02.08.2007. 11:45
Ulica moga djetinjstva...
Bila je to jedna ljetna noć...Šetala sam ulicom moga djetinjstva.Još uvijek je ista.Poznam svaki kamenčić od kojeg je napravljena,svaki listić kojeg je udomila...
Nebo je bilo nekako drugačije...Modro,puno zlatnih zvijezda,a opet nekako kao posuto ljubičastim nijansama prašine.Miris vatre u daljini,u jednom trenu jači,onda malo slabiji...
Puše vjetar,vjetar ljubavi...Hladan,a opet pun nečeg,pun snage i siline...
Gledam par suhih listića kako skakuću na vjetru...
Hladno je...Vrijeme ne priliči ljetu,sve je nekako pusto,a ja se osjećam usamljeno...
Kao odbačeni listić u divljini...Vjetar je postajao sve jači,stabla su lelujala od njegove snage...
Odjednom,kao da je dotrčalo nekoliko sivih oblaka...Počela je kiša,ali baš onako kiša iz vedra neba...
Stajala sam kao gromom pogođena...A koža i kosa upijale su svaku kapljicu kiše...
Stajala sam tako neko vrijeme i otrčala doma...Bilo je teško zaspati...
I nisam znala što se događa...Ulica moga djetinjstva postala je tužna...
8 Komentara | Print | # | ^
