Quis custodiet ipsos custodes?

13:14 - "Tako se ispunja na njima proročanstvo Izaije, koje glasi: "Slušat ćete, a nećete ipak razumjeti, vidjet ćete, a nećete ipak vidjeti.
13:15- Otvrdnulo je srce naroda ovoga. Uši su njegove gluhe, oči su njegove zatvorene. Očima neće da vidi, ušima neće da čuje, srcem neće da razumije"
Evanđelje po Mateju

I prođoše izbori, pokazat će se idemo li dalje ili dolje nakon njih.

Iskreno rečeno, očekivao sam da će ljevica polučiti bolji rezultat, iako je ovo odličan i veliki napredak, kako u broju mandata tako i profiliranju stranaka ljevice. Definitivno mi se čini da se politička scena raščišćava, i da neke stranke nestaju sa scene, a neke na žalost još uvijek ne. Opet se pokazalo da vladajući imaju najodanije i najstalnije biračko tijelo, i što je manji odaziv njihov rezultat je bolji.

Na strankama ljevice je da analiziraju svoj relativni neuspjeh. Iako su dobili znatno više no u prošlom mandatu, dobili su manje no što su očekivali.

Je li to zbog sujete radi koje nisu htjeli ići u predizborne koalicije već su otimali jedni drugim glasove gdje to nije trebalo (kod nas je 24% glasova otišlo na stranke i liste koje nisu prešle prag, na državnoj razini 16%), je li to zbog mlake kampanje i neaktivnosti u većem dijelu kampanje,je li to zbog neprepoznatljivosti programa i neiznošenja prednosti pred protivnicima, je li to zbog neiznošenja afera vladajućih (za to bi im istini za volju trebala kampanja od barem godinu dana), je li to zbog Ljube Jurčića i njegovih gafova i očite inferiornosti u nastupu u odnosu na Sanadera, je li to zbog toga što na korupcijske afere i akciju "Maestro" predsjednik nije zatražio smjene ministara, je li to zbog toga što odaziv na izbore nije bio tako velik kako se očekivalo, a vladajući imaju odano i stalno biračko tijelo koje je izašlo na izbore i u zemlji i u inozemstvu, je li to zato što nisu stavili najbolje i najpopularnije političare na liste u njihovim sredinama, je li to zato što su ruralne sredine opet odnesle prevagu pred urbanim, je li to zato što se skoro 14% birača odlučilo u posljednjem tjednu kampanje, je li to zato što D'Hondtova metoda preračunavanja mandata iznimno pogoduje jakim strankama, je li to zbog čudno posloženih izbornih jedinica....

Čini mi se da je prilično dobra analiza na Siva eminencija PR-a

Tko god sastavi vladu neće mu bitil ako, koalicije bazirane na trgovini, a ne ideološkim sličnostima, nisu se do sada pokazale uspješnima, i u krajnjoj liniji koštale su SDP gubitka prošlih izbora (a neulazak u predizborne koalicije možda ih je koštao ovih izbora).
Kako će to izgledati ovaj put, tko će sastaviti vladu i kome će se prikloniti HSLS-HSS i manjinski zastupnici je pitanje koje će presuditi. Bez obzira tko sastavio vladu očekujem da će pod pritiskom rezultata i odnosa snaga u Saboru biti pod stalnom lupom javnosti, i da će se ponašati odgovornije i racionalnije no dosadašnja vlast.

Ali ako je cilj potrošiti 6 000 000 000 kn za subvencije poljoprivredi, odmah u startu vlada je osuđena na propast.

Ne za restrukturiranje, okrupnjivanje, poboljšanje proizvodnje, nego samo za subvencije, dakle da bi poljoprivrednici i dalje proizvodili kulture koje se ne isplate metodama koje donose gubitke. Jer nije bitno pomoći nekome da nauči loviti ribu, bitno je svaki dan mu dati ribu.
Opasna je ta trgovina, i koliko god legalna bila, čini mi se da će onima koji sa njima sklope savez se obiti o glavu.

