In loving memory of Romeo

31.10.2007. 11:20

eto...

Eto,to je to...ovo je bio prvi dizajn na mom prošlom blogu...
nikad neću prestat žalita za njim...
bio je puno bolji od ovoga,možda zato što su moje priče i pjesme s njega bila samo moja mašta i želja za nečim u životu...
ovaj je blog,nažalost,do nedavno bio posvećen nekom tko to ničem nije zaslužio...ostavit ću ovaj blog,i pisati za sebe i za svoju dušu...
niti jedna pjesma od danas na dalje koja bude objavljena nije nikome posvećena.
sve će bit moja kreativnost i moji snovi...
snovi koji će jednog dana biti ostvareni,a ne srušeni,iskreno se nadam...
ovo je još jedan novi početak...
po tko zna koji put u zadnje dvije godine...jedan u nizu novih početaka.

samo što,vjerujte mi,ovo je zadnji početak.više se neću vraćati na nove početke,više nikada ne ponavljati iste greške...
iz svega se nauči nešto,a ja sam u svojih 17 godina jako puno toga naučila...
pa isto tako sam shvatila i da mi Bog nije dao ovaj život da bi ga uništila radi krivih ljudi...niti da bi se posvetila nekome tko me ne zaslužuje...
uvijek sam dopuštala da me iskorištavaju,da me "veslaju" i prave budalu od mene...
i donjela sam odluku:Nikad više!!!

No more tears,no more fears!

i nemojte misliti da sam tužna ili nesretna...
jer,baš naprotiv,ja sam sretna kao nikad dosad...
jer sam naučila još jednu lekciju u životu,naučila sam cijeniti sebe,
pokazat prvenstveno sama sebi,a onda i ostalima koji nikad nisu vjerovali u mene,da sam jaka,sad još jača nego što itko može zamisliti...

Nažalost činjenica je da život nije bajka,i da nikada neće biti.
A isto tako nisam ni znala da može toliko boljeti,kao što nisam očekivala od sebe da se tako lako i tako brzo mogu pomiriti s nečim i prihvatiti to...

to je ono što me čini sretnom...

hvala svima koji su mi pružili podršku,ljubav,potporu.
hvala na lijepim riječima,hvala vam prijatelji...

prijateljstvo je ono najvrjednije što čovjek može stvoriti...
sam ne može preživjeti,potrebno mu je imati nekog tko ga može razumjeti i podržati...a to ste meni vi,moji najbliži prijatelji...
znate tko ste...

i zato svi vi koji se smatrate mojom prijateljima,svi vi koji ste mi pomogli,ovaj post posvećen je vama...

kao što nikad ne zaboravljam zlo i loše uspomene,kao što jako teško opraštam,isto tako nikad ne zaboravljam prijatelje,i one koji su dokazali da me vole i poštuju.
ne samo riječima,već i djelima...
poštujem ih...iskreno poštujem...

dobrodošli na još jedan početak...početak nadahnut krajem jednog teškog razdoblja u mom životu...

od danas pa zauvijek,vaša Luna

2 Komentara | Print | # | ^

30.10.2007. 20:56

hellooooooo

no dobrooooo...
čim stignem ću malo promijenit dizajnić...
ovaj nije više primjeren...
i što reći...
a daaaa
ljudi moji ja sam vam nova osoba...
od danas kreće jedno novo poglavlje u mom životu...
zaslužila sam to...
i sretna sam...ponosna sam na sebe...
sretna sam jer sam po prvi put u životu ostala dosljedna sebi...
ljudi moji,ja iz ove "borbe" nisam izašla kao gubitnik...
ja sam pobijednik...pobijedila sam prvenstveno sebe...
a o ostalom neću jer nije vrijedno spomena,a ni trošenja ovih dragocjenih slova ovdje...
spominjala sam zatvaranje bloga???
ne dolazi u obzir...
zatvorit ovo...ma radi koga???
nitko nije vrijedan mojih suza...
i nitko nije vrijedan vaših suza,ne samo mojih...

kako je rekla moja frendica:
"Život je prekratak da bi se osjećala bezveze,
a dovoljno dug da vidiš da ima još bezbroj riba u moru!"

poseban kiss šaljem ovim osobama:

Orka,Diana,Lenn,Morwena,Činguli i Marcy

kao i mojim neponovljivim i savršenim:

Rino,Mario,Antun,Ivanich&Bibi

juuuuuuuuuuuhuuhuhuhuuuuuu

i da...od danas više nisam Lonely Dreamer...
for all you-Luna rofl

volim vas sve koliko vas ima... cerek

0 Komentara | Print | # | ^

29.10.2007. 18:48

Stani suzo vrela...

Stani suzo vrela,
nemoj teći više.

Blijedo suho lice,
svakog dana ljubiš.

Nije više noć,
što je nekad bila.

Kada san me zaobilazi,
a ostajem sama s tobom.

Stani suzo vrela,
ne muči me više.

U životu zaslužila nisam,
da mi noći takve budu.

Stani već jednom,
pusti me malo.

Ili samo nisam rođena,
da bez tebe dišem?

Love U 4ever 2 Komentara | Print | # | ^

29.10.2007. 06:09

Hm...

