29.06.2007. 23:30
Svitanje...
U to čarobno jutro dok sve još spava budim se i gledam oko sebe.Kroz prozor vidim nijanse plavih boja sa laganim trzajima ljubičastog kao znaka skorog dolaska sunca.Gledam tebe kako mirno spavaš pokraj mene,lagani jutarnji vjetar miluje ti nježno lice,privijen si uz mene,osjećam toplinu tvog tijela,grliš me nježno,mirno.Razmišljam o tebi,o savršenstvu tvoga lika,o dobroti tvoje duše,o tvom glasu koji me smiruje,o tvojim toplim smeđim očima.
Obuzimaju me uzvišeni osjećaji.Ti unosiš mir u mene.Gledam te zatim,kako se budiš.
Sav si zbunjen,još uvijek pospan.U trenu kad svijet ugleda tvoje lijepe oči,bude se i sunce,budi se i sva ljepota ovog svijeta.Lijepo je znati da uljepšavaš svaki dan,svaki sat i minutu na ovim svijetu.
I gledam te i dalje,ne skidam pogled s tebe jer zračiš nečim posebnim.Takav anđeoski sjaj izvire iz tebe.
Ja ne znam tko si ti.Je si li anđeo nebeski,ili sjajna zvijezda iz svemira tajnog...?
Čini se stvarno da su bajke istinite.Da posebna bića postoje...
Eto,ti si jedan od rijetkih...
A vi što čitate ovo...Imate li vi svog anđela?
Otvorite oči,jer oni postoje!Čekaju da ih primjetite.
Svakim svitanjem oni uljepšavaju ovaj život,svijet.
A jako su rijetki...I zato,pazite ih.Jer oni su naša sudbina.
Oni su najvrijednije što imamo...
I volite ih,kao što ja volim njega...
16 Komentara | Print | # | ^