Teško je reći što je pravedno, i koji princip glasanja je pravedan, ovaj koji se primjenjuje kod nas, neki u kojem bi samo državljani s prebivalištem u našoj domovini i državljani na privremenom boravku u inozemstvu imali pravo glasa, elektorski princip kao u SAD, gdje ovisno o ekonomskoj snazi pojedine savezne države glasovi njenih stanovnika proporcionalno više vrijede no glasovi stanovnika neke druge savezne države.Bi li bilo pravedno promijeniti izborni zakon, prag i izborne jedinice?
Uopće nema smisla govoriti o suvislosti ovako složenih izbornih jedinica, isključivi motiv njihova slaganja je bio osigurati prevlast vladajućih i disperziju glasova opozicije.

Da je dobra situacija u kojoj će postojati samo dvije stranke, baš i nije.
Ali da je dobra situacija gdje opskurna strančica sa 2 mandata odlučuje tko će voditi zemlju u sljedeće 4 godine i za to biva nagrađena mjestom koje je po Ustavu prvo do Predsjednika (po Ustavu predsjednika u slučaju spriječenosti mijenja predsjednik tj. predsjednica Sabora) to svakako nije.


Ne mislim da je država ovim dospjela u krizu, dapače prvi put se odvija ono što je vani normalno, politička trgovina i borba za svaki glas.
Ali da bi bilo poželjno to što prije razriješiti na dobrobit svih nas, to svakako.

Dokle god postoje stranke koje kažu da će odluku o svom angažmanu i priklanjanju pojedinoj opciji donesti onda kada predsjednik Republike da mandat jednoj stranci, i da će onda odlučiti koga podržavaju, nećemo krenuti na bolje.

Prijetnje izlaska na ulice pripadaju ipak jednim drugim vremenima, okupljanje mitingaša koji su dovažani autobusima sa svih strana i koji su jogurtima gađali one koji im se nisu sviđali kada su ih pokušali smiriti, i svojstvene su društvenim uređenjima i zemljama s kojima se ne volimo uspoređivati.
Više to pokazuje nečiju nesigurnost i političku nekulturu no stvarnu opasnost po demokraciju.
Uostalom, kako nismo izlazili na ulice kada su nas otvoreno krali i krojili kako im paše, ne vjerujem da će sada netko izaći zato što se Predsjednik drži članka 97. Ustava koji kaže da mandat povjerava onome tko mu dokaže da je osigurao većinu u Saboru.

Rekao bih da je problem više u tome što još uvijek ta većina nije osigurana, a oni koji mogu donesti prevagu čekaju i dižu si cijenu. Tko će prvi pokleknuti pred njihoviim prljavim i podlim, makar legalnim ucjenama, ostaje da se vidi. Tko god to bio, nadam se da će za to biti adekvatno nagrađen.

Na današnji dan 30. g.p.n.e. Kleopatra počinila samoubojstvo, 1667. rođen Jonathan Swift ("Guliverova putovanja"), 1835. rođen Mark Twain (pravim imenom Samuel Clemens), 1874. rođen Winston Churchill (e kako bi nam sad dobro došao premijer njegova kalibra. Ne kažem da nam je zemlja u opasnosti od nacizma i fašizma, uprokos prijetnjama ulicom i jogurt revolucijom, ali dobro bi nam došao).


* "I izići će mnogi lažni proroci i prevarit će mnoge"

* "A i sami smo krivi što smo pustili da nas taru kojekakvi hrsuzi i nikogovići. Gledamo ih s visoka, postalo nam svejedno, pa se osilili, zaboravili ko su. Ali neka, ne bismo se probudili da su bili pametniji."

