I ove noći sklapam umorne oči.
Sve je nestalo.Odavno,odavno...
Sada je opet dan postao vječnost.
Pretvara se u neku maglu snova...
Ništa više nije važno.Moralo je tako biti.
Ruža mojih snova uvenula je u zimskim danima.
Nije mogla doživiti naše proljeće.
Nije ga ni bilo,umrlo je kao i ti u mojim snovima.
U crnim noćima opet živim s tim,
Da se živa bez tebe još jednom probudim.
Ne želim ti patnju,ti ledeni prolazniče.
Želim ti život sa svime što ja nisam imala.
Neka ti zvijezde osvijetle put u crnini,
Neka ti mjesečina miluje nježno lice,
More da te čuva kao zemaljskog anđela,
Zemlja nek ljubi svaki tvoj mirni korak...
Tisuću srebrnih bisera prosulo se prašnjavom stazom.
Sjaje se od bistra svjetla mjesečeva.
Jezerom se širi nemir od hladna vjetra.
Polako se ziba,a mjesečina poskakiva u njemu.
Vjetar se šulja kroz grane polako,polako...
Zzzzzzzz zaspalo je sve...
Ni cvijeta,ni bića,ni traga života.
Pustinja u noći zimskoj.
Zbogom okrutnosti...
Sada sam tamo gdje me ne možeš dotaknuti...
Ah,kako li je lijepo snivati...
Jer tada mi nisi toliko potreban...
*You left me to fly away alone...*
"I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along..." 10 Komentara |
Print |
# |
^
18.04.2008. 20:44
"Oda" gradu...
Samo još jedan prazan prostor ispunjen...prazninom!
Bijela magla crnog grada utonulog u san,još jedan san...
Koji će već sutra kao i sve biti veliko ništa...
Zonom sumraka lete okviri bez slika.
Ništa čudno.Samo simbol beznačajnosti.
Tap,tap...Tap,tap...
Hladna kiša natapa žedne ulice...Puste,puste...
Dok neki čudan vjetar nemilosrdno lomi sve pred sobom...
Što li skrivaju tmurni oblaci nebeski?
A ti sjeno naša svakodnevna,do kuda ide tvoja okrutnost?
Laku noć grade,snivaj u neispavanim noćima...
