je pokazala u nekoliko navrata to. Bit ce mi to ako ce htjeti biti, ali u svemu tome, vrijeme ce odigrat kljucnu ulogu. Ono pokaze kakav je tko, jer nabolja frendica ima put do dubine duse i boli, strahova i nadanja, ali i ja cu zato stajat kraj nje kad ce me trebati, veselit se s njom, tugovati s njom i necu joj okrenut leđa. Ona ce se prepoznat u ovim tekstovima, mozda ce dobit neko drugo misljenje o meni ili o svemu, ali eto, tako je to. Mozda ce mi reci nesto o tome sto sam ovdje napisao, mozda ce sutjet i drzat to u sebi.Ali sam definitivno siguran da bi ju volio imat za najbolju frendicu.
Mozda sam neke stvari ovdje i krivo napisal, ali ovo sve pisem iz glave, i direktno ovdje.
Prijateljstvo je kao cvijet. Ako ga ne njegujes, ono uvene. S prijateljstvom je ista stvar. Prijatelji se ionako tesko nađu, a lako gube.


Pozdrav svima!

O jucerasnjem danu necu ni pricat.
Nego, jedna stvar mi je zapela jucer popodne za oko.Gledam ja TV i tamo diskusija o narkoticima i inim glupostima.Provedena je anketa i doslo se do zakljucka da je preko 50% srednjoskolaca probalo neku vrstu opijuma.Ok, mozda nije taj broj oko 50%, vjerujem da tu ima i macho deckica koji su zaokruzili DA, a da nemaju pojma o cemu je rijec.Mislim, najgore od svega je zakljucak da taj podatak nije alarmantan.HUH????? Ok....po meni osobno (ja ipak nisam IN) je nenormalno da klinac od 15 ili koliko vec godina dođe u kontakt s drogom.Pa cak i ono kad zeli probat kaj je to.Danas probas kaj je to, sutra ces se sjetit da je bil "dobar" osjecaj kad si HIGH, u subotu se vise neces moci opustit a da ne "probas" opet i bye bye....Da stvarno to nije alarmantan podatak, najbolje da pricekamo da to skoci na kojih 80% pa da se nekaj poduzme.
Situacija druga. Idem neki dan po staru u skolu.Na porti dezurni i pitam kad sat zavrsava.On meni nesto promrmlja za 15 min.( ili tak nekaj).Nist ok...bum cekal u autu.Gledam tipa...pa ti nemas 13 godina,makar ja po glavi hodal do doma.Ajd nista, nek mu bude...klinci danas svakak izgledaju.Dojde stara, pitam ju kaj to za nabildane klince imaju u skoli.Veli ona meni, nije klinac niti ide u skolu.To je 25 godisnjak na odsluzenju civilnog vojnog roka.Cijeli posao mu je da 8 sati sjedi na porti i rijesava krizaljke, sat je ionak automatski i zvono zvoni samo, pa s tim nema brige i jos dobiva placeni taj posel.KLAP, KLAP, KLAP....moj pljesak i naklon.
Nadam se da Hrvatsku nece nitko napast u narednih 40 godina, a posle me boli ona stvar jer ce me,nadam se, vec crvi pojest u Krtovoj zemlji.


P.S.

Sad me popljuvajte, necu nikome zamjerit.

Kazu ljudi ,koji me dobro poznaju ,da sam se promjenio.Preko noci sam postao nesto drugo.Danas sam o tome slusao opet.Znam da ljudi to govore i kad me nema u blizini, iza leđa.Valjda vide nesto sto ja ne vidim. Ja ionako i sam sebi nemogu dati puno odgovora.Istina je da mi je ponekad dosta svega i da hocu mir, ponekad mi se neke situacije oko mene cine bedaste, nerazumljive. Krecem od toga da sam ja bedast, pa nije valjda masa ljudi bedastija od mene. A mozda sam potonuo u dubinu svoje duse i nemogu naci izlaz van, ili mozda jednostavno, ne zelim vise izaci van.Samo znam, da su me pojedine osobe, a i situacije izbacile iz ravnoteze.Za ostatak sam si ja sam kriv, pa je ok da snosim posljedice toga. Na greskama se uci.