Završio je predizborni cirkus. Kampanja je dovedena do kraja, ostaje nam još nešto više od 30 sati do početka izbora.
Konačno ćemo se bar na tren odmoriti od svega.
Pomalo je tužno za kakve budale nas drži dobar dio stranaka i nezavisnih lista koje su učestvovale na ovim izborima, ali eto, izbori su prilika da ih se riješimo. Ako ne uspijemo, to može značiti da su oni ipak u pravu, da bolje od njih nismo ni zaslužili, ali to je malo presurova i pesimistična ocjena.

* "Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. "

Dva su pitanja nerazdvojna, a to je kako živimo u odnosu na prošlost, i kako ćemo živjeti u budućnosti ako nastavimo ovim tempom i ovim putem. Isto tako, pitanje je koliko su neumitne promjene kroz koje prolazimo, a na koji segment vlast može utjecati, pa samim tim priskrbiti si zasluge ili kritike. Ne treba gledati samo posljednjih mjesec dana, kada su svima iz usta ispadali zlatnici, i kada su nas škropili medom i mlijekom, treba gledati unatrag četiri godine, ali još važnije, treba gledati prema naprijed.

Previše je na ovim prostorima bilo povijesnih trenutaka, i povijesnih prilka, i propuštanja istih tih prilika, pa je ta sintagma izgubila na važnosti.

Ali zaista vjerujem da je ovo povijesna prilika da dobijemo drugačiju vlast, poštenu, odgovornu, pravednu.

Vlast koja će biti poštena, odgovorna, razborita, vlast sposobnih a ne podobnih (sada imamo podobne i nesposobne), vlast koja neće ogreznuti u nepotizam, bez varanja vlastitog naroda i bez izdaje njegovih interesa, bez rasprodaje nacionalnog bogatstva, bez sklapanja nepovoljnih ugovora i prodaje svega što vrijedi strancima, bez bezglavog srljanja u NATO.

Vlast koja će imati viziju razvoja i kvalitetu da taj razvoj ostvari, koja se neće vječito vrtjeti u krug traženja alibijja za svoje propuste, koja će se okrenuti budućnosti, koja neće svaku investiciju iskoristiti samo za punjenje džepova svojih poslušnika i priležnika, koja neće pokretati sulude projekte samo da bi oprali novac i pokrali državu, vlast kojo neće stalno netko drugi biti kriv za sve neuspjehe.

Vlast koja će nacionalne interese staviti ispred pojedinačnih, koja će biti sastavljena od stručnih ljudi, a ne samo poslušnika jedne osobe, vlast koja će se okrenuti budućnosti.

Previše je ovih godina bilo afera, previše pljački, previše promašaja, previše podaništva i rasprodaje zemlje da si možemo dozvoliti luksuz još četiri godine vraćanja satova i kalendara unatrag.

Siguran sam da ste svi odabrali svoje favorite, i sumnjam da mogu, a i ne želim utjecati ni na koga, niti pozivati niti agitirati. Samo svakako treba izaći na izbore, kako bi se u našoj domovini odlučivalo kako će se u njoj živjeti, a ne da se odlučuje negdje drugdje. Svaki neizlazak na biralište daje veću važnost onima koji ne žive kod nas (ili u slučaju prošle predsjedničke kampanje neki više ne žive uopće), koji odlučuju kako ćemo mi živjeti.

Vjerujem da se svatko treba zapitati kakva je perspektiva naše domovine sa ovima koji su je do sada vodili, i kakva bi bila kada bi umjesto njih na vlasti bili pošteni, sposobni i odgovorni političari, i sukladno odgovoru na to pitanje dati svoj glas.


