14.07.2007. 10:52
Savršenstvo i propast...
Negdje na mjestu gdje nikad nitko bio nije i za koje nitko nikada nije čuo,živio je Anđeo...To mjesto bilo je mirno i lijepo,obasjano srećom i veseljem,pravi Raj zemaljski kojeg je napravio on.
Bio je lijep kao da je naslikan,nešto ljepše na svijetu sigurno nikad nitko nije mogao vidjeti...
Koliko god je bio lijep,toliko je bio dobar,miran,ma jednostavno savršen,predivan...
Živio je u skladu i miru i sve je bilo divno,on je bio sretan..
Ali taj predivni Anđeo imao je samo jednu manu.Volio je jedno ovozemaljsko biće koje nije smio,
jer njezina je sudbina bila drugačija.Sve što je on bio,ona je bila suprotno njemu.
Život joj je pisao tešku sudbinu i jednostavno joj nije bilo suđeno da bude sretna s njime...
Sve je bilo protiv nje.A koliko god ona bila negativna,voljela je i ona njega,i uz njega se promijenila..
Znajući ad postoji netko tko ju voli,i tko joj uzvraća ljubav,mijenjala se,živjela je za njega i htjela je postati bolja osoba...S vremenom su se oni,toliko suprotni jedno drugom,sve više volili...
I ona se stvarno promijenila,to su svi primjetili.Sve se činilo savršeno.
Ali ipak,ona je negdje u sebi znala da će jednom njenoj sreći doći kraj jer njezina sudbina nije takva...
Nije joj suđeno da bude takva...I tako se iz dana u dan sve više vezivala za Anđela,a on ju je volio...
I ništa drugo joj nije trebalo u životu...Živjela je od te ljubavi prema njemu.Živila je u mislima o njemu,živila za svaku riječ koju je on rekao,za svaki njegov zagrljaj,za svaku mrvicu ljubavi koju joj je pružao...I onda je došao taj dan,svijet se pokvario,i ljudi su postali ljubomorni,bezosjećajni...
Postojao je netko tko ju nije htio upoznati,tko nije ni htio znati da ona živi za njega...
Takva osoba odlučila je razdvojiti ih...Ona to nije htjela,a nije ni on...
Dugo se je bojala kako će dalje...Svaki dan provodila je sama,tužna...Bojala se krenut dalje...
Nakon toliko truda,toliko ljubavi nije htjela prihvatiti da će se sve srušiti...
I tako jednog tmurnog dana kojeg je provodila sama,više nije znala kako dalje...
Još uvijek ju je sve bolilo,nije htjela krenut dalje bez njega...
Njezino već slomljeno srce samo je puklo i sasulo se na mrvice...
Na mrvice koje više nije nitko mogao skupiti.Samo on,a njega nije bilo tu.
Bio je daleko,živio novi život...Jedna zvijezda sa neba je pala.Njezin život se ugasio;i umrla je sretna znajući da se promijenila i znajući da je iskusila pravu ljubav...
Opet je na Nebu živjela gledajući njega da je sretan,i čuvajući ga od svih zala zemaljskog svijeta...
5 Komentara | Print | # | ^
