četvrtak, 02.10.2008., 21:04
Chapter 2
U lepršavoj hipi suknji i crvenim kariranim starkama isticala sam se među ostalim ljudima koji su se naguravali na peronu 9 i 3/4 . Bradin je stajao oslonjen na zid, pognute glave i sklopljenih očiju. Među prstima lijeve ruke nalazila mu se cigareta, dok je desnom obgrlio Evan oko struka. Ona se vidno dosađivala, očito razočarana što je dan morala započeti ustajanjem prije podneva i provođenjem jutra na zagušljivom kolodvoru.
Ruke koje su me snažno obgrlile i pritisnule uz tijelo vlasnice tih ruku, skoro su mi zaustavile dotok krvi u tijelo. Roxyn parfem mi je zapljusnuo nosnice dok je počela skakutati u krug i cičati od sreće.
"Kako mi je drago što te vidim!" govorila mi je nasmješeno.
"Stvarno? Po tvojoj reakciji se nikad ne bi reklo", sarkastično sam se nasmijala. Roxy me pustila iz zagrljaja. Oči su joj sjajile od sreće. To me razveselilo. "Kako si mišice?"
"Moćno!" uzviknula je. "Vidi šta imam: nove marte!"
Kimnula sam glavom. "Sjajno!" rekla sam, a potom se isprsila. "A vidi moj natpis na majici!"
Roxyne usnice su se nečujno micale dok je čitala stihove iz Museove pjesme. "I feel my heart implode and I'm breaking out, escaping now feeling my faith erode."
"A mene, Rox, nećeš pozdraviti?" nečujno poput mačke, prišuljala nam se Evan.
Roxyne oči su se povečale kao da je ugledala veliki komad torte. "Evan! I ti si tu!" Potom se i njoj objesila oko vrata. Bradinovi kutavi usana su se trznuli dok je promatrao cijelu situaciju. Njega su uvijek ti ženski ispadi sreće (kako ih je nazivao) jako zabavljali.
"Zbilja si odustala od školovanja?" razočarano je izustila Roxy.
"Zbilja", Evan kimne glavom i hladnokrvno zamahne kosom. Dvojica trećaša koja su upravo prolazila pored nje, zastala su i otvorenih ustiju buljila u nju.
"Ajde crta malci!" otresito ih je Evan otjerala zamahom ruke. Trećaši su sa strahopoštavanjem otišli, došaptavajući se međusobno.
"Gdje je Maggs?" upitala sam Roxy.
Slegnula je ramenima. "Već je trebala doći. Rekla je da joj sačuvam odjeljak ukoliko zakasni."
"Ej ljepotice!" začuo se dubok muški glas iza Roxy.
Njoj se lice ozarilo. "Blaise!"
Zabini se nasmijao i privukao Roxy k sebi. Ona se popela na prste i poljubila ga. "Kako si Alexis?" upitao me Zabini i namignuo.
"Fantastično!" nacerila sam se.
"Dođi, rekao sam Dracu da nam sačuva mjesta", nasmijao se Zabini. Roxy ga je poslušala. "Ideš s nama Alexis?"
"Hvala, ali ne hvala", nasmijala sam se. "Čekam Doru i Lanu."
Roxy me još jednom zagrlila, a Zabini cmoknuo u obraz. Potom su oboje otišli. Evan je uzdahnula od dosade.
"Možemo li otići?"
Bradin je odmahnuo glavom. "Ne."
"Zašto je nisu mogli tvoji starci otpratiti na kolodvor?" namrgodila se Evan, paleći cigaretu.
"Jer im je karijera važnija od jedine kćeri koju imaju", okrenuo je Bradin očima.
"Nemoj tako o mami i tati", prijekorila sam ga.
Iako je izgledao kao da bi mi najradije nešto odbrusio, suzdržao se od suvišnih komentara. Bradin nikad nije bio u bliskim odnosima s našim roditeljima zbog toga što je bio prebuntovan za njihove standarde dok ja, s druge strane, veoma poštujem našu majku i oca.
"Vidi sunčicu!" začula sam Lanin zvonki glas.
