26.08.2007. 15:38
Tog je dana nebo ljubilo tlo,priroda bila ubrzana,pukao hladan vjetar,more se uznemirilo.Sve je upućivalo na to da će se dogoditi veliki preokret.Kao i svakog dana sjedala je i gledala nebo.
Bila je tužna,povrijeđena,usamljena...
Usamljena kao nikad otkad je otišao i ostavio nepodnošljivu prazninu u njenom slabom srcu,u zaljubljenoj duši...
Svaki dan je sanjarila i budna sanjala o njegovom povratku,no on se nije vraćao...Živjela je tako sama bez ikoga neko vrijeme.
Razbolila se od tuge jer jednostavno nije znala živjeti bez njega...
Njezin novi dom postala je bolnica,hrana su joj bile tablete za smirenje.
Živjela je od ljubavi prema njemu,srce je još uvijek kucalo samo za njega,kucalo je nadajući se da će se vratiti...
Prolazili su dani,sporo kao godine,ona je umirala polagano za njim,a od njega ni traga ni glasa...Svi oko nje vidjeli su kako njena želje i nada lagano umiru.
Kad je već izgubila svaku nadu da će se vratit i kada je bila gotovo na rubu,onako blijeda,mršava i iscrpljena,slomljena;pojavio se navratima njene sobe.
Šokirano ju je gledao kako pati,kako umire za njim,zbog njega.
I u tom trenu svijet se preokrenuo,svijeća njihove ljubavi nikada se nije ugasila.
Zagrlio ju je kao nekad,požalio što ju je ostavio i shvatio da ju voli,da je njihova ljubav neuništiva...
Trebalo je vremena da se oporavi,nije joj bilo lako jer je bila na rubu,slomljena i nikakva,no on ju je vratio u život,spasila ju je posljednja nada i vjera.
Vjera u njega-u ljubav i vjera u Boga.
Njhova ljubav ostala je vječna,ostali su zauvijek skupa,a čak ni smrt neće uništit njihovu ljubav...
Bila je prava i iskrena...A takva traje vječno i bezuvjetno...
10 Komentara | Print | # | ^
