28.06.2007. 00:15
U ponoć...
Onog sudbonosnog dana kada rosa poljubi travu,kada ti sunce zagrije lijepo lice,kada te preplavi ljubav kao nikada do sada,srest ćemo se.Dogodit će se to u ponoć,u ljetnoj tami,daleko od pogleda ljubomornih.U ponoć ću te zagrliti čvrsto,kao što nitko do sada nije,voljet ću te vječno,pamtiti ti ime.
U ponoć,kada jedan dan umre,a novi se rodi;u ponoć kada započinje nešto novo.Novi život,nova nada.
Ti i ja.Već i sada vidim tvoj lik zamagljen u daljini.Osjećam kako si mi sve bliže,osjećam toplinu tvog dodira,snagu naše ljubavi.Gledam te,drhte ti ruke,gledam tvoje užarene smeđe oči.Goriš kao vatra,a ja izgaram od pomisli na tebe.U ponoć ću ti ukrasti poljubac sa vrelih usana i sve će zvijezde padati sa neba.
Padati za tebe,pokazujući ti što sve mogu kada sam tako sretna,sretna uz tebe.
U ponoć ćemo zaspati uz more prostrano,more duboko i modro,more naše ljubavi i sreće.
Taj će trenutak trajati vječno...Poletjet ćemo u ponoć u nebeske visine.Ponesi me tamo odakle dolaziš,jer ja želim ići s tobom.Ne želim te napuštati,jer meni je mjesto uz tebe kao i tebi uz mene.
Želim da znaš da zauvijek pripadam tebi.Od ponoći onog dana-zauvijek...
3 Komentara | Print | # | ^
