29.10.2007. 06:09
Hm...
Mislim da se lagano bliži kraj ovom blogu...nemam više o čemu pisat...nema više smisla...
je li se vama ikad dogodilo da izgubite smisao u svemu?
ako jest,onda mi molim vas pomozite i recite kako prihvatiti da ostajete bez glavnog cilja u životu?nade?
bez...svega!
ja ne znam...i ne želim ostat bez svega što imam...
ali izgleda da moram...
nemam više snage pisat...
ne znam niti što će bit sa ovim blogom.
kome ga više pišem?sebi ne...
a drugima...kao da je kome stalo...
ni do pjesama i sastava,kao ni do male nevidljive sjenke koja ga je pisala iz samo jednog razloga...posvećenog jednoj osobi...
i kad to netko izbriše...gdje sam sad?
samo se želim zahvalit ljudima...
kao prvo prijateljicama:dvijema iz razreda koje se prepoznaju u ovome i mojoj Činguli...njih su tri uz mene.Uza sve to puno mi znači moja Morwena...
uz njih sam shvatila što znači stat uz nekoga i podržat ga...hvala vam cure
onda mojim prijateljima koji su predivna bića...
vjerujte predivna:a to su moj Rino koji je tako divan i tako poseban...ne znam što bi bez njega.on me svaki put vuče iz ponora i svaki put razveseli...on je moj anđeo čuvar.Rino
Zatim Antunu...on mi je najbliže od svih prijatelja...on je isto nesebično i predivno biće...isto tako pun razumijevanja i spreman pomoći i uskočiti kad treba...Antune
Zatim Ivanich moj...ah moja malena sreća...moja legenda...ne znam što reći za njega osim da je predobar...Ivane
Onda Mario...koji me prihvaća koliko god sam komplicirana.u svakom trenu rasploložen...isto jedan od ljudi koje najviše volim i koje me razveseli....
Mario i tebi
Još jedan koji mi se pokazao kao pravi prijatelj je Bibi...on mi je stvarno toliko puta pomogao u životu i neizmjerno sam mu zahvalna na tome...kad god mi je trebao,uvijek je uskočio i pokušao me umirit kad mi je najteže...
eto,neizmjerno vam hvala...ne znam što bi drugo rekla...
osim da sam shvatila koliko prijatelji vrijede...
eto,ovo su pravi prijatelji...takvi su se pokazali...
svi spremni pomoći kad treba...
volim vas svih...
a sad jedna pjesma koju obožavam i koja opisuje moje trenutno stanje:
Toše Proeski - Poljsko Cvijece
Stižu laste, šire krila
i ljube se svi,
kao kad si moja bila ti.
Nekom drugom božur cvijeta,
na mom srcu si,
i jedina i prokleta ti.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Lako mi je zakleti se
u krv i u čast,
al' podkleknem kad se sjetim nas.
Suza žene često krene,
al' nebo zapiše
samo kad muškarac zaplače.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi...
2 Komentara | Print | # | ^