Pozdrav svima!



P.S.

Promjenil sam podlogu bloga.Ak je vec sve ostalo crno, nemora biti zato barem podloga.
Slika prikazuje izlazak Sunca i pocetak novog dana.

...I walk this empty street
On the Boulevard of broken dreams
Where the city sleeps
And I'm the only one and I walk a..

My shadows are the only one that walks beside me
My shallow hearts the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
Till then I'll walk alone!

Konacno i to.Nakon detaljne i duge konzultacije s samim sobom, odlucil sam:

1) Necu ocajavat, nema smisla.Vec sam davno rekao samom sebi da je to iza mene i nema povratka.
Dignuo sam glavu i krenuo dalje.Case closed!

2) Ovih dana necu radit nista :-))

3) Pocet cu citat knjigu koju sam kupio prosli tjedan.

4) Izlazit na kave i van kad god cu biti pozvan i kad god cu to htejti.

5) Otici do kuce.Nisam bio tamo od Rujna mjeseca :-((

6) Napravit nekoliko dobrih fotki krajolika gdje je kuca.Sad u zimi, priroda okolo je predivna.(Bit ce na blogu)

7) I ostat sretan, zadovoljan i s osmjehom na licu i tako ispunit zelju jedne meni jako,jako,jako,jako drage osobe, koja je nazalost daleko
od mene, ali opet tako blizu zahvaljujuci cudima tehnike. :-))))))))))))))))))))))))))))

He is stark mad, whoever says,
That he hath been in love an hour,
Yet not that love so soon decays,
But that it can ten in less space devour ;
Who will believe me, if I swear
That I have had the plague a year?
Who would not laugh at me, if I should say
I saw a flash of powder burn a day?

Ah, what a trifle is a heart,
If once into love's hands it come !
All other griefs allow a part
To other griefs, and ask themselves but some ;
They come to us, but us love draws ;
He swallows us and never chaws ;
By him, as by chain'd shot, whole ranks do die ;
He is the tyrant pike, our hearts the fry.

If 'twere not so, what did become
Of my heart when I first saw thee?
I brought a heart into the room,
But from the room I carried none with me.
If it had gone to thee, I know
Mine would have taught thine heart to show
More pity unto me ; but Love, alas !
At one first blow did shiver it as glass.

Yet nothing can to nothing fall,
Nor any place be empty quite ;
Therefore I think my breast hath all
Those pieces still, though they be not unite ;
And now, as broken glasses show
A hundred lesser faces, so
My rags of heart can like, wish, and adore,
But after one such love, can love no more.

... idem na novo radno mjesto.Za sad necu govorit, da nesto ne ureknem, ali nadam se najboljem...btw., nije direktorska fotelja.
Sljedeci mjesec vec mozda! :-))))))

Sad kako imam vise vremena za razmisljanje, shvatio sam kako nas male stvari znaju razveselit.Osmjeh, pogled, "onaj feeling", kad noc postane dan, kad se pored nekog osjecate super dobro.Sve sam vec to bil zaboravil kak to izgleda i kakav je to osjecaj.Ne zelim biti on/off sklopka, a niti nemogu biti.Zelim uzivat taj osjecaj koliko god budem mogel i imal prilike.Meni je osmjeh i pogled doticne gospodicne i vise nego dovoljan i ako nam nije suđeno, jer kazu:"Ono kaj ti je suđeno, nemozes izbjeci", uvijek cu pamtit 25.12.2005 uz njeno drustvo, zezanciju i salu.
Da mogu vratit vrijeme, vratil bi ga....i zaustavil.

Jucer sam navecer zavrsio na Hitnoj.Vrtoglavica, znojenje, slabost i malaksavost, te ubrzano lupanje srca.
Svi mi imamo svojih granica, ja sam jucer dotakao svoju.......
Dotakao sam dno i plivam natrag na povrsinu.

"Zatreskal" sam se nakon 2 godine, iako sam rekel samom sebi, nikad vise...ipak jesam.
Godinu dana "lizal" rane od prekida, kleo ljubav i svu tu romantiku, svu tu "igru"


I KAJ DA SAD RADIM????????????????