“Ajoj, ovo neće biti dobro”, promrmljala sam uočivši kako mi Maggie frustrirano prilazi. Iživcirano se zavalila u kožni naslonjač s desne strane kauča na kojem smo Zabini i ja ležali. Prigrlila sam se uz njega dok me on držao sputanu u zagrljaju kako bi me mogao svako malo poškakljati.
“Što te muči?” oprezno sam upitala, strahujući od izljeva bijesa.
Frknula je nosom. “Ona”, izgovorila je tu riječ kao psovku.
Uzdahnula sam. “Što je sad napravila?”
“Dovukla je svoju prijateljicu k nama u spavaonicu!” Maggie je planula, dok se njezina kosa žarila skupa s njom.
“Šta je tu loše?” neuspješno sam slegnula ramenima zbog Zabinijevog čvrstog zagrljaja. Nastojala sam se osloboditi i opet doživjela neuspjeh. “Pa i k nama dolaze naši prijatelji.”
“Da, ali to je naša spavaonica!” promrsila je Maggie i bijesno skrenula pogled prema grupici prvašića koji su se lecnuli od njezina pogleda.
“I njezina je, Mags”, smireno sam joj pokušala objasniti. “Robin nam je sad cimerica.”
“Pih!” prezrivo je otpuhnula.
“Joooj Blaise!” uzdahnula sam. “Možeš li me barem malo pustiti? Kuham se.”
“Šta bi Rox imala reći na to vaše natezanje tu?” Maggie je sumnjičavo suzila oči.
Zabini je slegnuo ramenima, premjestivši nas oboje u sjedeći položaj. “Ništa. Pa s Alexis i sa mnom je oduvijek tako bilo.”
Nasmješeno sam zakimala glavom u znak potvrde. Maggie je okrenula očima i ustala.
“Idem vidjeti dal su Thelma i Louise otišle”, sarkastično je promrmljala. “Ako nisu, urok bala šišmišica će ih istjerati.”
Izgubila se u smjeru spavaonica. Uzdahnula sam i okrenula se opet prema Zabiniju. Sjedio je u turskom sjedu, glave oslonjene na naslon kauča i gledao u mene onim svojim bistrim i toplim očima.
“Što je?” smeteno sam upitala, prošavši prstima kroz kosu. Pomislila sam kako možda imam nešto na vlasištu kad toliko bulji u mene.
Zahihotao se i odmahnuo glavom. “Brojim ti pjegice na nosu.”
Porumenjela sam. “I koliko ih zasad imam?”
“Dovoljno da budeš slatka”, grleno je odgovorio i premjestio glavu na moje rame.
“Previše mi laskaš, Blaise”, nasmješila sam se i pogladila ga po kosi.
“Tko će ako neću ja?” nedužno je slegnuo ramenima.
“Ako me budeš toliko tetošio, umislit ću se”, iscerila sam se ponosno.
“Neka”, Blaise se nasmijao. “Umišljene kučke svi vole.”
Zijevnula sam. “Koliko je sati?”
“Pola pet”, odgovorio je nakon što je pogledao na ručni sat. “Moraš ići negdje?”
Odmahnula sam glavom. “Ne, ali moram dovršiti zadaću za sutra.”
“Trebaš pomoć?” upitao je također zijevnuvši.
Blago sam se nasmješila. “Ma ne. Sve je u redu.”
“Kad smo već kod učenja, kako Finnigan i instrukcije napreduju?” namignuo mi je s bljeskom u očima.
Zahihotala sam se. “Noel je fascinirana njegovom inteligencijom.”
“Finnigan ima inteligenciju?” Zabini je razrogačio oči.
“Na neki način da”, iscerila sam se. “Naime, on je poput spužve. U stanju je podnijeti određenu količinu podataka, ali kad se preotereti onda odbaci što je višak. Sutra ponovno polaže Preobrazbu. Noel je optimistična.”
“A Finnigan?” podignuo je obrvu i namreškao nos.
“Polako pada u apstinencijsku krizu”, zasmijuljila sam se prisjećajući se njegove ogorčenosti.
“Onda mu je bolje da sutra briljira”, Blaiseu se oteo hihot.
“Ovo je već prevršilo svaku mjeru!” zaderala se Maggie.
Lecnula sam se, nesvjesna njezine prisutnosti tek pedalj od mene.
“Apsurd, čisti apsurd!” frustrirano je vikala.
“Dovraga Mags, smiri se!” naredila sam joj strogo. “Zašto šiziš? Što se dogodilo?”
“Mutnjaci! Oni su se dogodili!” vikala je zgađeno. Upitno sam je pogledala. Uzdahnula je iživcirano. “Tvoja mala prijateljica nam je dovukla jednog mutnjaka u spavaonicu!”
“Robin...i Diggory?” promoćurno sam pretpostavila i nacerila se.
“Kako si znala?” Maggie je napučila usne.
Slegnula sam ramenima. “Vidjela si da se puno druže. Zašto te tako iznenađuje što ga je dovukla ovamo?”
“Nisam mislila da će biti tako drska da uradi nešto takvo!” zgroženo je izustila Maggie, udarivši nogom o pod.