Okrenula sam se i ugledala je iza sebe kako stoji s Dorom. Poskočila sam od sreće i baš kao Roxy minutu ranije, objesila se Lani oko vrata. Dora se nasmijala. Nju su često živcirali moji ispadi sreće, no ovo nije bila jedna od tih situacija.
"Bok Lanice, kako si?" poljubila sam je u obraz.
"Sjajno sad kad smo svi tu", nasmijala se i zamahnula kosom. "Bok Evan!"
Evan je podigla ruku kao znak da ju je primjetila, a potom je nastavila koračati gore-dolje i pušiti cigaretu.
"Koga još čekamo?" upitala je Dora, osvrčući se.
"Vidjet ćete", namignula sam im.
"Hoćemo li konačno upoznati tog tvojeg dečka kojeg toliko kriješ od nas?" zasmijuljila se Lana.
Bradin se nakašljao. "Kako je meni promakla činjenica da imaš dečka?"
Nadureno sam podigla nos. "Gledaj svoja posla, Bradinko!"
Okrenuo je očima. "Sad ću ga upoznati?"
"Ne ako budeš nepristojan", uvrijeđeno sam digla nos. "Znam da bi ga mogao udariti po njušci iz čista mira!"
Dora i Evan su se nasmijale.
"Oh evo ga!" nasmijala sam se i propela na prste da bi ga bolje uočila u gužvi.
Evan, Bradin, Dora i Lana su istovremeno pogledali u istom smjeru kao i ja. Dok su oni istezali vratove da bi dokučili o kome se radi, mene je čeljust počela boljeti koliko sam se široko smješila gledajući ravno u njega.
Razbarušene smeđe kose i zelenih očiju koje su se malo smanjile zbog cereka na njegovu licu koji mu se protezao od uha do uha, izgledao je slasno poput najsočnije praline na svijetu. Potrčala sam kroz gužvu, gurajući ljude u stranu kako bi se probila do Matta. Skočila sam na njega, nogama ga obujmiši oko struka, a ruke mu objesila oko vrata. Prije no što me poljubio, još jednom mi se široko osmjehnuo.
"Drago mi je što te vidim!" priznala sam mu kad me spustio natrag na zemlju.
"Također", nasmijao se. "Idemo?"
Osmjenula sam se i ispreplela svoje prste s njegovima. Držeći se za ruke, opušteno smo došetali do mog znatiželjnog društvanca koje je stajalo začuđeno kao da ih je netko zalio kantom hladne vode.
"Čudite se ko picek glisti!" pukla sam se smijati, vidjevši da je Bradin pozelenio u licu. "Dakle, ovo je Matthew Hale. Matt, ovo su Evan, Dora, Lana i...Bradin."
Bradinovo ime sam izgovorila s oprezom, gledajući ga iskosa. Matt se rukovao sa svima, djelujući opušteno kao da je upoznavanje curina društva nešto što radi svaki dan. Kad je došao red da se rukuje s Bradinom, Bradin se sekundu nećkao bi li mu pružio ruku ili ga radije njom udario po nosu. Na kraju se ipak odlučio za ovu prvu soluciju.
"Bradin."
"Matt."
Sekunda njihova rukovanja trajala je dugo poput godine. Svi smo nestrpljivo očekivali što će se sljedeće dogoditi. Evan je primila Bradina za nadlakticu u slučaju da se njegovi nagoni otmu kontroli. Imala sam neki osjećaj da nju ova neizvjesnost napaljuje koliko i mene plaši.
"Ok, sad kad smo svi preživjeli ovu neugodnu situaciju", nasmijao se Matt i pljesnuo dlanovima. "Kako bi bilo da potražimo odjeljak? Vlak kreće za minutu."
Začulo se mrmljanje i podizanje kovčega s poda. Tad je još jedna osoba uspuhano dotrčala do nas.
"Kasniš Finnigane!" zapovjedničkim tonom poput komandata u vojsci se oglasila Dora.
Seamus ju je ošišnuo pogledom, ali je bio preuspuhan da bi joj odgovorio. Ona je podigla svoj kovčeg s poda i ušla u vlak.
"Bok Semmy!" nacerila sam mu se. "Trebaš pomoć?"
