29.07.2008. 14:16
Put za snove...
U jednom trenu primjetila je sve oko sebe.Sumrak se tiho i polako spuštao prema njima.
Dugo se činilo putovanje kamenim stepenicama;
a bile su tako jezive!
Silazeće putovanje u polukrug završilo je među ukočenim stablima.
Vidjela je njihove snove.Sanjali su kišu,sanjali su život.
Plamena stihija poljuljala je njihovu vjeru jednom davno.
Doimali su se tako tužni u ljetnoj noći.
Zrak je bio vruć i težak,a vjetar lagan i topao.
U jednom trenu učinilo joj se da će se srušiti.
Negdje u dubinu beskraja vodio je prašnjavi puteljak.
Oko njega spavala suha trava.
O more,modro more...
Nadvilo se nad stijene i natapa žedne žale i suhe stijene.
Na valovima se ljulja svjetlost bistra svjetla mjesečeva.
Zvjezdano nebo bdije nad morem.
Naslonivši se na njegovo toplo tijelo nastavila je promatrati život oko sebe...
Umirili su je njegovi snažni otkucaji srca.
Zagrlio ju je nježno i zaspao u tmini.
Promatrala je neko vrijeme njegovo lijepo lice,poljubila ga i otplovila istim putevima za njim...
"Laku noć grade,snivaj u neispavanim noćima!"
7 Komentara | Print | # | ^
