Ajme.......
Odakle da počnem?!
hmm...pa ovako...sinoć mi je bila maturalna...
maturalna za koju živim otkad sam upisala srednju...
nisam normalno funkcionirala zadnjih 7 dana od sreće...
i jučer ono,strka,cvijeće za profesore,pjesme...
silazak niz skale...
o Bože...nisam znala gdje sam...
neočekivano,toliko ljudi...toliko nepoznatih ljudi sa aparatima u rukama...
izbezumila sam se,nisam znala gdje bi od sreće,od uzbuđenja...
ajme koji osjećaji...
Zatim razred,svi predivni,lijepi,sređeni...
ma nešto predivno...zbunjeno sam gledala sve te silne ljude,nisam bila svjesna ni kud idem ni što mi se događa...(fala Bogu bar nisam pala niza skale hahaha!!!)
u svakom slučaju,večer je bila predivna,meni jedna od najljepših dosada...
Razred i moje društvo,a uz to partner koji je bio predivan i kojeg obožavam
i eto...brzo je proletilo ali će mi zauvijek ostati u sjećanju
Stani na tren,zatvori te oči snene...
Sanjaj isti san kao i ja...
Zagrli me snažno kao i svaki put...
Poljubi me nježno kako samo ti znaš...
Prepusti se toplini mog tijela...
Vjeruj mi kao i dosada...
Opusti se kao i nekada...
Sjeti se kako smo hrabri bili,samo ja i ti...
Zapamti što znači moja ljubav,što mi značiš ti...
Ne zaboravi,postoje 2 riječi kojima sam ti rekla sve-volim te...
Da,da evo sad ću,ne mogu na sve strane!-vikala je ukućanima koji su je rastezali kako bi stigli.Još se nisam niti spremila,a popodne je već proletilo...
Neću stići sve što sam zamislila...-razmišljala je trčeći kao muha bez glave...
Tu je započela čarobna novogodišnja bajka koja se odvijala ovako...
Ono blijedo sunce posljednjeg dana te čudne godine na umoru,počelo je blijediti i polako padati iza površine tada mirnog hladnog mora.
Zimski ugođaj,osjećaj slobode na praznicima,miris vatre i novogodišnje noći dušu su joj učinili koliko smirenom i veselom,toliko i nemirnom.
Zašto nemirnom?Zbog iščekivanja.Iščekivanja njega...
On,tako savršen,tako predivan obuzimao joj je misli,davao joj snagu i punio je ljubavnom energijom...Zbog njega bi često mislila da će poletjeti.
Od same pomisli na njegove predivne i umirujuće oči,na njegov nježan dodir,zagrljaj pun topline i poljubac pun ljubavi,sva bi zatreperila i na trenutke se izgubila i odletila mislima iz svakidašnje stvarnosti...
Posebno se nešto kuhalo u njoj...Leptirići u trbuhu,trnci kroz tijelo,uzavrela krv u žilama...Ona ga je volila...
Dok se tako izbezumljeno smišljala pred ogledalom što će i kako će,prošlo je popodne,i sumrak i pala je noć...
Zadovoljna izgledom spremila se je i potrčala ususret svom malom anđelu...
Kao i uvijek,dočekao ju je veseo,primio u zagrljaj i nahranio joj dušu i srce ljubavi...
U svakom trenutku provedenom s njime,cijeli svijet bio je njen,ništa nije moglo pokvariti njezino raspoloženje...
Kao i gotovo svakog dana,okrutni zimski vjetar činio je svoje...
Štipao je sva ta mlada lica koja su došla ispratiti staru godinu i veselo dočekati novu...No njima to i nije toliko smetalo...
Imali su jedno drugo i tko je uopće imao vremena za misliti na vjetar?
Vrijeme je proletilo,vatromet,prskalice,baklje,usklici i veselje bljesnuli su u trenutku dolaska novog početka...
Zbunjena i u nevjerici,pogledala ga je i čvrsto zagrlila...
Sva je zatreperila i utonula i novu godinu u njegovom zagrljaju...
Ništa drugo nije joj bilo važno u tom trenu...
Njezin san je ostvaren i nitko nije bio sretniji od nje...
Čarolija novogodišnje noći nastavila se daleko od očiju,daleko od pogleda drugih...
Noć je bila njihova,svi njezini snovi bili su u njegovim rukama...
Dok ju je grlio u hladnoj noći,pred njenim očima letilo je tisuću snova dalekih,tisuću dodira njegovih,tisuću poljubaca iskrenih,a u očima opet zasjalo tisuću suza bisernih...
No za nju,ovaj put svaka suza značila je radost,jer život ju je odveo u drugom smjeru-u smjeru sreće i neopisive ljubavi prema njemu...
ali će mi zauvijek ostati u sjećanju