Na današnji dan 1859. objavljeno epohalno Darwinovo djelo "Porijeklo vrsta", 1963. ubijen Lee Harvey Osvald, navodni ubojica američkog predsjednika J.F. Kennedya,1991. umro Freddie Mercury (pravim imenom Farrokh Bulsara)

* "Narod je pust broj, rasuta snaga. Nema jednog cilja, ništa mu nije zajedničko, osim neposredne koristi i straha. Izdijeljeni smo. Selo selu neće pomoći ako naiđe opasnost. Svako se nada da će njega mimoići.
Odmahivao je glavom, ne slažući se sa mnom.
- Narod je rasuta snaga samo ako ne vidi zajednički cilj ni tajnu korist po sebe. Ako sazna, ako se uvjeri, može sve. Ali prvo treba otjerati ove koji vladaju.
- Recimo da je i to moguće. Ali neko mora povesti narod, osloboditi ga straha, pripremiti ga na žrtve, da bi ga doveo do pobjede.
- Zar je to nemoguće?
- U tom slučaju, vođe bi stekle ugled i zasluge. I šta bi se desilo? Počeli bi da žive od tih zasluga, svakog dana bi postajale sve veće, njihov ugled bi se pretvorio u moć. Tako bismo, umjesto stare vlasti, dobili novu, možda i goru. To je istorija vlasti od pamtivijeka. Sve se ponavlja, od oduševljenja do nasilja, od plemenitosti do tiranije, uvijek i zauvijek.
Nasmijao se, pomalo prijekorno, čini mi se.
S mojim malodušnim predviđanjima se nije složio, vjeruje u sposobnost naroda da svoj život uredi sam, kako mu najbolje odgovara, i da raskine začarani krug u kojem se od junaka stvaraju tirani. Bez junaka se ne može, oni su gruda koja za sobom vuče usov. Samo ne treba dozvoliti da uprljaju svoju slavu. Stari Rimljani su svoje heroje slali u izgnanstvo, i tako ih čuvali za besmrtnost. Ako je to suviše surovo, mi bismo svoje junake mogli vraćati na poslove s kojih su došli."


* Meša Selimović ("Derviš i smrt" i "Tvrđava")

"I skini mu sa vjeđa pospanih
Još onu mrenu tvrdu, zlokobnu,
Što zastire sad oči njegove! "

Kampanja ulazi u završnu fazu. Većina je već donesla odluku za koga ili protiv koga glasati. Kampanja je i onako orijentirana neodlučnima. Ulaziti u dublju analizu prljavština, laži i poluistina bi zahtjevalo jako puno vremena, volje i živaca.

Onima koji vjeruju vladajućima su sve to istine je sve nebitno, onima koji ne vjeruju i koji znaju da iza svakog "OSTVARENO" stoji jedan veliki ili jako veliki ALI (kad propuste reći tko je stvorio dug i koliki dio duga je u stvari vraćen, kad propuste spomenuti da besplatne knjige i domovi nisu za sve razrede, da porezi na kapitalnu dobit nisu predloženi za sve...) je bitno, jer znaju da moraju izaći na izbore ako žele da se nešto promijeni na bolje.

I dalje mi je žao što opozicija ne konkretizira svoje prednosti i ne iskoristi silne afere da ogoli vladajuće i pokaže kakvi su u stvari. I dalje su defanzivni, nesložni i neaktivni.
Naravno, nije potrebno spuštanje na nivo "cijene goriva do tog i tog datuma, smanjenje PDV-a na 20%, vezanje lancima na Rivi, vatreni govori na Rivi, ...", ali je potrebno pokazati da imaju stav, i što je još važnije, da imaju rješenje za tekuće probleme našeg društva.
Dva priloga po tom pitanju:
Pollitika.com
Youtube bijesprvi

Ovaj put bih se osvrnuo na jedan drugi aspekt kampanje, a to je njeno banaliziranje uvođenjem poznatih i manje poznatih estradnih i sportskih zvijezda i zvjezdica u kampanju. Umjesto da se fokusiraju na probleme i ponude rješenja, narodu se nudi malo kruha i igara, dok se oni časte bakanalijama nakon brzinskih obilazaka i davanja suludih obećanja.
Ovisno o osobnim afinitetima ti nam nastupi i istupi mogu ili ne moraju biti simpatični, i jasno je da su nam oni koji zastupaju nama bliske opcije dragi, a oni drugi mrski.
Ali, postoji jedan principijelan stav, a to je da sportašima tamo nije mjesto. Nema to veze s tim za koga je većina sportaša koja se uključila u kampanju, već s tim otkud im pravo da se uključe.

