Sad kako imam vise vremena za razmisljanje, shvatio sam kako nas male stvari znaju razveselit.Osmjeh, pogled, "onaj feeling", kad noc postane dan, kad se pored nekog osjecate super dobro.Sve sam vec to bil zaboravil kak to izgleda i kakav je to osjecaj.Ne zelim biti on/off sklopka, a niti nemogu biti.Zelim uzivat taj osjecaj koliko god budem mogel i imal prilike.Meni je osmjeh i pogled doticne gospodicne i vise nego dovoljan i ako nam nije sušeno, jer kazu:"Ono kaj ti je sušeno, nemozes izbjeci", uvijek cu pamtit 25.12.2005 uz njeno drustvo, zezanciju i salu.
Da mogu vratit vrijeme, vratil bi ga....i zaustavil.
Post je objavljen 11.01.2006. u 08:49 sati.