Ljubavi moja,željela sam ti reći toliko puta,
toliko puta u besanim noćima,
koliko te volim i za tebe nebo molim...
Gledala sam vedro nebo danju i noću,
posuto zvijezdama i prašinom,
zagrljeno sunčevim pogledom...
Oduvijek sam znala da si mi blizu,
jer sjaj zvijezda je sjaj tvojih lijepih očiju,
a sunčeva toplina tvoj je topli zagrljaj...
Sjedala sam na prostranim livadama,
privila se na meku travu,uživala u mirisu prirode,
i slušala umirujuću pjesmu anđela...
Da,livade su život koji je pred nama,
trava je meka kao tvoje nježno tijelo,
miris prirode je miris tebe cijelog,
pjesma anđela je tvoj veseli glas...
Ljubavi moja,stvorio si ovozemaljski Raj,
i sada znam,svaka kiša nije djelo prirode,
već nebo plače nad sudbinom svojom,
jer je na Zemlju poslan najljepši Anđeo ikad stvoren...
***ovo je moja priča koju sam bila napisala još na prošlom blogu...
pa evo još jednom...***
Rano proljeće...Jutro sviće,sunce prvim jutarnjim zrakama obasjava pospanu moju sobu...
Budim se polako,bezbrižno.Veselim se novom danu,novom suncu.Ustajem,obučem se i krenem.
Krenem vani.Krenem na jedno mjesto...
Putem me još slabašno sunce grije,ljudi prolaze dobro obućeni,a meni je sasvim ugodno,toplo.
Idem nekim čudnim putevima,rijetko gdje čujem po koje auto.Vlada nekakav muk.
Samo proljetne ptičice cvrkuću...
Sjaje se stakla kuća kao neobični dijamanti;vesela je atmosfera,zrak miriše nečim posebnim,sretnim.
Dolazim na jedno mjesto.Veliko,lijepo i impresivno.Otvaram vrata predivne kuće i ulazim.
Unutra sve bijelo,bijele pločice,bijeli zidovi i usjećam nekakvu hladnoću,ali ne hladnoću od praznine...
Obasjana kuća sjaji se kao pozlaćena,zrak je poseban,neobičan.Mističan.
Gledam ledene skale...Djeluju mi privlačno i vuku me prema gore.Tako su sjajne i zavijene,a ne vidim kuda vode.Penjem se njima,a u meni se nešto događa,neki čudni osjećaji...
Tišina je,nigdje nikog nema...Dolazim gore i gledam kao da sanjam...
Na vrhu skala kao na vratima Raja stoji Anđeo.
Miran poput stakla,čist kao suza,lijep kao slika.Stoji bijeli Anđeo i gleda me svojim neobično lijepim očima.Nježna kosa pada mu preko lica sakrivajući sramežljiv,mističan osmijeh.
Gledam ga začuđeno i ne znam sanjam li.Ne razumijem ono što vidim...
Šokirana gledam u njega tako lijepog i nježnog,i zadivljena sam jer vidim nešto što se rijetko viđa...
Vrijeme ide a ja samo gledam u njega.Osjećam toplinu njegove blizine,osjećam se mirno i sigurno uz njega.Gledam oko sebe,ali nigdje nikog ne vidim...Gledam njega i iz očiju njegovih nešto isijava.Nešto posebno...Obuzimaju me uzvišeni osjećaji...
Njegov miran izraz lica se u jednom trenu razvlači u predivan osmijeh,tako savršen,oči blistaju poput tisuću zlatnih zvijezda.Njegov lik bliješti zlatnim sjajem.
I sad se pitam jesam li otvorila vrata Raja...
Je li to savršenstvo?Je li to vrhunac Božjeg kreativnog stvaranja...
Mora biti,jer tako nešto dosada nikada nije viđeno...
***post je malo prerađen jer su mi sinule nove ideje dok sam ga ovdje pisala...
Nije ništa osobno...Samo još jedno moje oduševljenje anđelima...***
Negdje na mjestu gdje nikad nitko bio nije i za koje nitko nikada nije čuo,živio je Anđeo...
To mjesto bilo je mirno i lijepo,obasjano srećom i veseljem,pravi Raj zemaljski kojeg je napravio on.
Bio je lijep kao da je naslikan,nešto ljepše na svijetu sigurno nikad nitko nije mogao vidjeti...
Koliko god je bio lijep,toliko je bio dobar,miran,ma jednostavno savršen,predivan...
Živio je u skladu i miru i sve je bilo divno,on je bio sretan..
Ali taj predivni Anđeo imao je samo jednu manu.Volio je jedno ovozemaljsko biće koje nije smio,
jer njezina je sudbina bila drugačija.Sve što je on bio,ona je bila suprotno njemu.
Život joj je pisao tešku sudbinu i jednostavno joj nije bilo suđeno da bude sretna s njime...
Sve je bilo protiv nje.A koliko god ona bila negativna,voljela je i ona njega,i uz njega se promijenila..
Znajući ad postoji netko tko ju voli,i tko joj uzvraća ljubav,mijenjala se,živjela je za njega i htjela je postati bolja osoba...S vremenom su se oni,toliko suprotni jedno drugom,sve više volili...
I ona se stvarno promijenila,to su svi primjetili.Sve se činilo savršeno.
Ali ipak,ona je negdje u sebi znala da će jednom njenoj sreći doći kraj jer njezina sudbina nije takva...
Nije joj suđeno da bude takva...I tako se iz dana u dan sve više vezivala za Anđela,a on ju je volio...