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, svoj politički stav i opciju koju zastupa. Kada je riječ o javnim osobama onda je to ipak malo osjetljivije pitanje, jer je teško razlučiv njihov privatni angažman od istitucija iz kojih potiču ili koje zastupaju. Zato je u redu da se vojne osobe ne bi smjele angažirati, i zato bi bilo u redu da se ni crkvene osobe ne miješaju u kampanju niti priklanjaju pojedinim opcijama.

Isto tako je pitanje kako su sportaši postigli slavu i novac kojim raspolažu. Kada je riječ o sportašima koji ne žive u našoj zemlji i ovdje ne plaćaju poreze, po meni oni nemaju ama baš nikakva prava govoriti o bilo čemu u našoj zemlji.
Ista stvar je sa sportašima koji dobijaju novac od države, dakle od svih nas. Imaju pravo navijati za koga god hoće, ali po meni nemaju pravo, dokle god ih na neki način svi mi plaćamo (bilo zato što se bave neatraktivnim sportovima ili zato što nisu uspješni u atraktivnim sportovima), nemaju pravo javno se svrstavati uz bilo koga.
Jer da nema potpore države, za dobar dio njih nikada ne bismo ni čuli, i mislim da su oni samim tim izgubili pravo da svrstavanje.
Oni koji su zaradili novac svojim radom i trudom sami, i koji su uz to platili porez državi koju vole, njima svaka čast, neka se svrstavaju uz koga god hoće, pa neka to rade i javno. I tu je recimo razlika između recimo Dina Rađe i nogometaša, on je pošteno zaradio svoj novac (za porez ne znam, ali pretpostavljam da on nije državljanin Monaka), bez obzira što mi se njegov politički svjetonazor ne dopada.

Institucionalizacija jednog nogometnog kluba je najekstremniji primjer. Proglas koji su najprije svi potpisali, pa onda neki demantirali, pa demantirali demantij, je uključio i nogometaše koji nisu naši državljani, ne učestvuju u izborima, a i pitanje je koliko i kako govore naš jezik te koliko su u stanju razumjeti što su potpisali.
Za većinu potpisnika je to po svoj prilici i onako bilo najkompliciranije štivo koje su pročitali u jako dugo dugo vremena, ako izuzmemo najnovije avanture Tex Willera ili Zagora.

Dokle god im država oprašta preko pola milijarde kuna poreznog duga, dokle im gradi stadion koji je do sada koštao najmanje još toliko, dokle god su njihovi najlošiji igrači plaćeni 20 ili 30 prosječnih mjesečnih plaća, dokle god su im sponzori rukovođeni isključivo političkim motivima, dokle god oni ne mogu pokriti niti 1% svojeg poslovanja od ulaznica, suvenira, prava na TV prijenose i sl., dokle god ne plaćaju porez na te plaće koje im se isplaćuju, dokle god ne plaćaju porez na transfere, dotle se ne bi smjeli miješati u predizbornu kampanju.
Nevezano uz njihovo svrstavanje, trebalo bi ih i onako prepustiti tržištu, pa nek završe poput stotina firmi za koje vlastodršci kažu da su propale jer se nisu uspjele prilagoditi tržišnoj ekonomiji. Ili nek se razviju u uspješna poduzeća poput Reala, Machester Uniteda i sl, i neka posluju transparentno.
Uostalom, kad im je domovina tako na srcu, sigurno ne žele trošiti državni novac na sebe, već žele zaraditi i pomoći državi koju vole.

