I ove noći sklapam umorne oči.
Sve je nestalo.Odavno,odavno...
Sada je opet dan postao vječnost.
Pretvara se u neku maglu snova...
Ništa više nije važno.Moralo je tako biti.
Ruža mojih snova uvenula je u zimskim danima.
Nije mogla doživiti naše proljeće.
Nije ga ni bilo,umrlo je kao i ti u mojim snovima.
U crnim noćima opet živim s tim,
Da se živa bez tebe još jednom probudim.
Ne želim ti patnju,ti ledeni prolazniče.
Želim ti život sa svime što ja nisam imala.
Neka ti zvijezde osvijetle put u crnini,
Neka ti mjesečina miluje nježno lice,
More da te čuva kao zemaljskog anđela,
Zemlja nek ljubi svaki tvoj mirni korak...
*Laku noć grade,snivaj u neispavanim noćima*
In memoriam...
Post je objavljen 27.04.2008. u 10:12 sati.