Uzdahnula sam. “Hoćeš da ja porazgovaram s njom?”
“Da, molim te!” bijesno je siknula. “Reci joj neka odvede tog mutnjaka iz moje spavaonice! Unutra već bazdi od njegove prljave krvi!”
Okrenula sam očima. “Roditelji su mu čarobnjaci.”
“Ali mu ostali preci nisu čistokrvni!” izgovorila je te riječi kao psovke.
“Ista si kao otac!” promrmljala sam ustajući.
“Hvala”, Maggie se samodopadno nacerila. Moj komentar je shvatila kao kompliment. Ne želeći joj kvariti barem malo zadovoljstva, nisam se suprotstavila. Zadovoljila sam se time što sam još jednom okrenula očima, a potom otišla u smjeru spavaonica.
Mračan hodnik s brojim vratima bio je ispunjen slabom svjetlošću baklja na kamenim zidovima. Zastala sam ispred vrata trinaeste spavaonice, čuvši kako iznutra dopiru dva smijeha u ritmu basa i soprana.
“Robin?” promrmljala sam, pokucavši i provirivši glavom u spavaonicu.
“Alexis, bok”, nacerila se Robin široko kad me vidjela. “Dođi, pridruži nam se.”
“Ovaj...pa hvala”, zbunjeno sam promrsila ušavši unutra.
Cedric i Robin su sjedili na podu pored njezina kreveta, oboje u turskom sjedu. Oči su im bile bistre, a lica rastegnuta u osmjehe. Očito su se dobro zabavljali, unatoč sceni koju im je Maggie malo prije pripremila.
“Cedric mi je baš prepričavao anegdotu od ljetos”, grleno je progovorila Robin čiji je glas zvučao poput vjetrenih zvonca koja trepere na vjetru.
“A da?” podigla sam obrvu.
“Aha”, Robin se iscerila. “Usred priče ga je prekinula Maggie. Na dobrom dijelu, moram priznati. Ostatak zaista nisam htjela čuti.”
“Ovaj da”, promrmljala sam. “Ispričavam se zbog njezinog ponašanja. Maggie nije sklona pridošlicama.”
“Zaista? A ja se tako ugodno osjećam u njezinu društvu”, sarkastično je Robin prokomentirala.
Nasmijala sam se. “Eto, treba joj vremena.”
Robin je frknula nosom. “Oh, nemam ja ništa protiv toga da se sukobim s njom. Već dugo nisam nikome iskopala oko.”
“Sjećaš se kako si ogrebla Iris McFay prije tri godine u onom kampu?” Diggory se puknuo smijeti. “Još uvijek nosi ožiljke.”
Robin se nasmješila i slegnula ramenima. “Sama je to tražila. Nije mi smjela reći da nosim svoju škotsku guzicu iz njezina prisutstva. Za Boga miloga, ja sam Irkinja!”
Cedric je podigao obrvu. “Šta svi Irci imaju tako veliko mišljenje o sebi?”
“Nego šta!” vatreno sam progovorila. “Ne damo da nas netko vrijeđa!”
“Egoisti”, cinično je promrmljao.
Ošinula sam ga pogledom. “Mi imamo barem nešto veliko, Diggory. Sumnjam da ti to možeš reći za sebe.”
Robin je zatreptala očima, a on prasnula u smijeh Cedric je okrenuo očima i prekrižio ruke na prsima.
“Kako netko tako sitan može biti tako dinamitan?” upitao me podigavši obrvu.
Zahihotala sam se. “Treba talenta za to. A da i ne spominjem da mojim žilama kola prava irska krv.”
“Mhm da. Na svojoj koži sam se uvjerio kako su Irkinje temperamentne”, promrsio je i potom podigao rukav na desnoj ruci. “Sjećaš se ovog?”
Robin je promotrila njegovu nadlakticu, a onda joj je na licu zasjao zločesti cerek. “Ooo da! To sam te opalila čekićem po ruci kad smo se posvađali na Svjetskom prvenstvu u metloboju.”
“Po cijelom tijelu nosim ožiljke koje si mi ti napravila”, Cedric je namreškao nos i nadureno napučio usne. “Koliko je sati?”
Bacila sam pogled na svoj Minnie Mouse sat. “Prošlo je šest.”
“Bolje da pođem”, pokalo je ustao.
“Da, Cho bi se mogla zabrinuti za tebe”, Robin mu je namignula.
“Ne podjebavaj”, Diggory ju je ošinuo pogledom. “Ovaj...jel me možeš ispratiti? Da me slučajno mala Riddleica ne bi odnekud zaskočila?”
“Mislim da bi u tom slučaju pronašli tvoje truplo par sati poslije u vreći za krumpire usred Zabranjene šume”, sanjivo sam se nasmijala zamišljajući tu situaciju.
Diggory mi se izbeljio, a Robin se opet pukla smijati. “Dođi, ispratit ću te!”
Otišli su, ostavljajući me samo u zagušljivoj spavaonici. Uzdahnula sam i ustala s poda, shvativši da je zrak dovoljno čist da odem po Maggie. Nadala sam se kako se dosad dovoljno ohladila da se prestane izderavati na svakoga.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.