Znam da je ovo pitanje vrlo osjetljivo, i da se možda ne slažete s mojim mišljenjem, ali vjerujem da sportašima nije mjesto na plakatima. Pogotovo što oni svojim primjerom baš i ne pokazuju kako se to domovina voli i izgrađuje, plaćajući porez i imajući boravište u Monte Carlu, a propovijedajući nama kako da živimo i koga da odaberemo.

Ovo sam dobio mailom, a vezano je uz post:




Na današnji dan 1492. prvi pisani trag o duhanu (Kolumbo), 1630. umro Johann Kepler, 1983. proglašena Turska Republika Sjeverni Cipar.

"Nemojte se hrvati sa svinjom. I vi i svinja ćete se zamazati, a svinje vole biti prljave."

Konačno je i zvanično započela izborna kampanja, najgnjusniji i najprljaviji period političkog života naše zemlje, kada ono najgore od najgoreg iz hrpe ljudi koji ni u ostalom periodu godine nisu baš uzorni ispliva na površinu, kada se najveći dio vremena svede na prepucavanja, prljave i podmukle igre, iskrivljivanje izjava, laganje, pusta obećanja i prodavanje magle.

Vrijeme je to kada se zaboravljaju sve afere, kada se otvoreno i bez imalo srama laže, vara, kada se građane drži za još veće budale no u ostalom dijelu godine i razdoblja između izbora, kada nas se nastoji uvjeriti kako nam je divno i krasno, i kako nam teče med i mlijeko, i to ptičje.

Gotovo je za ne povjerovati za kakve nas budale smatraju, kao da se svo ovo vrijeme nije ništa ružno i loše događalo, kao da smo svi ovce (a po rezultatima i jesmo), i kao da smo tu radi njih. Lagano oni odrađuju formalnost prije osvajanja još jednog mandata i prava da od nas rade sve veće i veće budale, da se sve više i više bogate sve više i više osiromašujući i rasprodajući zemlju, sve više krčmeći njen suverenitet, prodavajući ga za sumnjive uloge u međunarodnim organizacijama u koje ulazimo puzeći, a izaći ćemo s nogama naprijed.

Vjerujem da na izbore treba izaći, bili za promjene i napredak ili za sadašnju vlast.
Treba dati svoj glas, jer to je zaista jedini trenutak u političkom životu kada imate priliku pokušati nešto promijeniti.

Vjerujem da većina posjetioca ovog bloga ima izrađen stav i znaju za koga će glasati, ili protiv koga će glasati. Ne slažemo se unisiono u tome, što je i kroz komentare očito, ali to je demokracija.
Svi imaju pravo glasa, kod nas i više nego svi, i opet će neki ljudi koji ne žive u našoj zemlji i ne plaćaju porez u našoj zemlji, a počešće ni ne govore naš jezik uzeti sebi za pravo (doduše, to pravo im je dano Ustavom), i odlučivati kako ćemo mi u iduće 4 godine živjeti. Kako je rekao Bono Vox u filmu "Rattle and hum", dosta mu je Iraca u SAD-u koji stalno govore o borbi Irske za slobodu, a nisu u životu bili u Irskoj.

Ali, i Bono se promijenio od doba kada nam je mnogima bio idol, i Irska nije što je nekad bila, i Zapad ide naprijed, a mi kaskamo ne više za njima već za Bugarskom i Rumunjskom, koje su ne tako davno bile Istok, i to po mnogočemu Daleki istok za nas.
E sad, ako netko smatra da je to što će nam biti pružena šansa da za nekoliko godina budemo tamo gdje su Bugarska i Rumunjska sada odlično i to smatra napretkom, neka mu bude.

