* "A i sami smo krivi što smo pustili da nas taru kojekakvi hrsuzi i nikogovići. Gledamo ih s visoka, postalo nam svejedno, pa se osilili, zaboravili ko su. Ali neka, ne bismo se probudili da su bili pametniji."
Završio je predizborni cirkus. Kampanja je dovedena do kraja, ostaje nam još nešto više od 30 sati do početka izbora.
Konačno ćemo se bar na tren odmoriti od svega.
Pomalo je tužno za kakve budale nas drži dobar dio stranaka i nezavisnih lista koje su učestvovale na ovim izborima, ali eto, izbori su prilika da ih se riješimo. Ako ne uspijemo, to može značiti da su oni ipak u pravu, da bolje od njih nismo ni zaslužili, ali to je malo presurova i pesimistična ocjena.
* "Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. "
Dva su pitanja nerazdvojna, a to je kako živimo u odnosu na prošlost, i kako ćemo živjeti u budućnosti ako nastavimo ovim tempom i ovim putem. Isto tako, pitanje je koliko su neumitne promjene kroz koje prolazimo, a na koji segment vlast može utjecati, pa samim tim priskrbiti si zasluge ili kritike. Ne treba gledati samo posljednjih mjesec dana, kada su svima iz usta ispadali zlatnici, i kada su nas škropili medom i mlijekom, treba gledati unatrag četiri godine, ali još važnije, treba gledati prema naprijed.
Previše je na ovim prostorima bilo povijesnih trenutaka, i povijesnih prilka, i propuštanja istih tih prilika, pa je ta sintagma izgubila na važnosti.
Ali zaista vjerujem da je ovo povijesna prilika da dobijemo drugačiju vlast, poštenu, odgovornu, pravednu.
Vlast koja će biti poštena, odgovorna, razborita, vlast sposobnih a ne podobnih (sada imamo podobne i nesposobne), vlast koja neće ogreznuti u nepotizam, bez varanja vlastitog naroda i bez izdaje njegovih interesa, bez rasprodaje nacionalnog bogatstva, bez sklapanja nepovoljnih ugovora i prodaje svega što vrijedi strancima, bez bezglavog srljanja u NATO.
Vlast koja će imati viziju razvoja i kvalitetu da taj razvoj ostvari, koja se neće vječito vrtjeti u krug traženja alibijja za svoje propuste, koja će se okrenuti budućnosti, koja neće svaku investiciju iskoristiti samo za punjenje džepova svojih poslušnika i priležnika, koja neće pokretati sulude projekte samo da bi oprali novac i pokrali državu, vlast kojo neće stalno netko drugi biti kriv za sve neuspjehe.
Vlast koja će nacionalne interese staviti ispred pojedinačnih, koja će biti sastavljena od stručnih ljudi, a ne samo poslušnika jedne osobe, vlast koja će se okrenuti budućnosti.
Previše je ovih godina bilo afera, previše pljački, previše promašaja, previše podaništva i rasprodaje zemlje da si možemo dozvoliti luksuz još četiri godine vraćanja satova i kalendara unatrag.
Siguran sam da ste svi odabrali svoje favorite, i sumnjam da mogu, a i ne želim utjecati ni na koga, niti pozivati niti agitirati. Samo svakako treba izaći na izbore, kako bi se u našoj domovini odlučivalo kako će se u njoj živjeti, a ne da se odlučuje negdje drugdje. Svaki neizlazak na biralište daje veću važnost onima koji ne žive kod nas (ili u slučaju prošle predsjedničke kampanje neki više ne žive uopće), koji odlučuju kako ćemo mi živjeti.
Vjerujem da se svatko treba zapitati kakva je perspektiva naše domovine sa ovima koji su je do sada vodili, i kakva bi bila kada bi umjesto njih na vlasti bili pošteni, sposobni i odgovorni političari, i sukladno odgovoru na to pitanje dati svoj glas.
Na današnji dan 1859. objavljeno epohalno Darwinovo djelo "Porijeklo vrsta", 1963. ubijen Lee Harvey Osvald, navodni ubojica američkog predsjednika J.F. Kennedya,1991. umro Freddie Mercury (pravim imenom Farrokh Bulsara)
* "Narod je pust broj, rasuta snaga. Nema jednog cilja, ništa mu nije zajedničko, osim neposredne koristi i straha. Izdijeljeni smo. Selo selu neće pomoći ako naiđe opasnost. Svako se nada da će njega mimoići.
Odmahivao je glavom, ne slažući se sa mnom.
- Narod je rasuta snaga samo ako ne vidi zajednički cilj ni tajnu korist po sebe. Ako sazna, ako se uvjeri, može sve. Ali prvo treba otjerati ove koji vladaju.
- Recimo da je i to moguće. Ali neko mora povesti narod, osloboditi ga straha, pripremiti ga na žrtve, da bi ga doveo do pobjede.
- Zar je to nemoguće?
- U tom slučaju, vođe bi stekle ugled i zasluge. I šta bi se desilo? Počeli bi da žive od tih zasluga, svakog dana bi postajale sve veće, njihov ugled bi se pretvorio u moć. Tako bismo, umjesto stare vlasti, dobili novu, možda i goru. To je istorija vlasti od pamtivijeka. Sve se ponavlja, od oduševljenja do nasilja, od plemenitosti do tiranije, uvijek i zauvijek.
Nasmijao se, pomalo prijekorno, čini mi se.
S mojim malodušnim predviđanjima se nije složio, vjeruje u sposobnost naroda da svoj život uredi sam, kako mu najbolje odgovara, i da raskine začarani krug u kojem se od junaka stvaraju tirani. Bez junaka se ne može, oni su gruda koja za sobom vuče usov. Samo ne treba dozvoliti da uprljaju svoju slavu. Stari Rimljani su svoje heroje slali u izgnanstvo, i tako ih čuvali za besmrtnost. Ako je to suviše surovo, mi bismo svoje junake mogli vraćati na poslove s kojih su došli."
* Meša Selimović ("Derviš i smrt" i "Tvrđava")