ogledalo duše

na svijetu postoje dvije vrste ljudi.
oni koji imaju srama
i oni koji nemaju srama.
na svijetu, nažalost postoje dvije vrste ljudi koji nemaju srama.
oni koji i imaju nešto u glavi
i oni koji nemaju ništa u glavi.
na svijetu postoje dvije vrste ljudi koji nemaju ništa u glavi.
sretni
i nesretni.
e pa, boli mene briga za njih.

a s druge strane, ja sam dobila što sam htjela, nisam li?
ali..
*when you get what you want, but not what you need*
misli, kako se ne osjećati ko popišan cvijet pokraj puta kad ti čovjek koji nema ništa u glavi, ali eto, ima sreće, počne govoriti da nisi baš nešto?
ma goni se u................... točkice.

ali ipak. znam ja zašto je to.
nije to zato jer se zovem kako se zovem
pa nije les yeux mahnita.
znam ja zašto je to.
i nije to zato jer sam bila uporna i možda i jedna od boljih
(ne, nisam umišljena, nit se uzdižem. samo sam realna, a to je, igrom slučaja, danas u moju korist)
ne, nije zato.
to je zato
jer se balavica
drznula napisati nešto na papir
i skoro uspijeti u tome
preko nje koja je to uspjela kasnije!?
nije les yeux mahnita.
ne ne..

a priznajem da je u nečemu uspjela.
ne kažem ja da joj je to bila namjera
nije ona pametna toliko da joj bude takvo nešto namjera.
uspjela me je iživcirati
koliko god to može
do razine lupanja po jastuku
do razine bijesa.

koga briga što nemaš spajalicu?
i zar stvarno misliš da će ti netko zapljeskati na dizanje ruka?
i ti si mi glumica?
ha ha ha...

znaš, ponosim se sobom.
i ovaj post uopće nije tebi.
čak ću ga sad i preokrenuti da netko ne pomisli tako.


ja ću biti dobra, naravno.
zato jer vjerujem u sebe
i jer se trudim
a to će se vidjeti, naravno.
pogotovo zato jer će biti teško.
teško, ali zanimljivo.
jako zanimljivo.



i još nešto. vratite se na dio "nije les yeux mahnita"
sviđa mi se.
a i rekli su mi da sam ironična danas.
super.


da. postoje dvije vrste ljudi.
pokolebljivi
i
umjetnici.
ne stidim se nazvati se umjetnicom.
a-a
jer ipak,
postoje te dvije vrste ljudi.
glupi
i živčani.


:P