31.10.2007. 11:20
eto...
Eto,to je to...ovo je bio prvi dizajn na mom prošlom blogu...nikad neću prestat žalita za njim...
bio je puno bolji od ovoga,možda zato što su moje priče i pjesme s njega bila samo moja mašta i želja za nečim u životu...
ovaj je blog,nažalost,do nedavno bio posvećen nekom tko to ničem nije zaslužio...ostavit ću ovaj blog,i pisati za sebe i za svoju dušu...
niti jedna pjesma od danas na dalje koja bude objavljena nije nikome posvećena.
sve će bit moja kreativnost i moji snovi...
snovi koji će jednog dana biti ostvareni,a ne srušeni,iskreno se nadam...
ovo je još jedan novi početak...
po tko zna koji put u zadnje dvije godine...jedan u nizu novih početaka.
samo što,vjerujte mi,ovo je zadnji početak.više se neću vraćati na nove početke,više nikada ne ponavljati iste greške...
iz svega se nauči nešto,a ja sam u svojih 17 godina jako puno toga naučila...
pa isto tako sam shvatila i da mi Bog nije dao ovaj život da bi ga uništila radi krivih ljudi...niti da bi se posvetila nekome tko me ne zaslužuje...
uvijek sam dopuštala da me iskorištavaju,da me "veslaju" i prave budalu od mene...
i donjela sam odluku:Nikad više!!!
No more tears,no more fears!
i nemojte misliti da sam tužna ili nesretna...
jer,baš naprotiv,ja sam sretna kao nikad dosad...
jer sam naučila još jednu lekciju u životu,naučila sam cijeniti sebe,
pokazat prvenstveno sama sebi,a onda i ostalima koji nikad nisu vjerovali u mene,da sam jaka,sad još jača nego što itko može zamisliti...
Nažalost činjenica je da život nije bajka,i da nikada neće biti.
A isto tako nisam ni znala da može toliko boljeti,kao što nisam očekivala od sebe da se tako lako i tako brzo mogu pomiriti s nečim i prihvatiti to...
to je ono što me čini sretnom...
hvala svima koji su mi pružili podršku,ljubav,potporu.
hvala na lijepim riječima,hvala vam prijatelji...
prijateljstvo je ono najvrjednije što čovjek može stvoriti...
sam ne može preživjeti,potrebno mu je imati nekog tko ga može razumjeti i podržati...a to ste meni vi,moji najbliži prijatelji...
znate tko ste...
i zato svi vi koji se smatrate mojom prijateljima,svi vi koji ste mi pomogli,ovaj post posvećen je vama...
kao što nikad ne zaboravljam zlo i loše uspomene,kao što jako teško opraštam,isto tako nikad ne zaboravljam prijatelje,i one koji su dokazali da me vole i poštuju.
ne samo riječima,već i djelima...
poštujem ih...iskreno poštujem...
dobrodošli na još jedan početak...početak nadahnut krajem jednog teškog razdoblja u mom životu...
od danas pa zauvijek,vaša Luna
2 Komentara | Print | # | ^