Zakimao je glavom, držeći se za prsa i hvatajući zrak. Bradin je bacio cigaretu na pod i stao na nju svojom martom. Potom je uhvatio Seamusov kovčeg i ubacio ga u vlak. Seamus mu se kratko osmjehnuo prije no što se i sam popeo. Bradin je istu stvar želio ponoviti s mojim kovčegom, no ja sam ga preduhitrila.
"Nije potrebno Bradine. Mogu sama."
Slegnuo je ramenima i odmaknuo se za par koraka. Matt je ušao prije mene u vlak. Sad sam vani ostala samo ja. Stavila sam kovčeg u vlak, a potom se i osobno popela. Zastala sam na vratima.
"Doći ćete u posjet, zar ne?"
"Definitivno", kimnuo je Bradin glavom. "Ako ne prije, vidimo se u Hogsmadeu."
"Pisat ću vam", obećala sam. "A vi se potrudite da ne budete prelijeni ili prezauzeti seksom da tu i tamo pročitate poštu."
Evan se nasmijala i došla do vlaka. Sagnula sam se, a ona me na brzinu poljubila u obraz. Zapuhnuo me smrad njenih cigareta. Nasmješila sam se i zatvorila vrata vlaka. Osjetila sam da se tlo pod mojim nogama miče. Hogwarts Express je krenuo. Mahala sam ih sve dok se nisu pretvorili u samo dvije crne mrlje na obzoru.
*****
"Daj prekinite već jednom!" uzviknula sam iživcirano. "Više mi je muka gledati vas!"
Dora mi se izbeljila, ali ipak odvojila od Seamusa koji je djelovao veoma samodopadno. Bilo je očito da je ponosan na sebe i svoje zavodničko umijeće s obzirom da se on i Dora nisu odvajali već sat vremena.
"Stvarno ste pretjerali", složila se Lana bacivši kartu iz ruke. "Ha! Opet smo vas pobijedili!"
Dean i ona su se pljesnuli dlanovima, a Matt i ja zijevnuli. Nakon što su Dora i Seamus sa svojim barenjem zauzeli veći dio odjeljka, nije bilo baš puno mogućnosti za nas ostale što da radimo. Stoga smo se najprije napričali i najeli, a onda je Dean izvadio karte. S obzirom da su on i Lana često bili partneri u kartanju, rasturali su Matta i mene već desetu rundu za redom. Nama također nije nimalo pomagala činjenica da ja ne razlikujem karte.
"S tim svojim natezanjem polako počinjete zamjenjivati Bradina i Evan", zgroženo sam rekla dok je Dean ponovno mješao karte.
Dora je okrenula očima.
"Semmy, daj jabuku!" zijevnula sam i pokazala na ruksak koji je ležao pored njega na sjedalu.
"Ne zovi me tako!" frustrirano je odvratio Seamus, ali mi ipak dodao jabuku.
"To su Lynchove?" podigla je Lana obrvu.
U nemogućnosti da joj pružim bolji odgovor jer sam upravo zagrizla u jabuku, zakimala sam glavom.
"Dodaj meni jednu", zamolila je Seamusa. "Da otkrijem u čemu je tajna."
"Mislite li vi kartati ili ne?" upitao je Dean nakon što je svima podijelio karte.
"Ajme ne da mi se više!" uzdahnula sam umorno. "Dodaj mi taj ruksak, Semmy, molim te."
Seamus je naglo ustao i počeo me škakljati. Pošto sam uvijek bila najškakljivija osoba na svijetu, a Seamus je točno znao prava mjesta gdje sam najosjetljivija, počela sam vrištati od smijeha.
"U redu, neću te više tako zvati!" propentala sam kroz smijeh.
Seamus je zadovoljno kimnuo glavom i vratio se na svoje mjesto.
"Kretenu!" dohvatila sam svoju jaknu koja je bila sklupčana pored mene i bacila je na njega. "Mogao si me ubiti!"
Dora se smijala. "A znači na taj ju se način može ušutkati!"
Djetinjasto sam joj se izbeljila.
"Šta to čitaš?" po prvi puta se Dora obratila Mattu.
On je podigao pogled s knjige u koju se udubio i sanjivo je pogledao. "Doživljaji Arthura Gordona Pyma."
