17.10.2007. 11:37
...
Nisam u stanju pisat pjesme...Ne želim sad napisat pjesmu,iako bi ih mogla napisat bezbroj...
Jučer mi je dan bio pomiješan.
Pomiješan zbog sreće i tuge.
Tuge zbog našeg Toše kojem se dogodilo što se dogodilo...
A isto toliko sretan iz razloga poznatog meni i još jednoj predivnoj osobi...
Puno se toga dogodilo u zadnjih par mjeseci...
I ja jedino mogu biti neopisivo sretna i zahvalna na svemu tome...
I hvala TI za onakav dan jučer,sve se isplati preć radi onakvog osjećaja ili onakvih osjećaja...
Znate li kakav je osjećaj dodirnuti nebo?
E pa ja sad itekako znam...znam kako je imati nešto sveto i predivno i to nešto voljeti i čuvati u beskraj...
i zato ću ti još jednom,i još puno puta ponovit ovo:
Moja ljubavi:
Sanjam te kao bezbroj zvijezda
u besanim noćima.
Tvoje oči dva su bisera,
protkana zlatom vječnosti.
Volim te zbog onog što jesi,
iako daleko od mog zagrljaja.
Svaki tvoj pokret oduševljava me,
sve tvoje za mene je sveto!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Toše Proeski 1981.-2007. R.I.P.
8 Komentara | Print | # | ^