I ništa drugo joj nije trebalo u životu...Živjela je od te ljubavi prema njemu.Živila je u mislima o njemu,živila za svaku riječ koju je on rekao,za svaki njegov zagrljaj,za svaku mrvicu ljubavi koju joj je pružao...I onda je došao taj dan,svijet se pokvario,i ljudi su postali ljubomorni,bezosjećajni...
Postojao je netko tko ju nije htio upoznati,tko nije ni htio znati da ona živi za njega...
Takva osoba odlučila je razdvojiti ih...Ona to nije htjela,a nije ni on...
Dugo se je bojala kako će dalje...Svaki dan provodila je sama,tužna...Bojala se krenut dalje...
Nakon toliko truda,toliko ljubavi nije htjela prihvatiti da će se sve srušiti...
I tako jednog tmurnog dana kojeg je provodila sama,više nije znala kako dalje...
Još uvijek ju je sve bolilo,nije htjela krenut dalje bez njega...
Njezino već slomljeno srce samo je puklo i sasulo se na mrvice...
Na mrvice koje više nije nitko mogao skupiti.Samo on,a njega nije bilo tu.
Bio je daleko,živio novi život...Jedna zvijezda sa neba je pala.Njezin život se ugasio;i umrla je sretna znajući da se promijenila i znajući da je iskusila pravu ljubav...
Opet je na Nebu živjela gledajući njega da je sretan,i čuvajući ga od svih zala zemaljskog svijeta...
Every time I look at your face
I get this feeling
Every time I look in your eyes
It starts healing
Every time we walk side by side
Yes I get this feeling
Because it's love, yes it's love
Oh it's love
Chorus:
And we climb a step
Every day it's you and I
We climb a step
Every day and every night
It's every time you look at my face
You give me this feeling
Every time you look in my eyes
My heart starts to tumble
Oh I think of you all the time
It's you I believe in
Because it's love, yes it's love
Oh it's love
Chorus 3x
Every time I look at your face
I get this feeling
Because it's love, yes it's love
And it's love
[ne mogu pisat postove jer imam problema s rukom pa bi to pisanje potrajalo,a usput i ne smijem pisat...Pozz]
Sparkling angel I believed
you were my saviour in my time of need.
Blinded by faith I couldn't hear
all the whispers, the warnings so clear.
I see the angels,
I'll lead them to your door.
There's no escape now,
no mercy no more.
No remorse cause I still remember
the smile when you tore me apart.
Chorus:
You took my heart,
deceived me right from the start.
You showed me dreams,
I wished they would turn into real.
You broke the promise and made me realise.
It was all just a lie.
Sparkling angel, I couldn't see
your dark intentions, your feelings for me.
Fallen angel, tell me why.
What is the reason, the thorn in your eye?
I see the angels,
I'll lead them to your door
There's no escape now
no mercy no more
No remorse cause I still remember
the smile when you tore me apart
Chorus:
You took my heart,
deceived me right from the start.
You showed me dreams,
I wished they would turn into real.
You broke the promise and made me realise.
It was all just a lie.
Could have been forever.
Now we have reached the end.
This world may have failed you,
it doesn't give you reason why.
You could have chosen a different path in life.
The smile when you tore me apart.
Opet se budim sama u noći hladnoj.San nikako da me svlada,oblačim onu crnu haljinu koju sam nosila one noći kada smo se zadnji put vidjeli.Vani puše isti onaj hladan vjetar,kosa mi pada preko lica,pred očima mi mutno.Šetam bosa onim parkom gdje si me grlio kao nitko do sada,zamišljam tvoj osmjeh one noći koju nikada neću zaboraviti.Od tada se nismo vidjeli.Prošla je godina dana,a od tebe ni traga,ni glasa...
Pitam se,gdje si sada,s kim si i jesi li sretan?Tako lako si me zaboravio,zamijenio s nekom drugom.
Vraćaju mi se sjećanja i uspomene na ono što smo bili.Nasatvljam koračat dalje,a jedna vrela suza klizi mi niz lice.Kao da opet osjećam onu tvoju prisutnost,toplinu tvog zagrljaja,nježan poljubac tvojih hladnih usana.U daljini vidim nekog kako sjedi na klupi prekrivenoj lišćem.U ovoj noći i hladnoći još je etko usamljen i izgubljen kao i ja.Prilazim bliže i gledam iz znatiželje.Odjednom me zaboli duša,srce mi stane jer nemogu vjerovati što vidim.Kao i prije godinu dana,sjediš na toj klupi,gledaš u pod mirno i sneno.
Prilazim ti,a oko nas sve gori,sve je užareno od osjećaja.Vidim vatru u tvojim očima,padam pred tobom na koljena i suze teku niz lice.Nemam riječi s kojom bi te pozdravila.Samo te gledam plačem.Isti si kao prije,nisi se promijenio.Gledaš me onako anđeoski,mirno i pogledom punim ljubavi,kao i prvog dana kada smo se vidjeli.Jedino što ti uspjevam reći jest:"Ja...Ja te volim,volim te!!"Još si me neko vrijeme gledao mirno,a onda se ustao i podigao me s poda i zagrlio s istim onim žarom kao nekada.
Napokon sam se osjećala kao da sam u Raju s tobom.I shvatili smo da se onaj plamen naše ljubavi nikada nije ugasio.Shvatili smo da pripadamo jedno drugom zauvijek te da nas više ništa neće razdvojiti.Kada opet dođe kraj,mi ćemo ga pobijediti jer naša je ljubav vječna vatra...
Pozz
]
