06.01.2008. 20:41
Čarobna novogodišnja pustolovina...
Da,da evo sad ću,ne mogu na sve strane!-vikala je ukućanima koji su je rastezali kako bi stigli.Još se nisam niti spremila,a popodne je već proletilo...Neću stići sve što sam zamislila...-razmišljala je trčeći kao muha bez glave...
Tu je započela čarobna novogodišnja bajka koja se odvijala ovako...
Ono blijedo sunce posljednjeg dana te čudne godine na umoru,počelo je blijediti i polako padati iza površine tada mirnog hladnog mora.
Zimski ugođaj,osjećaj slobode na praznicima,miris vatre i novogodišnje noći dušu su joj učinili koliko smirenom i veselom,toliko i nemirnom.
Zašto nemirnom?Zbog iščekivanja.Iščekivanja njega...
On,tako savršen,tako predivan obuzimao joj je misli,davao joj snagu i punio je ljubavnom energijom...Zbog njega bi često mislila da će poletjeti.
Od same pomisli na njegove predivne i umirujuće oči,na njegov nježan dodir,zagrljaj pun topline i poljubac pun ljubavi,sva bi zatreperila i na trenutke se izgubila i odletila mislima iz svakidašnje stvarnosti...
Posebno se nešto kuhalo u njoj...Leptirići u trbuhu,trnci kroz tijelo,uzavrela krv u žilama...Ona ga je volila...
Dok se tako izbezumljeno smišljala pred ogledalom što će i kako će,prošlo je popodne,i sumrak i pala je noć...
Zadovoljna izgledom spremila se je i potrčala ususret svom malom anđelu...
Kao i uvijek,dočekao ju je veseo,primio u zagrljaj i nahranio joj dušu i srce ljubavi...
U svakom trenutku provedenom s njime,cijeli svijet bio je njen,ništa nije moglo pokvariti njezino raspoloženje...
Kao i gotovo svakog dana,okrutni zimski vjetar činio je svoje...
Štipao je sva ta mlada lica koja su došla ispratiti staru godinu i veselo dočekati novu...No njima to i nije toliko smetalo...
Imali su jedno drugo i tko je uopće imao vremena za misliti na vjetar?
Vrijeme je proletilo,vatromet,prskalice,baklje,usklici i veselje bljesnuli su u trenutku dolaska novog početka...
Zbunjena i u nevjerici,pogledala ga je i čvrsto zagrlila...
Sva je zatreperila i utonula i novu godinu u njegovom zagrljaju...
Ništa drugo nije joj bilo važno u tom trenu...
Njezin san je ostvaren i nitko nije bio sretniji od nje...
Čarolija novogodišnje noći nastavila se daleko od očiju,daleko od pogleda drugih...
Noć je bila njihova,svi njezini snovi bili su u njegovim rukama...
Dok ju je grlio u hladnoj noći,pred njenim očima letilo je tisuću snova dalekih,tisuću dodira njegovih,tisuću poljubaca iskrenih,a u očima opet zasjalo tisuću suza bisernih...
No za nju,ovaj put svaka suza značila je radost,jer život ju je odveo u drugom smjeru-u smjeru sreće i neopisive ljubavi prema njemu...
¤×¤LuNa¤×¤
16 Komentara | Print | # | ^