Vjerujem, kao što i svi ostali vjeruju, da je sve jasno, i da postoji snaga koja može i treba vladati našom zemljom. Svi vjerujemo da znamo koji su to ljudi i koja je to stranka. I svi vjerujemo da smo apsolutno u pravu i da oni kojima vjerujemo to povjerenje zavređuju. Samo nam se vizije ne poklapaju.
Mišljenja sam da bi stotine afera, stotine pljački, mnoštvo gafova, nepotizam, korupcija, fond za privatizaciju, KIM, Brodosplit, Sunčani Hvar, Kirin, Kalmeta, Kosor, Rončević trebali biti dovoljni da izbori budu jasni, i da se konačno dade šansa nekim novim ljudima, novim idejama, nekoj novoj i svjetlijoj budućnosti. Oni su pokazali da nisu dorasli zadatku.

Sve bi to trebalo biti, ali nije tako.

Vlastodršci me više ničim ne mogu iznenaditi, niti kampanjom punom laži i izvrtanja istine, niti ljudima koje su za nju angažirali, niti listama koje su predložili. I premijer je zbacio masku džentlmena koji sve drži pod kontrolom i počeo se i sam služiti neistinama.
No, to se sve skupa na neki način od njih i očekuje.

Ali, jako me razočarava indolentnost i razdvojenost opozicije, pogotovo SDP-a kao najjače stranke, njihova nespremnost da se postave čvrsto i da pokažu jasan stav o krucijalnim pitanjima naše sadašnjosti i budućnosti.
Dopustili su da vladajući postave svoje ljude na sva bitna mjesta u vodećim medijima, vode nejasnu i neartikuliranu kampanju, okreću se od svog tradicionalnog biračkog tijela, lutaju, kao da im je sasma svejedno kako će izbori proći, ne pokazuju nimalo čvrstine i odlučnosti potrebne da se vodi država u ovim turbulentnim vremenima.
I dok im to nije potrebno ni za njihove simatizere ni protivnike, postoji jedan veliki broj neodlučnih, ljudi kojima se sve zgadilo ili koji nemaju jasan stav kome pokloniti povjerenje, i koji su jezičac na vagi koji će prevagnuti.
Njih se može pridobiti samo konkretnošću, a kako sad stvari stoje u tome su vladajući puno uspješniji.

Plaši me ta nespremnost opozicije da preuzmu odgovornost, da pređu u ofanzivu, da se prestanu braniti i igrati prema pravilima koje im je nametnula vladajuća Partija. Oni kao da se plaše postaviti konkretna pitanja i ukazati na konkretne porbleme, kao i ponuditi konkretna rješenja.To nikome sa imalo političke mudrosti i znanja ne bi trebalo biti tako teško. Ali, oni kao da to ne žele, već se vrte u krug i igraju po pravilima vladajućih.
Smeta mi što se nisu fokusirali na bitne teme i što nisu kapitalizirali ogromnu prednost koju su imali pred nekoliko mjeseci. Kao da se plaše reći da žele vlast i da žele pokazati da se državom može upravljati i drugačije i bolje no što je to do sada rađeno.
Razočarava me njihova mlaka kampanja i nejasni izborni plakati i spotovi, nedefiniran program.
Bilo je u posljednje vrijeme dosta analiza trenutne situacije u izbornoj utrci, sociolozi su to podrobno i kvalitetno analizirali.
Pokazuje se da se vladajući okreću svom dijelu biračkog tijela porukama kakve oni žele čuti, ne lutaju, direktniji su, idu na niže strasti, lažu, izvrću istinu i izjave, izvlače iz konteksta.
Ali, uspjeli su iz defanzive preći u ofenzivu i nadoknaditi ogromni manjak koji su imali pred mjesec dva.