Mislim da se lagano bliži kraj ovom blogu...
nemam više o čemu pisat...nema više smisla...
je li se vama ikad dogodilo da izgubite smisao u svemu?
ako jest,onda mi molim vas pomozite i recite kako prihvatiti da ostajete bez glavnog cilja u životu?nade?
bez...svega!

ja ne znam...i ne želim ostat bez svega što imam...
ali izgleda da moram...

nemam više snage pisat...
ne znam niti što će bit sa ovim blogom.
kome ga više pišem?sebi ne...
a drugima...kao da je kome stalo...
ni do pjesama i sastava,kao ni do male nevidljive sjenke koja ga je pisala iz samo jednog razloga...posvećenog jednoj osobi...
i kad to netko izbriše...gdje sam sad? cry

samo se želim zahvalit ljudima...

kao prvo prijateljicama:dvijema iz razreda koje se prepoznaju u ovome i mojoj Činguli...njih su tri uz mene.Uza sve to puno mi znači moja Morwena...
uz njih sam shvatila što znači stat uz nekoga i podržat ga...hvala vam cure kiss

onda mojim prijateljima koji su predivna bića...
vjerujte predivna:a to su moj Rino koji je tako divan i tako poseban...ne znam što bi bez njega.on me svaki put vuče iz ponora i svaki put razveseli...on je moj anđeo čuvar.Rino kiss

Zatim Antunu...on mi je najbliže od svih prijatelja...on je isto nesebično i predivno biće...isto tako pun razumijevanja i spreman pomoći i uskočiti kad treba...Antune kiss

Zatim Ivanich moj...ah moja malena sreća...moja legenda...ne znam što reći za njega osim da je predobar...Ivane kiss

Onda Mario...koji me prihvaća koliko god sam komplicirana.u svakom trenu rasploložen...isto jedan od ljudi koje najviše volim i koje me razveseli....
Mario i tebi kiss

Još jedan koji mi se pokazao kao pravi prijatelj je Bibi...on mi je stvarno toliko puta pomogao u životu i neizmjerno sam mu zahvalna na tome...kad god mi je trebao,uvijek je uskočio i pokušao me umirit kad mi je najteže... kiss

eto,neizmjerno vam hvala...ne znam što bi drugo rekla...
osim da sam shvatila koliko prijatelji vrijede...
eto,ovo su pravi prijatelji...takvi su se pokazali...
svi spremni pomoći kad treba...
volim vas svih...

a sad jedna pjesma koju obožavam i koja opisuje moje trenutno stanje:

Toše Proeski - Poljsko Cvijece

Stižu laste, šire krila
i ljube se svi,
kao kad si moja bila ti.
Nekom drugom božur cvijeta,
na mom srcu si,
i jedina i prokleta ti.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Lako mi je zakleti se
u krv i u čast,
al' podkleknem kad se sjetim nas.
Suza žene često krene,
al' nebo zapiše
samo kad muškarac zaplače.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi...

2 Komentara | Print | # | ^

17.10.2007. 11:37

...

Nisam u stanju pisat pjesme...
Ne želim sad napisat pjesmu,iako bi ih mogla napisat bezbroj...
Jučer mi je dan bio pomiješan.
Pomiješan zbog sreće i tuge.
Tuge zbog našeg Toše kojem se dogodilo što se dogodilo... cry

A isto toliko sretan iz razloga poznatog meni i još jednoj predivnoj osobi...
Puno se toga dogodilo u zadnjih par mjeseci...
I ja jedino mogu biti neopisivo sretna i zahvalna na svemu tome...
I hvala TI za onakav dan jučer,sve se isplati preć radi onakvog osjećaja ili onakvih osjećaja...
Znate li kakav je osjećaj dodirnuti nebo?
E pa ja sad itekako znam...znam kako je imati nešto sveto i predivno i to nešto voljeti i čuvati u beskraj...

i zato ću ti još jednom,i još puno puta ponovit ovo:

Moja ljubavi:

Sanjam te kao bezbroj zvijezda
u besanim noćima.

Tvoje oči dva su bisera,
protkana zlatom vječnosti.

Volim te zbog onog što jesi,
iako daleko od mog zagrljaja.

Svaki tvoj pokret oduševljava me,
sve tvoje za mene je sveto!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Toše Proeski 1981.-2007. R.I.P.

8 Komentara | Print | # | ^

15.10.2007. 21:01

Kad se sretnemo...

U djeliću našeg dana,
bliještat će nebo boje jorgovana.

Sunce zlatne zrake sipa,
dok nas grle stara stabla lipa.

I dok valovi ljube daleko more,
u tmini gledamo cik nove zimske zore...

¤×¤Luna¤×¤

Love L.A. 0 Komentara | Print | # | ^

07.10.2007. 13:37

Sanjala sam...

Sanjala sam tisuću suza bisernih
kako klize niz nebo uklesano u njegovom licu.

Sanjala sam plameni zagrljaj anđela
koji me odnjeo u beskraj svoga srca.

Sanjala sam daleka modra mora
koja odišu uspomenama na njega.

Sanjala sam da vrijeme bez njega leti
leti pred mojim očima zauvijek.

Sanjala sam njegove tople ruke
da me čvrsto drže kroz vječnost...