Dora podigne obrvu. "Edgar Allan Poe?"
Matt kimne glavom. "Upravo sam došao do dijela kad ubiju Markera i jedu ga jer nemaju druge hrane."
"Fuj, kanibalizam!" zgrozila se Lana. "Zamisli koliko očajan moraš biti da ideš jesti drugog čovjeka."
"Ja se kladim da sam ja vrlo sočna", zamišljeno sam slegnula ramenima. "Zbog mnogo pralina u sebi, kužite."
"Onda ćemo tebe prvu požderati ako ikad postanemo kanibali", nasmijao se Dean.
"Jesi čitao Kinga?" Dora sumnjičavo upita, prekriživši ruke na prsima.
"Da, zadnju sam pročitao The Green Mile", nasmije se Matt.
"Šta nije to onaj film s Tom Hanksom?" tupo sam upitala.
Matt se nasmije. "Aha, ali je napravljen prema knjizi."
"King je prekomplicirana literatura za mene", nasmješila sam se. "Zato imam tebe i Doru da mi prepričavate sadržaj." Tad sam se okrenula prema Seamusu. "Sem...hoću reći, Finnigane, daj izvadi praline iz mog ruksaka."
Frknuo je nosom i dodao mi cijeli ruksak. "Evo, sad ti više ništa neću morati dodavati."
Pohlepno sam izvadila kutiju pralina iz torbe i otvorila je. Počela sam jesti bez da sam ikoga ponudila. Shvativši da me svi gledaju, nevoljko sam im ponudila, ali su svi odbili – valjda u strahu da bi im mogla odgristi ruku ako pristanu. Slegnula sam ramenima i nastavila se prejedavati tim slatkim pošastima.
"Udebljat ćeš se ako budeš nastavila toliko jesti", izjavio je Seamus gledajući me s gađenjem. Čak se ni on tokom godina nije mogao priviknuti na moju ovisnost.
"I šta onda?" slegnula sam ramenima. "Bit ću lijepa i debela."
Seamus se posprdno nasmije. "Kako možeš biti lijepa ako si debela?"
Dora ga udari po glavi. "Kretenu! Selektiraš ljude po debljini."
"Ne ja, to društvo radi", opravdao se Seamus trljajući bolno mjesto. "Osim toga nisam ih selektirao već sam samo rekao da..."
"Znaš, nekad su obline na ženama smatrali izrazom plodnosti", uključio se Matt u njihovu raspravu. Seamus i Dora su ga ošamućeno pogledali. On je nastavio po svom. "Primjer toga je Willendorfska Venera."
"Finnigan ni ne zna što je Willendorfska Venera!" pukla sam se smijati.
"A ti kao znaš!" nadurio se Seamus.
"Ženska figura koja simbolizira matrijarhat iz doba neolita", objasnila sam i ponosno se nacerila. Matt me poljubio u obraz.
"Inače, stvarno je tužno da u današnjem urbaniziranom svijetu nema prevlasti martijarhata", slegnuo je Matt ramenima. "Ipak žene vladaju svijetom. Da nema njih, ne bi bilo ni nas."
"Ne, nego je baš suprotno", otresao se Seamus na njega. "Pa šta nije Bog stvorio Evu iz Adamova rebra? Znači da nije bilo Adama koji je muško, ne bi bilo ni Eve koja je žensko!"
Dora ga je opet udarila po glavi. "Kretenu! Da Eva nije tog prahistorijskom debilu rodila sinove i kćeri, on bi krepao skupa s njom. Znači da je opet ona zaslužna za daljnji razboj civilizacije!"
"Ja bi baš htjela jednog dana otići u Amazonu i živjeti tamo u ženskom plemenu", iscerila sam se zanesena pogleda. "Pročitala sam u jednoj knjizi da Amazonke ubiju svoje muške nakon ‘sezone parenja’."
"Bolesno", zgrozio se Seamus i ovog puta uspješno izbjegnuo Dorinu ruku.
Vlak je počeo usporavati. Lana je naglo skočila na noge. "Došli smo!"
Kroz mračan prozor u daljini se nazirao veleban dvorac čije su se zidine ponosno uzdizale na brdu na kojom bijaše izgrađen.