Razočarava me i opozicijski kandidat za premijera, i smatram ga najvećim promašajem SDP-ove politike, i smatram to političkom nerazboritošću ustrajati na takvoj osobi, bez obzira na svu njenu stručnost i kvalitetu programa koji je SDP predstavio.
Uostalom, premijer i ne treba biti vodeći ekonomski stručnjak, on je više menadžer ili trener, dakle on mora znati tko su najsposobiji ljudi za pojedine resore, a ne sam najbolje znati i u sve se razumjeti. Žao mi je zato što bi ih ta ustrajnost na tom kandidatu mogla u konačnici stajati i izbora. Pokazuje se kao slaba točka strategije, i s puno uspjeha se HDZ okomio na njega.
Čak i s njim na čelu, vjerujem da je njihov program puno kvalitetniji i sa više šanse na uspjeh i izvlačenje zemlje iz krize u koju upada.

Bez obzira na njihove međusobne razlike, vjerujem da bi se opozicionari morali ujediniti u ime naše ali i svoje budućnosti. Ovako, oni više vremena provode podmećući jedni drugima klipove pod noge i otimajući jedni drugima glasove, no što se zaista pokušavaju izboriti protiv pravog neprijatelja.

Na stranu osobne simpatije i poimanje stvarnosti, postoje neke želje nevezane za pobjednike izbora.
Volio bih kada bi se u kampanji više govorilo o tome što se može napraviti i što će se napraviti da svima bude bolje, a da se manje bave jedni drugima i da manje idu negativistički i napadački jedni prema drugima.
Volio bih kada bi im zajednički interes bio ispred privatnoga i stranačkoga.
Volio bih kada bi postojali konkretni planovi i konkretni ljudi koji će ih provesti, jer smatram da bi se oko najvažnijih pitanja morao postići konsenzus svih (EU, NATO).

Volio bih kada bi rezultat ovih izbora bilo nestajanje mizernih i minornih strančica koje nisu ništa drugo doli satelitske stranke vladajućih koje samo služe disperziji glasova, i da se politička scena konačno iskristalizira sa nekoliko stranaka koje će imati jasne programe, i za koje više nećemo moći reći da su svi oni isti.

Ne mislim da opoziciju sačinjavaju samo anđeli, niti se u potpunosti slažem s njima. Ali, nisu opterećeni stotinama afera, imaju jasniju i drugačiju viziju naše budućnosti, vjerujem da imaju volje i snage i sposobnosti da donesu vjetar u leđa posustale privrede.

Ne mislim nikog pozivati na glasanje za određenu opciju jer svatko ima svoj stav (kako to lijepo kažu teolozi, "oni koji vjeruju ne trebaju čuda, one koji ne vjeruju nikakva čuda neće uvjeriti"), ali vjerujem i još jednom ponavljam da bi svi trebali izaći i bar taj jedan jedini put kad nas se nešto pita reći svoje mišljenje.

Vjerujete li da se sada živi bolje no pred četiri godine, i da ljudi koji sada vode državu to čine na zaista način kako mi svi skupa to zaslužujemo, da imaju viziju kako našu budućnost učiniti boljom?
Vjerujete li da se u našem gradu bolje živi i da postoji perspektiva, stvarna i realna, a ne predizborna, da nam bude bolje?

No, sve skupa je to čudno, pa dođu i vremena da se čovjek počne u nečemu slagati i s ljudima koji su mu potpuno strani po svemu. Pa bih se u jednom dijelu složio s izjavom ministra financija:
"Ne nude ništa novo, nego stanje gore nego sada. Znači, ono što SDP nudi, HDZ je već ostvario".
Slažem se s njim da je njegova stranka već ostvarila to da nam je gore no prije.

Na današnji dan 1534. Henrik VIII osim svjetovne dobio i crkvenu vlast i postao poglavar anglikanske crkve, 1949. Bonn postao prijestlonica SR Njemačke, 1988. premijera filma Rattle and Hum (koji je označio kraj U2 kakve smo nekad znali i voljeli), 2004. George W. Bush dobio i drugi mandat (što je to dobra doneslo svijetu?)


"Nemojte se svađati s budalom, možda ljudi neće primjetiti razliku. Osim toga, budala će vas spustiti na svoj nivo i pobijediti vas na iskustvo."