In loving memory of Romeo's blog

18.07.2007. 15:25

Na jednom mjestu...

***ovo je moja priča koju sam bila napisala još na prošlom blogu...
pa evo još jednom...***



Rano proljeće...Jutro sviće,sunce prvim jutarnjim zrakama obasjava pospanu moju sobu...
Budim se polako,bezbrižno.Veselim se novom danu,novom suncu.Ustajem,obučem se i krenem.
Krenem vani.Krenem na jedno mjesto...
Putem me još slabašno sunce grije,ljudi prolaze dobro obućeni,a meni je sasvim ugodno,toplo.
Idem nekim čudnim putevima,rijetko gdje čujem po koje auto.Vlada nekakav muk.
Samo proljetne ptičice cvrkuću...
Sjaje se stakla kuća kao neobični dijamanti;vesela je atmosfera,zrak miriše nečim posebnim,sretnim.
Dolazim na jedno mjesto.Veliko,lijepo i impresivno.Otvaram vrata predivne kuće i ulazim.
Unutra sve bijelo,bijele pločice,bijeli zidovi i usjećam nekakvu hladnoću,ali ne hladnoću od praznine...
Obasjana kuća sjaji se kao pozlaćena,zrak je poseban,neobičan.Mističan.
Gledam ledene skale...Djeluju mi privlačno i vuku me prema gore.Tako su sjajne i zavijene,a ne vidim kuda vode.Penjem se njima,a u meni se nešto događa,neki čudni osjećaji...
Tišina je,nigdje nikog nema...Dolazim gore i gledam kao da sanjam...
Na vrhu skala kao na vratima Raja stoji Anđeo.
Miran poput stakla,čist kao suza,lijep kao slika.Stoji bijeli Anđeo i gleda me svojim neobično lijepim očima.Nježna kosa pada mu preko lica sakrivajući sramežljiv,mističan osmijeh.
Gledam ga začuđeno i ne znam sanjam li.Ne razumijem ono što vidim...
Šokirana gledam u njega tako lijepog i nježnog,i zadivljena sam jer vidim nešto što se rijetko viđa...
Vrijeme ide a ja samo gledam u njega.Osjećam toplinu njegove blizine,osjećam se mirno i sigurno uz njega.Gledam oko sebe,ali nigdje nikog ne vidim...Gledam njega i iz očiju njegovih nešto isijava.Nešto posebno...Obuzimaju me uzvišeni osjećaji...
Njegov miran izraz lica se u jednom trenu razvlači u predivan osmijeh,tako savršen,oči blistaju poput tisuću zlatnih zvijezda.Njegov lik bliješti zlatnim sjajem.
I sad se pitam jesam li otvorila vrata Raja...
Je li to savršenstvo?Je li to vrhunac Božjeg kreativnog stvaranja...
Mora biti,jer tako nešto dosada nikada nije viđeno...



***post je malo prerađen jer su mi sinule nove ideje dok sam ga ovdje pisala...
Nije ništa osobno...Samo još jedno moje oduševljenje anđelima...***



Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us
20 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (10)


Komentari da/ne?

Intro

*Sometimes you need to star again,in order to fly...

* "Dobro je kad u životu za nešto se boriš, rukama stvoriš..."


Image Hosted by ImageShack.us










vas je tu =)




Free Hit Counter
Free Hit Counter


Me:

* Vanilla

* MSN/mail: vragolita@hotmail.com

* Meah




Marko
Dežurna vještica
Blacken the Angel

More snova

"Tili bi, tili bi moru, tili bi, tili bi mi
Tili bi, tili bi moru, tili bi ja i ti

Moremo, moremo moru, moremo i moramo mi
Moremo, moramo moru, moramo ja i ti

Opijeni morem snova, porat sriće tražili smo mi
Odnilo nas more, more snova, tonemo u moru jubavi "





Zahvale